Povijesna situacija

Počevši od 1431. godine, ponovo je izbio rat između Venecijanske Republike i Milanskog vojvodstva, koji su se borili za teritorije Gera d’Adda – regije Lombardske nizine koja se nalazi između rijeke Adda na zapadu, rijeke Serio na istoku, i Bergamskoga jarka na sjeveru. Grad Caravaggio bit će dugi niz godina tijekom 15. stoljeća ključna točka spojnica, piše portal fsspx News.

Između 1432. i 1441., zatim između 1448. i 1453., Caravaggio je naizmjence pripadao pod vlast Milana i Venecije, te je bio poprište bitaka, primirja i „razdoblja” pregovora s obje strane koji su omogućili njegovim stanovnicima da prežive. Mir je bio nesiguran.

Ukazanje

Dana 26. svibnja 1432., u pet sati poslijepopodne, 32-godišnja žena iz Caravaggia po imenu Gianetta, udana za Francesca Varolija – ljutitog i nasilnog muškarca – „svima poznata po svojemu kreposnomu ponašanju, svojoj kršćanskoj pobožnosti, njezinomu istinski poštenomu životu” otišla je iz sela po snopove trave za svoje životinje. Imala je teško srce jer ju je muž tukao.

Tada ju je zabljesnula velika svjetlost i ugledala je kako dolazi odozgo i pored nje stoji lijepa i divna Gospa, veličanstvena, ljubaznoga lica, časnoga izgleda i neizrecive ljepote, odjevena u plavu haljinu i glave pokrivene bijelim velom.

Preplavljena, Gianetta je uzviknula: „Djevice Marijo!”, a tada joj je Djevica rekla da će njezin muž promijeniti ponašanje i zamolila ju je da učini tri stvari. Prvo, da kaže svima da petcima poste o kruhu i vodi. Osim toga, moraju posvetiti subotnje poslijepodne molitvi u znak zahvale za mnoge velike milosti dobivene po zagovoru Djevice kod njezinoga božanskoga Sina.

Osim toga, Giannetta je bila zadužena da uvjeri Mlečane i stanovnike Milana da sklope mir. Konačno, ona mora zatražiti prestanak podjela u Crkvi, osobito zatražiti od istočnjaka da se vrate jedinstvu. Kao potvrdu je Djevica na mjestu gdje je stajala proizvela čudesni izvor.

Potvrda

Bolesnici su odlazili do izvora i oslobađali se svojih bolesti. Vijest se brzo proširila o moći koju je Bog vršio na ovomu mjestu po zagovoru Djevice Marije.

Biskup Cremone, Cesare Speciano, potvrdio je autentičnost ukazanja, pozvao je vjernike da udovolje molbama za molitvu i pokoru koje je formulirala Djevica, te je zatražio izgradnju svetišta.

Vidjelica je upoznala Marca Secca, upravitelja Caravaggia, Philippea Marie Viscontija, vojvodu od Milana, zatim dužda Francesca Foscarija. Godine 1433. potpisali su mirovni sporazum, mir koji je bio samo relativan.

Predaja bilježi da je bizantskomu caru Ivanu VIII. Paleologu donesen vrč vode iz čudotvornoga izvora i da je izazvao iscjeljenja. Ipak, car je – svakako više iz političkih nego vjerskih razloga – otišao na Sabor u Firenci i potpisao savez raskolničkih Grka s papinstvom 1439. godine.

Sadašnje svetište sagradio je sv. Karlo Boromejski tijekom 16. stoljeća koje se nastavilo na prvu vjersku građevinu izgrađenu u 15. stoljeću. Talijanska emigracija učinila je kult Santa Maria del Fonte predmetom štovanja na mnogim drugim mjestima, posebice u Farroupilhi u brazilskoj državi Rio Grande do Sul, gdje se nalazi najveća marijanska crkva koja joj je posvećena. Još jedno svetište postoji u Tisnom u Hrvatskoj.