Litva (lit. Lietuva) država je na sjeveroistoku Europe, na obali Baltičkog mora. Graniči na sjeveru s Latvijom, na jugoistoku s Bjelorusijom, na jugu s Poljskom te na jugozapadu s Rusijom. Litva je najveća baltička država. U srednjem vijeku bila je jedna od najmoćnijih država istočne Europe. Tijekom 15. stoljeća bila je u savezu s Poljskom, što se danas vidi po vjerskom sastavu – Litva je jedina baltička država u kojoj su stanovnici najvećim dijelom katolici. Za razliku od ostalih baltičkih država, bila je usmjerena prema svojoj unutrašnjosti, a ne prema obali. Kako su imali dosta poljoprivrednoga tla, Litavci su se najviše bavili poljoprivredom. Od 1. svibnja 2004. Litva je članica Europske unije. Osim toga, članica je Europskog vijeća, NATO-a i Ujedinjenih naroda, donosi Veritas.

Povijest

Brdo križeva nalazi se oko 12 km sjeverno od grada Šiauliaija u sjevernoj Litvi. Predstavlja iznimno hodočasničko mjesto, poznato po mnoštvu križeva. Podrijetlo i počeci običaja da hodočasnici donesu i ondje ostavljaju križeve i raspela nije poznato, no vjeruje se da su prvi ondje postavljeni nakon Poljsko-ruskoga rata 1831. godine. Tijekom desetljeća, katolički su hodočasnici onamo donijeli tisuće križeva i raspela, ali i kipova Blažene Djevice Marije te drugih nabožnih predmeta i krunica. Nije poznat točan broj njih, no procjene iz 1990. govore o 55 000. Godine 2006. taj je broj porastao na više od 100 000.

Ovo hodočasničko mjesto zapravo je simbol mirnoga otpora litavskih katolika unatoč svim nevoljama koje su ih pritiskale kroz povijest. Godine 1795. Litva je postala dijelom Ruskoga Carstva. Poljaci i Litvanci bezuspješno su se protivili i bunili protiv ruskih vlasti 1831. i 1863. godine. Ta su dva ustanka povezana s lokalitetom Brdom križeva – obitelji pokojnih ustanika nisu mogle pronaći njihova tijela, pa su stale postavljati križeve na ovom mjestu, koje je nekoć služilo kao vojna utvrda.

Od završetka Drugoga svjetskog rata hodočašća su zabranjena, a 1961. uništeno je oko 5000 križeva. Sredinom sedamdesetih brdo je bilo izravnano buldožderima, križevi  spaljeni, bačeni u rijeku ili pretvoreni u staro željezo. Područje je bilo zatrpano otpadom. Bilo je još nekoliko velikih devastacija. Nakon svake od njih lokalno stanovništvo i hodočasnici iz cijele Litve noću bi, i veoma brzo, postavili nove križeve na sveto brdo.

Godine 1985. konačno su vlasti odustale od rušenja Brda križeva. Kasnije je upisano i na UNESCO-v popis nematerijalne svjetske baštine.

Posjet Brdu križeva ostavlja bez daha

Brdo križeva na sjeveru Europe/ Foto: Veritas

Brdo križeva je simbol nadanja, ljubavi, žrtve i najviše vjere litavskog naroda. Nastalo je spontano. Majke koje nisu znale gdje su im sinovi pokopani počele su stavljati križeve. U toj igri života i smrti koja se neprestano izmjenjivala na krvavoj pozornici svijeta, a koja nipošto nije mimoišla Litvu, bilo je puno majki koje nisu znale gdje su im sinovi.

Ljubav majke je čudesna! Neponovljiva. Bezgranična! Bezuvjetna! Identična onoj ljubavi kojom nas Bog ljubi! A čiji je simbol upravo križ! I zato je puno križeva. Jer je puno boli, patnje, stradanja, ali i puno ljubavi i nadanja! I zato je ovo mjesto čudesno! Jer upravo govori o tome! O žrtvi! O boli! O patnji! Ali još više o nadi i o smislu, ali ne bilo kakvom nego o Smislu koji jedini može dati smisao našem postojanju!

Dana 7. rujna 1993. papa Ivan Pavao II. posjetio je hodočasničko mjesto Brdo križeva. Proglasio ga je mjestom nade, mira, ljubavi i žrtve. Položen je i spomenik na kojemu su ispisane Papine riječi: Hvala vam, Litvanci, za ovo Brdo križeva, koje je svjedočanstvo vjere naroda ove zemlje za sve narode Europe i cijeloga svijeta.

Većina križeva je od drva, neki su od metala, plastike, kamena, keramike, gline, stakla, ispleteni od konca. S križevima hodočasnici ostavljaju fotografije, krunice, napisane molitve. Više od stotinu križeva veći su od 4 metra, a njih oko 15 tisuća veličinom su između 3 i 4 metra. Pokušaji da se križevi izbroje neuspjeli su jer se svakim danom postavljaju novi. Brdo križeva je zaista impresivno i kada hodočasnik dođe tamo i osjeti snagu vjere i ljubavi, uviđa i nevažnost brojki.

Brdo križeva na sjeveru Europe / Foto: Veritas

Broj križeva (procjene)

1900. 130
1901. 155
1902. 50
1903. Preko 400
1904. 5 000
1905. 1 200
1906. Oko 55 000
1907. Preko 100 000

Zapis nepoznatog hodočasnika

Promatrajući sve te križeve, i velike i male, te moleći, razmišljah i o svome križu.

I dođe mi onako spontano!

Nije tvoj križ ni prevelik ni premalen nego je napravljen baš za tebe.

Zato ga nosi s radošću i pouzdanjem u Onoga koji je dao smisao svome križu i sigurno će dati smisao i tvome križu!