Zofia Curkan je davno trebala doći u Poljsku, jer tamo žive članovi njezine obitelji, kćer, zet, unuci i praunučad. Njezina kći Luiza je zbog svoje poodmakle dobi željela da majka dođe živjeti s njom. Zbog toga je prošle godine 104-godišnjakinja podnijela zahtjev za izdavanje putovnice. Tada su je prvi put primijetili ukrajinski mediji, pitajući se zašto je ženi njenih godina uopće potrebna putovnica. Obitelj je također zatražila poljsko državljanstvo za Zofiju, čiji su roditelji bili Poljaci, piše Aleteia.

104-godišnjakinja bježi od rata

Posljednjih 10 godina starica nije izašla iz stana, a kamoli putovala. Ima problema s hodanjem zbog krhkih bokova. Ne kreće se sama, a obzirom na to da joj je stan na trećem katu kupovina namirnica nije dolazila u obzir.

Kada je izbio rat, obitelj je odlučila odmah evakuirati Zofiju. Ujutro 5. ožujka, neposredno nakon policijskog sata, Zofia je krenula na put u Poljsku. Putovanje nije bilo bez komplikacija. Na put su je pratili mlađa kći i unuk. Prva etapa bila je vožnja automobilom do autobusa koji ju je vozio od Odese do Moldavije.

Od Odese do Varšave

Uz pomoć organizacije Polish Note sa sjedištem u Odesi i židovskog Heseda, Zofia je evakuirana iz grada i dobila je liječničku pomoć, što se pokazalo nužnim jer su joj oni koji su joj pomogli nositi rame iščašili rame! To je značilo ostati u bolnici tri duga dana.

Konačno, Zofia je uspjela! U Varšavu je stigla avionom i otišla ravno s aerodroma kako bi se ponovno spojila sa svojom voljenom kćeri. Luiza priča Aleteji priču o svojoj mami, jer se njezina majka ne sjeća puno s putovanja.

Ipak, sjeća se svoje mladosti i poljskih crkava u kojima se molila. I još uvijek zna napamet onu jedinu rečenicu na poljskom: “Blagoslovljen Gospodin Isus Krist!”

Znak pobjede

Po zanimanju primalja, Zofia je često bila svjedok čuda rođenja. Jednom, dok je pomagala pri porodu blizanaca, majka ju je zamolila da ubije jednog od njih. Budući da je bila duboko religiozna, odlučno je odbila.

Još se sjeća prethodnog rata: kuće u plamenu, mrtva tijela i oslobođenje Odese 1944. Shvaća li sada što se sada događa u Ukrajini? Teško je reći je li svjesna toga. Ali kad pozira za fotografije, prstima daje znak pobjede.