Sv. Magnus se rodio oko 699. godine. Ime Magnus na latinskom jeziku znači Veliki, na njemačkom Der Grosse, a na hrvatskom Veljko, Velimir i slično. Ženski oblik je Magna, Velika, Velimira, Veljka.
Sv. Magnus najvjerojatnije je bio Retroroman. Bio je benediktinac i živio je u St. Gallenu u Švicarskoj. Od 746. godine najprije je bio misionar u istočnom Allgaeuu, u području između južne Njemačke i Austrije. Zatim je bio pozvan za misionara, od augsburškog biskupa Wikterpa, u područje gornjega toka rijeke Lech, gdje je djelovao.
On je sebi na rijeci sagradio ćeliju i oko sebe je okupljao mladež. Bio je uspješan i voljen. Kasnije je nadogradnjom njegove ćelije nastao poznati samostan. Kralj Pipin Mali (714.-768.), otac Karla Velikog, mu je obilno pomogao graditi taj samostan.
Umro je 6. rujna 772. godine. Biskup Lauto ga je dao pokopati u Augsburgu. Sv. Magnus je osobito štovan u Švapskoj, Bavarskoj, Tirolu i Švicarskoj. Magnus je često ime u Švedskoj. Spomendan mu je 6. rujna.