Cipar, otok u istočnom Sredozemlju, poznat je po tome što je bio kulturno raskrižje između Istoka i Zapada, posebno u vrijeme Bizanta. Taj "hibridni" identitet sažet je u jedinstvenoj arhitekturi njegovih "obojenih" crkvi – niza građevina smještenih u planinskoj regiji Troodos.
Izvana,”obojene crkve” izgledaju kao jednostavne građevine te bi ih se lako moglo zamijeniti za neka seoska skladišta, ali njihov pravi identitet ispliva na površinu tek ulaskom u njih. Svakom posjetitelju one pružaju zapanjujuće bizantske zidne radove nastale između 11. i 14. stoljeća. Osim toga, ti umjetnički izrazi dospjeli su na UNESCO-v popis svjetske kulturne baštine 1985, donosi portal Katoličkog tjednika Nedjelja.
Crkva Sv. Nikole od krova
Ova crkva izgrađena je u 11. stoljeću i svoje ime „duguje“ svojoj konstrukciji odnosno krovu koji je izgrađen na postojećoj kupoli. U unutrašnjosti nalazi se niz freski oslikanih između 14. i 16. stoljeća. One imaju tipičnu shemu bizantske umjetnosti – zlato, oker i mornarsko plava. Prikazuju prozore iz Isusova života kao i evanđeliste.
Crkva Panagia Tou Araka
Jedna je od najbolje očuvanih bizantskih građevina na Cipru, Panagia Tou Araka izgrađena je na vrhu drugog najvišeg vrha planina Troodos. Freske iz 11. stoljeća uglavnom je dovršio redovnik Theodore Apsevdis. Smatra se da je mural s prikazom Gospe od Neprekidne Pomoći naručio Leontios Authentes, bogati pokrovitelj koji je time odlučio oslikati patnje Cipra – koji je u to vrijeme bio podvrgnut političkim previranjima.
Crkva Timios Stavros
Crkva Timosa Stavrosa prvotno je, u 12. stoljeću, bila sagrađena kao jednokatna građevina s kupolom. Debela kamena vanjština skriva zadivljujuće freske koje datiraju između 12. i 14. stoljeća. Sjeverni prolaz nekada je služio kao privatna kapela lokalnog gospodara.
Crkva Panagia Phorviotissa Nikitari
Izvana crkva Panagia Prousiotissa Nikitari lako se može zamijeniti za lokalni rustikalni dom, a zapravo se radi o raskošnoj crkvi koju je između 1099. i 1105. godine sagradio lokalni sudac, koji je položio redovničke zavjete nakon smrti svoje žene. Unutar nje su rijetke freske bizantske škole poznate kao Komneian, popularne u vrijeme vladavine dinastije Komnenos.
Crkva Agios Ioannis Lampadistis
Samostan Agios Ioannis Lampadistis podignut je tijekom 11. stoljeća i nakon toga stoljećima je imao ulogu glavne crkve toga područja.