Jesús živi u Cordobi sa suprugom Palomom i sedmogodišnjim sinom. Ima 36 godina i odrastao je u Puente Genilu, selu u blizini grada. Najmlađe je od četvero djece i učitelj je španjolskog jezika i književnosti u državnoj školi. Iako se čini da mu život zvuči vrlo normalno, zapravo je bio neobičan od njegovih 18. mjeseca, piše Aleteia.

Kad je imao samo godinu i pol, Jesúsu Cabellu dijagnosticirana je leukemija – ozbiljna bolest s visokom stopom smrtnosti. Budući da je bio tako mlad, dobio je vrlo snažan tretman liječenja, ali nije reagirao kao druga djeca:

“Kosa mi nije opadala i nikada nisam izgubio vitalnost, dok su mnogi drugi u sličnoj situaciji pretrpjeli nepovratne posljedice. No testovi su rekli da liječenje nije djelovalo.”
Na kraju je rak ušao u remisiju, a Jesús je doživio ozbiljan recidiv kad je imao samo 4 godine, dok su se njegovi roditelji “hrvali s Bogom”. Transplantacija koštane srži ocijenjena je preopasnom, a u tom trenutku “napuštanja, očaja i predaje” njegov je otac otišao u crkvu i stao ispred tabernakula, i pred kipom Djevice Marije rekao je: “Ako je to Božja volja, pustit ću ga, ali ako ostane, bit će ti u službi. ”

Čudo

Sve se dogodilo tako brzo. U jedva dva sata strpali su malenog Jesúsa u auto, odvezli ga u bolnicu, primili na hitnu i dali mu još jedan test. Odgovor liječnika bio je u najmanju ruku iznenađujući: “Testovi su pokazali da je rak u remisiji”, kaže Jesús. Povrh toga, kaže: “Kad sam imao 8 godina, uklonili su mi limfom na vratu koji nikada prije nisu vidjeli; i živio sam s tim četiri godine “, bez simptoma.

Liječnici pripisuju događaj “činjenici da se metabolizam djece mijenja vrlo brzo i nepredvidljiv je”. Jesúsova obitelj ima drugačiju teoriju. “Uzrok i posljedica molitve moje majke i test s tom viješću … Pa, čini se da izgleda kao nešto natprirodno.”

Javier je tek godinama kasnije saznao koliko je njegovo iskustvo iznimno.

“Moji roditelji su me, iz najboljih namjera, uvjerili da sam bio normalno dijete. Mislio sam da sva djeca prolaze kroz to, da ih guraju u leđa, da ih primaju u bolnicu … ”
Jesús je tek s 14 godina saznao potpunu istinu o tome kako je njegova bolest. Bio je to za njega prekretnički trenutak. Počeo je postajati opsjednut pitanjem: Što radi na ovom svijetu? Što Bog želi od njega?

Kapela Božje providnosti

Jesús je tražio odgovore, a sa 17 godina osjetio je u sebi poriv da se povuče u osamu. Molivši u jednoj kapelici, doživio je iskustvo koje mu je promijenilo smjer života:

“U trenutku molitve imao sam impresivan susret s Isusom Kristom. Osjetio sam zagrljaj koji mi je promijenio život. Od tada sam znao da je Krist živ i da imam poslanje. ”
Jesús nikada nije imao djevojku pa je počeo razmišljati o svećeničkom pozivu. Sljedeće godine vratio se na isto mjesto i posavjetovao se sa svećenikom. “Rekao mi je: Bog bi te mogao iznenaditi tijekom ovog povlačenja u osamu.” Iste večeri, u dobi od 18 godina na tihom duhovnom odmoru, sreo je djevojku koja je sjedila ispred njega za večerom i koja mu je poslužila juhu. Sedam godina kasnije ta će mu djevojka postati supruga, a brak su sklopili u toj kapelici.

Glazba

Jesúsova priča ne završava ovdje. Jesús Cabello – kad ne predaje u školi sklada i snima katoličke pjesme. Njegova obitelj i njegova vjera doveli su ga u ovu službu. Kaže da su mu kod kuće”sva braća svirala gitaru, a u mojoj smo kući uvijek pjevali. Počeo sam svirati gitaru sa župnim zborom kao mladić, a sa 17 godina, nakon susreta s Isusom, počeo sam i pisati. Prijatelj me zamolio da snimim kasetu, a on ju je proslijedio nekome drugome pa su me pozvali da sviram na koncertu, zatim su me zamolili da sviram u župi i na kraju sam pjevao u Milanu s papom 2012. pred milijun ljudi , pa uu Krakowu, na Svjetskom dan mladih-u Panami … ”

Izvana to nikada ne biste saznali, ali Jesús nije imao “normalan” život. Duboko u sebi, nitko od nas nije. Otkrio je to, pronašao svoju misiju u svijetu – kako bismo svi trebali – i posvetio joj se.

Glazba je njegova strast, ali njegova obitelj još više. Voli slaviti Boga kroz glazbu, ali njegove glazbene težnje uvijek su na drugom mjestu, nakon njegove obitelji. “Postoji dar koji se mora umnožiti i staviti u službu Bogu. Kad smo se vjenčali uvidjeli smo da je ovo obiteljska misija. Ali neću promijeniti svoj život da budem stalni izvođač. Mogu li žrtvovati svoju obitelj za osobni san? Nema šanse”, poručio je Jesus.