Opasnosti koje proizlaze iz „političke korektnosti“ i nedostatka proročkog glasa biskupa u obrani ljudskog života posebno naglašava kardinal Gerhard Ludwig Müller u članku objavljenom ovog tjedna u Rimu. Umirovljeni prefekt Kongregacije za nauk vjere upućuje svoje riječi zbog aktualne rasprave u njegovoj domovini Njemačkoj, prenosi KTA.

„Trenutno se u Njemačkoj vodi rasprava o tome je li netko prikladan za suca njemačkoga Saveznog ustavnog suda tko, u suprotnosti s člankom 1. Ustava, dovodi u pitanje temeljno pravo svake osobe na vlastiti život (od začeća do prirodne smrti)“, piše kardinal.

Izbor troje novih sudaca za njemački Savezni ustavni sud odgođen je nakon kritika iz redova  Kršćansko-demokratske unije (CDU/CSU) i Katoličke Crkve protiv kandidatkinje SPD-a Frauke Brosius-Gersdorf zbog njezine izjave da postoje dobri razlozi zašto se jamstvo ljudskog dostojanstva i ljudska prava trebaju primjenjivati samo od rođenja.

„U danima koji su prethodili glasovanju izbila je velika rasprava oko kandidatkinje Brosius-Gersdorf prvenstveno zbog njezine izjave da postoje dobri razlozi zašto se jamstvo ljudskog dostojanstva i ljudska prava trebaju primjenjivati samo od rođenja. Nezadovoljstvo imenovanjem raslo je unutar CDU/CSU-a. Predstavnici Katoličke Crkve, također, su izrazili zabrinutost zbog njene nominacije“, prepričao je kardinal Müller u pismu.

Istina Evanđelja

„Čak su i katolički biskupi izbjegavali jasno DA životu stavljajući borbu političkih stranaka za vlast u državi iznad svoga apostolskog svjedočenja za „istinu Evanđelja“ (Gal 2,14), što je i jedini razlog njihova postojanja. Isus, od kojega potječe sav autoritet apostola i biskupa kao njihovih nasljednika, je na trik pitanje farizeja formulirao smjernicu kako se njegova Crkva treba ponašati prema legitimnoj političkoj vlasti:

Dajte caru carevo, a Bogu Božje. (Mt 22,21)

Sam Isus pred predstavnikom državne svemoći pokazuje da je to sve samo ne jeftini kompromis koji omogućuje suživot kršćanske vjere s idolizacijom totalitarne državne vlasti (rimski imperijalni kult) i ateističke ideologije (tzv. „mirovni svećenici“ u komunističkim državama ili „njemački kršćani“ u nacističkoj Njemačkoj).“

„Cjelokupnih 2 000 godina crkvene povijesti uči nas da je poslanje Crkve da služi Bogu kao ‘univerzalnom sakramentu spasenja svijeta u Kristu’ (LG 1, 48; GS 45) uvijek bilo zamagljeno ili čak izdano kada su biskupi služili ili se čak priklanjali interesima moćnika“ kazao je i upozorio: „razlika između dobroga pastira i najamnika postaje očita kada biskup sebe ne doživljava kao državnoga službenika do umirovljenja, nego kao Kristova slugu do mučeničke smrti.“

O „samozabludi“ njemačke Crkve koja strahuje od političke instrumentalizacije kršćanske istine i traži odobrenje od krive tj. antikršćanske političke strane leži u činjenici da se istina Evanđelja podvgava kalkulacijama političke moći.

„Nije zadaća Crkve štititi Ustav države, koliko je to zadaća njezinih vlastitih organa“, objasnio je kardinal Müller.

„Dapače, na Crkvi je, bilo to zgodno ili nezgodno, naviještati Evanđelje i braniti dostojanstvo svakoga čovjeka, bez obzira tko ga ugrožava. O ustavnoj državi može se govoriti samo ako ona doista poštuje opća ljudska prava, a ne samo ako ih za sebe zahtijeva retorikom i propagandom.“

Zucchetto / Foto: Depositphotos

„Katolički biskup se, s Božjim autoritetom, mora suprotstaviti svim onim ateističkim antropologijama i ekstremno antikršćanskim ideologijama koje gaze istinu o bezuvjetnome pravu čovjeka na vlastiti život i koje niječu objavljenu istinu o nepovredivu dostojanstvu svakoga čovjeka na sliku i priliku Božju, sve do bijelo-crvenoga mučeništva. Tvrditi da čovjek i njegovo dostojanstvo počinje tek rođenjem je naprosto nepromišljenost koja može izniknuti samo iz šuplje glave ideologa i ledenih srca strašnih pravnika koji – protivno duhu – počinju i završavaju tumačenjem zakonskih paragrafa, a ne krvlju i mesom živih ljudi.“

Biskup se, s Božjim autoritetom, mora suprotstaviti svim ateističkim antropologijama i ekstremno antikršćanskim ideologijama koje gaze istinu.

