Iz Betlehema se za Hrvatsku katoličku mrežu javio fra Sandro Tomašević iz Samostana Svete Zemlje, župe sv. Katarine Aleksandrijske u Betlehemu. Ondje je zadužen za pastoral arapskih kršćana i u Bazilici rođenja Isusova.
Mir i dobro i blagoslov iz Betlehema!
Toliko puta sam se javio mojim prijateljima u domovini ovim pozdravom, često niti sam svjestan kolika je milost živjeti u neposrednoj blizini naizgled neugledne špilje u kojoj je sam Bog došao na zemlju ili kako naš jezik jako to lijepo kaže Božić – mali Bog. Toliko ljudi svaki dan, toliko božićnih pjesama koje odzvanjaju u betlehemskoj noći na svim jezicima svijeta, toliko suza radosnica prolivenih na zvijezdi koja označuje mjesto Isusovog rođenja.
Prije samog ulaska u baziliku Rođenja Isusovog potrebno je sagnuti se da se može proći kroz mala vrata (vrata poniznost) koja su sagrađena u vrijeme križara kako Turci ne bi konjima ulazili u baziliku. No upravo ta gesta, stoljećima poslije govori svakome koji želi posjetiti špilju Rođenja kako je važno poniziti se, sniziti, kao što je i On iz krila Očeva došao na zemlju i snizio se, postao čovjekom da nas otkupi. I doista, kada čovjek sa strane gleda može reći da je misterij Božića, tog malog djetešca prisutan na svim kutcima kugle zemljaske. Svi strpljivo čekaju, nekad i po četiri sata, samo da uđu na trenutak i poklone se Djetešcu, poput triju mudraca koji su došli sa istoka i slijedili zvijezdu.
Nedavno sam pronašao jednu sliku na engleskom koja kaže: “This is the season, this is the reason”. Doslovno govoreći: “Ovo je vrijeme (slika Božićne ikebane – Božićno vrijeme), a ovo je razlog (slika trnove krune Isusove).
Bog koji sve obuhvaća, koji je stvorio svemir, rodio se u špilji koja je bila neznatna i zasigurno obitavalište pastira kojih je u tom kraju bilo puno, i koji su spavali zajedno sa ovcama. Taj isti Bog izabire pastire, neugledne u očima ljudi da nam pokaže kako je doista važna poniznost i da je Bogu svaki čovjek jednako važan, podjednako ga ljubi, došao je na ovaj svijet da otkupi sve ljudi i da ih spasi. Na kraju izabire isto tako i mudrace sa istoka, kraljeve koji imaju ovozemaljsku moć, ali ta moć je nemjerljiva se božanskom moći, stoga se dolaze pokloniti pravome kralju donoseći mu darove.
Zato je važna i priprema u došašću. Što imam ja donijeti malome djetešcu?
U jednoj molitvi sv. Jeronima ispred križa, koji je živio u Betlehemu i gdje je preveo Bibliju, obraća mu se Gospodin sa križa pitajući ga Jeronima, što mi imaš ponuditi, dati? Sv. Jeronim mu odgovara da mu daje sve svoje samoće, postove, molitve, siromaštvo i svakodnevne žrtve na čemu mu Isus zahvaljuje i prihvaća njegove žrtve govoreći kako mu daje sve, no opet Gospodin ustraje govoreći sv. Jeronimu: “Jeronime, zaboravio si jednu stvar, dati mi svoje grijehe, kako bih ih ti mogao oprostiti!”
Dakle pripremimo svoje srce i dajmo svoje grijehe Gospodinu, bez straha i zadržavajući išta za sebe. Predajmo mu sve. Jer to je misterij Božića – predanje Bogu svega što jesmo, a to uključuje i grijehe i slabosti. Samo pomiren čovjek sa Bogom i bližnjima može u radosti dočekati malo djetešce koje nas poziva na ljubav prema bližnjemu i istinsko obraćenje, jer tek tada možemo slaviti Božić kao što on to uistinu jest. Svetkovina mira, ljubavi i radosti koja odzvanja iz ove špilje svakodnevno cijelome svijetu.