Država na obali Crvenoga mora, Eritreja, stekla je neovisnost 1993., no zbog vladajuće diktature zbog koje je uhapšeno više od 10 000 političkih zatvorenika te dolazi do mučenja i prislinoga rada, kao i ograničavanja brojnih sloboda i potpune izolacije od svojih susjeda, ova je afrička zemlja prozvanom ”Afričkom Sjevernom Korejom”.

Više od 40 000 eritrejaca je emigriralo 2015. u Europsku uniju, a još ih je mnogo pronašlo utočište u pokrajnjoj Etiopiji i Sudanu.

Eritrejci su većinom kršćanski narod te se 60% izjašnjavaju kao pravoslavci, dok ostatak uglavnom pripada Katoličkoj Crkvi te obdržavaju aleksandrijski obred. Od 100 000 eritrejskih emigranata koji se nalaze u brojnim kampovima po Sudanu, ipak je jedan dio uspio pronaći utočište u glavnom gradu Sudana, Khartoumu, gdje žive kao podstanari.

Euharistijsko slavlje s eritrejskim katolicima/Foto: D. Klečina

Eritrejske katolike toga grada imali su priliku upoznati trojica svećenika iz Banjolučke biskupije: fra Ćiro Lovrić, don Davor Klečina i vlč. Boris Ljevak. Domaćin im je bio don Ante Vidović koji je rodom iz Livna, a trenutno je na diplomatskoj službi Svete Stolice u Khartoumu.

Za duhovnu skrb eritrejaca na tom području zaduženo je trojica franjevaca kapucina na čelu s fra Kifleyesusom Gabreslasiem.

Nadbiskupija Khartoum nastoji osigurati eritrejskim katolicima duhovnu skrb te im je ustupila crkvu sv. Petra i Pavla za liturgijske potrebe, a za pastoralne i društvene aktivnosti omogućen im je pristup pastoralnom centru u Jirefu – siromašnoj kartumskoj četvrti gdje živi većina migranata. Za duhovnu skrb eritrejaca na tom području zaduženo je trojica franjevaca kapucina na čelu s fra Kifleyesusom Gabreslasiem.

Foto: D. Klečina

Pri njihovoj posjeti, trojica je svećenika suslavilo s eritrejskim katolicima blagdan Bogojavljanja po julijanskom kalendaru, kada se istovremeno slavi i blagdan Krštenja Gospodnjeg te je na taj dan prvu pričest primilo 60-ak eritrejske djece.

”Ta njihova euharistija, to vam ne mogu opisati, to se mora samo mora doživjeti. Ona traje četiri sata, zamislite. A čim naša liturgija prelazi koju minutu svi su već nervozni. Uopće nisam doživio da je prošlo četiri sata, to je bilo nešto predivno – kao da sam doživio neku duhovnu ekstazu”, rekao je don Davor za Hrvatski katolički radio. Objasnio je i kako imaju i “stav klanjanja”, kada se podiže hostija, oni padnu ničice. “To je stav potpunog predanja”, rekao je don Davor.

Duboko dirnuti susretom, fra Ćiro Lovrić, don Davor Klečina i vlč. Boris Ljevak osjetili su potrebu da im pomognu.

Novac je uručio nakon mise u crkvi sv. Petra i Pavla, a nakon euharistije i svečanosti, odmah su krenuli s akcijom čišćenja terena za radove.

Saznavši da u pastoralnom centru Jiref žele nadograditi i pokriti dio koji će eritrejsku djecu na njihovim susretima štititi od jakog afričkog sunca, fra Ćiro Lovrić je odlučio donirati novac kako bi se projekt realizirao.

Akcija čišćenja/Foto: D. Klečina

Novac je uručio nakon mise u crkvi sv. Petra i Pavla, a nakon euharistije i svečanosti, odmah su krenuli s akcijom čišćenja terena za radove, a rado su se priključila i djeca.

Nakon više od mjesec dana radova, ovih dana je projekt priveden gotovo do kraja – dio pastoralnog centra je nadograđen i natkriven, tako da su eritrejski katolici u Khartoumu, poglavito djeca, dobili prostor za svoje brojne duhovne i društvene aktivnosti.

“To je narod koji živi kao migranti – ne znaju što ih sutra čeka, ostali su bez svoje domovine. Nemaju materijalnog vlasništva, ljudski gledano nemaju neke perspektivu, budućnost, ali imaju Boga i imaju svoju vjeru i ta vjera im doista daje snagu. To nije dio njihovog folklora, već dio njihovog života”, zaključio je don Davor Klečina.

Foto: D. Klečina