Biskup banjolučki mons. Franjo Komarica predsjedao je euharistijskim slavljem pod kojim je proslavio zlatni jubilej – 50 godina svećeništva zajedno s mons. Antom Orlovcem u petak 15. srpnja na blagdan Sv. Bonaventure, nebeskog zaštitnika Banjolučke biskupije i katedrale.
Biskup Semren, generalni vikar Banjolučke biskupije, na početku je pozdravio sve nazočne, a posebno dvojicu slavljenika, javlja KTA BK BiH. „Slaveći danas svetkovinu sv. Bonaventure, zaštitnika banjolučke katedrale i biskupije, te 50. obljetnicu svećeništva dvojice čelnika banjolučke biskupije: mons. Franje Komarice, biskupa ordinarija, i mons. Ante Orlovca, dugogodišnjeg generalnog vikara, usmjerimo svoje molitve, razmišljanja i djela na Isusa Krista, Velikog svećenika, kao što je to učinio i sv. Bonaventura, moćni zaštitnik banjolučke katedrale i biskupije“, rekao je biskup Semren podsjetivši da „Crkva nalaže svećenicima da Krista, najvišeg i Vječnog svećenika i Pastira naših duša, vjerno nasljeduju“. „Svećenik je Božji čovjek, jer potpuno pripada Bogu. Pripadnost Bogu traži naime cijelog čovjeka“, istaknuo je biskup Marko.
Potom je mons. Medina Blanco na latinskom, a kancelar Banjolučke biskupije preč. Pero Ivan Grgić na hrvatskom, pročitao čestitku koju je biskupu Franji tom prigodom uputio papa Franjo. „O svetkovini sv. apostola Petra i Pavla, čestitamo zlatni jubilej svećeničkog ređenja, te na njegovoj revnoj brizi i zauzimanju oko odgoja Božjeg naroda za slogu, jedinstvo i očuvanje dostojanstva ljudske osobe, za promicanje mira i solidarnosti među narodima, za povezanost svećenika i vjernika svoga stada u zajedništvu s braćom u Biskupskoj konferenciji Bosne i Hercegovine, kojoj je savjesno predsjedao, kao i za odnose s civilnim vlastima“, napisao je, između ostaloga, u čestitci papa Franjo.
Uvodeći u Misno slavlje biskup Komarica je, u ime svog svećeničkog subrata zlatomisnika mons. Ante i u svoje osobno, izrazio svima srdačnu dobrodošlicu i iskrenu zahvalnost za dolazak i sudjelovanje u ovom svečanom liturgijskom slavlju s dvostrukim povodom.
„Danas nas obojica molimo sve vas da nam se pridružite u zahvaljivanju ‘Gospodinu, jer je dobar i jer je vječna ljubav njegova’ (Ps 118,29), što nas je uzeo u svoju svetu službu (usp. 1 tim 1,12) i udijelio nam bezbrojne darove svoje utjehe, pomoći i milosrđa u raznim crkvenim službama i u raznovrsnim životnim situacijama, te nam dao brojne dobre suputnike i dragocjene dobročinitelje. Sve što smo dobro učinili – Božje je djelo. Naši, i samo naši su grijesi – bilo mišlju, bilo riječju ili djelom ili pak propustom! Za njih se kajemo i molimo Božje milosrđe, njegovo i vaše smilovanje i oproštenje, te vašu molitvenu potporu pred Božjim licem, pred kojim se ovog časa svi nalazimo“, kazao je, između ostaloga, biskup Komarica.
Nakon što su trojica đakona pročitali misna čitanja i navijestili evanđeoski misni odlomak, prigodnu propovijed uputio je kardinal Puljić te pozdravio sve nazočne nadbiskupe i biskupe, braću misnike, redovnike i redovnice, sve vjernike prisutne na ovoj zlatnoj misi, te rodbinu slavljenika, a na osobit način zlatomisnike biskupa Franju i mons. Antu. „Danas na sv. Bonaventuru, zaštitnika ove biskupije i ove katedrale, zajedno zahvaljujemo Bogu za pedeset ljeta misništva biskupa Franje i mons. Ante.
Želimo ih poduprijeti u tom činu zahvaljivanja, jer je to veliki razlog za dati Bogu hvalu i slavu za pedeset ljeta svećeničkog života i rada, posebno slaveći najsvetiji čin na zemlju a to je Euharistija“, rekao je kardinal Puljić koji je podsjetio da je sv. Bonaventura na pitanje, kako je stekao toliko i tako duboko znanje, pokazao na Kristov križ, posvjedočivši da „svaki dan čita tu knjigu koju još nije dočitao“. „Iz te knjige učimo životnu lekciju ljubavi. Uspjeh u životu leži u tajni žrtve u ljubavi. To nas uči Kristov križ“, kazao je kardinal Vinko pojasnivši da put spašavanja duša zahtjeva lekciju žrtve i ljubavi, a da Kristov sljedbenik mora proći kroz „školu križa gdje se uči poslušnosti Bogu i onima koje je Bog postavio na moj životni put“.
Kardinal Vinko je potaknuo nazočne da uz današnje zlatomisnike zajedno zahvaljuju Bogu na svim milostima i darovima na životnom putu, kao i na ljudskim padovima, „jer nam je dao milost startati i ustrajati na njegovom putu“. „Slaviti Zlatnu Misu je prilika ne samo zahvaliti Bogu, što je u prvom redu dužnost, nego čovjek prebire u svom srcu prijeđeni put i sve ono što je doživio i proživio. Nužno čovjek traži što je to bilo veliko ostvareno u svećeničkom služenju“, kazao je kardinal Puljić procijenivši da jedan svećenik kroz pedeset godina djelovanja slavi oko 20.000 misa. „Nema većeg ostvarenja od ove milosti“, naglasio je, između ostaloga, kardinal Puljić.
„Za biskupa Franju posebno želim naglasiti da je čovjek koji je naviještao i svjedočio nadu u najcrnjim danima. I onda kada čovjek nije mogao imati nadu, on je nju naviještao. A dragi kolega mons. Ante, na poseban način otimao je zaboravu našu prošlost pišući knjige da znamo pamtiti svoje korijenje. To je posebno važno za buduća pokoljenja. I na kraju, da ne zaboravim, jer poslije ove korone uvukao se zaborav: dragi Zlatomisnici, od srca čestitam ovo Zlatno misno slavlje i želim da naša prisutnost bude podrška ali i izazov drugima koji će se opredijelit da Isusa slijede izbliza“, rekao je na kraju kardinal Vinko.
Na kraju Misnog slavlja biskup Komarica uputio je riječi zahvale ističući da „svaki Jubilarac dobro zna da svoj život i sve svoje djelovanje ima zahvaliti dobroti Božjoj i brojnih svojih bližnjih – od roditelja, rodbine, odgojitelja, učitelja, prijatelja i dobročinitelja, koji su mu iz ljubavi prema Bogu pomogli da ustraje na putu ispunjavanja onog naloga koji je dobio od Boga, svoga Stvoritelja i Spasitelja, da obavlja u Kristovoj Crkvi i u ime Kristove Crkve“. Naglasio je da je slavljenje Kristove žrtve i gozbe „najdragocjeniji način našeg dužnog zahvaljivanja“, te pozvao sve okupljene predstavnike „onog velikog mnoštva Kristovih vjernika, koje je Božja providnost bila poslala na naše životne staze tijekom proteklih 50 godina svećeničke službe“, da zajedno s njima dvojicom zlatomisnika zahvaljuju Trojedinom Bogu „za sve križeve, za sva iskušenja i tjeskobe kao i za svu utjehu, postojanost, radost i duševni mir“