„Kako ne bi bili zarobljeni u borbi između političkih stranaka, koje ne prezaju od difamiranja svojih protivnika kao lijevih ekstremista i desnih ekstremista, biskupi se boje otkriti Kristovu istinu samo da ih probuđeni mainstream ne gurne pod vodu i u medijskoj kampanji ne označi kao konzervativne ili čak desničarske“, upozorio je.

„Biskupima, kao učiteljima katoličke vjere, nije dopušteno igrati zajedno s ljudima koji ne dijele ili čak odbacuju doktrinu da su ljudska bića stvorena na sliku Božju. Svaka verzija socijalnoga darvinizma je radikalno antikršćanska. To je stav koji kaže: U pravu je onaj tko prevlada u borbi za život i definira ga. Neki čak smatraju oblikom veće ljudskosti ako se – po njihovu mišljenju – ‘nevrijedan’ život, tj. onesposobljeni i nepoželjni prije i poslije rođenja ili ideološki protivnici (klasni neprijatelji ili rasno ideološki inferiorni ljudi drugih vjera) ‘eliminiraju i riješe’ kako bi izbjegli buduće patnje. “

„Međutim, onaj tko svakomu čovjeku priznaje temeljno pravo na život i tijelo koje se temelji na njegovoj duhovnoj i tjelesnoj naravi, a krajnje kriterije slike čovječanstva uzima iz objavljene Riječi Božje, nikada ne može naći opravdan razlog za ubojstvo nedužne osobe.“

Država koja uzurpira i ograničava roditeljska prava

„Uspostavljanje ravnoteže između majčina prava na samoodređenje i prava njezina djeteta na život nije ništa više od đavolske iluzije koja zamagljuje istinu da pravo jedne osobe na samoodređenje završava s pravom druge osobe na život. “

Njemačka zastava / Foto: Depositphotos

„Pravo majke i oca prema djetetu sastoji se upravo u zaštiti, podupiranju i razvoju djeteta u odgovorno, savjesno ljudsko biće. Država koja uzurpira i ograničava roditeljska prava nije ništa drugo nego totalitarno čudovište koje jede svoje potomstvo i sušta suprotnost demokratske države kao sluge općega dobra koje se temelji na temeljnim pravima svakoga građanina.“

„Biskupi se jednim potezom mogu osloboditi dvojbe između potrebne vjernosti Evanđelju i svoje samoprouzročene ovisnosti o ideološkim i političkim borbama za moć ako ponovno pronađu svoje uporište na tlu Drugoga vatikanskog sabora i tako okončaju zbrku u crkvenome nauku vjere i morala. I to je Magna Carta kulturne borbe života protiv smrti koju je barbarstvo ateističkih i antihumanističkih ideologija prouzročilo u 20. stoljeću, sve do danas: „svatko mora smatrati svoga bližnjega, ne izuzevši nikoga, kao ‘drugoga samoga sebe’ u prvome redu vodeći brigu o njegovu životu i o sredstvima koja su mu potrebna za dostojan život, da ne nasljeduje onoga bogataša koji nije vodio nikakve brige o siromašnome Lazaru. “

Nerođena djeca ne mogu vikati svijetu o nepravdi koja im se čini ubojstvom!

„U cijelome svijetu Katolička Crkva zastupa bezuvjetno pravo na život nerođenih, rođenih, zdravih i bolesnih, mladih i starih. Svoju predanost osnovnim ljudskim pravima ne može učiniti ovisnom o naklonosti i ideološki kontroliranim pravnim mišljenjima onih koji su na vlasti u svakoj zemlji i dopustiti da je prevare ispirači mozgova i kreatori mišljenja raznih vrsta. Ona mora proročanski, hrabro i slobodno, ali i kritički i konstruktivno djelovati na formiranje savjesti i pravnoga mišljenja svih građana. Nerođena djeca ne mogu vikati svijetu o nepravdi koja im se čini ubojstvom njihovih života. Ona također ne mogu kasnije privesti pravdi svoje mučitelje koji, međutim, ne izmiču Božjoj osudi.“

I to je jedna od najvažnijih zadaća katoličkih biskupa: zauzeti se za slabije, čak i ako ih osobno klevetaju ideolozi i moćni političari: „Otvaraj usta svoja za nijemoga i za pravo sviju nesretnika što propadaju“ (Izr 31, 8).