Don Danko Litrić naglasio je da više godina živi u Ruandi nego što je živio u Hrvatskoj. “Samo je jedna domovina, ali druge čovjek prihvati kada tolike godine živiš s ljudima i povežeš se s njima, ali i s tim krajem. Ostajem tamo dokle god vidim da sam koristan ljudima, da me trebaju i žele”, rekao je.

Misionar u Ruandi don Danko Litrić prisjetio se da nije uvijek bilo lako te naglasio da više pamti lijepe trenutke. “Meni je lijepo kada čovjek može nahraniti gladnoga, obući gologa, pomoći beskućniku da dobije svoju kućicu, liječiti bolesnog. Ja nemam snage koju je Isus imao, ali želim učiniti sve da im pomognem. Svima bih htio pomoć, ali ne mogu, mogu samo onoliko koliko mi daje znanost preko lijekova. To je moja radost”, istaknuo je.

Ja nemam snage koju je Isus imao, ali želim učiniti sve da im pomognem.

“Vratio sam se sada u župu i školu koju sam započeo graditi prije 25 godina i vidjeti zahvalnost ljudi je nešto što me raduje. Ljudi mi prilaze i govore: ‘Don Danko ti si meni pomogao, ti si mene krstio, ti si nas vjenčao, ti si meni pomogao završiti školu‘ i takvi susreti mene raduju. Više pamtim to dobro koje doživljavam, nego zlo koje sam onamo doživio. Preživio sam sve od genocida do raznih bolesti. No, Bog je htio da sve to proživim i ostanem živ kako bih mogao i dalje pomagati tim ljudima. Bogu hvala nisu me ubili iako je bilo blizu”, rekao je don Danko Litrić.

Bog je htio da sve to proživim i ostanem živ kako bih mogao i dalje pomagati tim ljudima.

Da pandemija koronavirusa uvelike otežava život potvrdio nam je don Danko Litrić. “U Ruandi se za vrijeme ove pandemije koronavirusa živi gore nego u ratu. U ratu je bilo neko kratko vrijeme i tada nam nitko nije branio ići u crkvu, a sada su nam zabranili svete mise. Ne dopuštaju nam ni da ljudi dolaze privatno. Za nas svećenike je to užasno. Ne možemo imati apostolat  s ljudima. Ne mogu doći pojedinačno pomoliti se ili na ispovijed. Često znam reći Bogu, ako trebam trpjeti sve ja to mogu, jer imam i lijekove i hranu, a neka oslobodi te ljude koji nemaju ništa. U ovoj pandemiji zavladala je još veća bijeda nego što je bila prije. Ljudi ne mogu izići iz kuće jer će ih ubiti. Oni koji su u brdima mogu izići iz svojih kućica i pojesti nešto iz vrta, ali ovi koji su u gradovima ne smiju izići iz svojih kuća i umiru od gladi. Trudimo se dovesti im hranu koliko god možemo”, posvjedočio je.

Često znam reći Bogu, ako trebam trpjeti sve ja to mogu, jer imam i lijekove i hranu, a neka oslobodi te ljude koji nemaju ništa.

Don Danko Litrić pozvao nas je sve na zahvalnost za ono što imamo i pri tome je istaknuo: “Volim ljudima reći koji žive u Hrvatskoj da zahvale Bogu na toj milosti jer ipak im je sve osigurano počevši od lijekova do hrane. A dolje je puno veća opasnost i zaista ljudi puno više umiru od gladi nego od korone i to je zlo. Vlasti to ne primjećuju i ponekad pomislim kao da žele da nestanu siromasi. Bogati nemaju tih problema oni u ovoj situaciji zarađuju još više. Čudim se kako mogu pustiti te ljude da umiru u gladi. I nadam se da će shvatiti da tim zatvaranjem ne spašavaju ljude, nego ih upropaštavaju”.

Najljepše je živjeti po Božjim zapovijedima. Ljudi moraju shvatiti da su Božje zapovijedi za naše dobro.

“Jedini način da iziđemo iz ove situacije jest molitva i da se vratimo Božjim zapovijedima. Bez vršenja Božjih zapovijedi nema uklanjanja toga zla. Kad ljudi sami ubijaju svoju djecu i stare to je užas. Ljudi moraju shvatiti da nema drugog puta nego vratiti se Bogu. Najljepše je živjeti po Božjim zapovijedima. Ljudi moraju shvatiti da su Božje zapovijedi za naše dobro. Kada bismo se i mi žrtvovali za druge kao što se sam Isus žrtvovao onda bi bilo lijepo i nama i onima kojima pomažemo. Jedino nam preostaje pouzdati se u Božje milosrđe”, zaključio je.