Kardinal Dominik Duka, praški nadbiskup metropolit u miru i jedan od najistaknutijih crkvenih velikodostojnika suvremene Češke, preminuo je u utorak, 4. studenoga, u 3 sata ujutro u Središnjoj vojnoj bolnici u Pragu, u 82. godini života, a posljednji ispraćaj je održan u subotu 15. studenog.
Hrabri i postojani pastir, čovjek koji se borio protiv lažnih optužbi, branitelj temelja kršćanske civilizacije, neustrašivi glasnik koji je bio spreman i na dijalog s onima koje su drugi prezirali. Tako se kardinala Dominika Duke prisjetio tijekom pogrebne mise u praškoj katedrali njegov nasljednik, praški nadbiskup Jan Graubner.
Praška katedrala i dvorište Praškog dvorca bili su ispunjeni vjernicima okupljenima na ispraćaju kardinala Dominika Duku, praškog nadbiskupa emeritusa, koji je nosio i kardinalsku čast, piše Vatican News.
Foto: Vatican Media
Misu zadušnicu i pogrebne obrede u katedrali sv. Vida, Vaclava i Adalberta predvodio je praški nadbiskup Jan Graubner, dok je posljednje oproštajne obrede predvodio nadbiskup Jude Thaddeus Okolo, apostolski nuncij u Češkoj.
Koncelebrirali su biskupi češke i moravske biskupije, uz kardinale i biskupe iz inozemstva, svećenike nadbiskupije i svećenike dominikanskog reda.
Kako se nadbiskup Graubner prisjetio, kardinal Duka bio je osebujna osoba.
Kao borac za Istinu i slobodu, bio je jasno prepoznatljiv u današnjoj kulturi.
Kardinal Duka nije se ustručavao proglašavati nepopularne istine, sasvim u duhu Evanđelja, a Krist mu je pokazao smjer „Ja sam Put, Istina i Život“.
Za kršćanina je osnova životne orijentacije usmjerenost na cilj: Biti vječno s Kristom, u kojeg je povjerovao.
Na životnom putu kršćanin je hodočasnik, a ne lutalica koji besciljno luta. Nije beskućnik, jer ima svoj dom kod Gospodina. Ne pati od usamljenosti, jer sam Isus hoda s njim. Kroz svakodnevni život u zajedništvu s Isusom, uči se njegovo razmišljanje, koje se svijetu čini teško razumljivim, ali to je put.
Foto: Vatican Media
Iz svjedočanstava koja su se pojavila nakon smrti kardinala Duke, znamo da se mnogi sjećaju kako se nije ustručavao ispričati nakon burne reakcije, s poniznošću čovjeka kojem nije najvažniji njegov imidž.
Nadbiskup Graubner dodao je i osobno sjećanje iz posljednjih godina, kada se s kardinalom Dukom susretao gotovo svakodnevno i govorio o običnim stvarima.
Ono što me se najviše dojmilo bila je njegova mudrost, nevjerojatno pamćenje i sposobnost da stvari stavi u pravi kontekst.
Ponekad ga je bilo teško pratiti u raspravama, jer je pravio mnoge digresije i davao duga objašnjenja, ali pojedinačni kamenčići upotpunjavali su mozaik poput rječite slike.
Bio je strastveni debatant. Nije se bojao razgovarati čak ni s ljudima koje su drugi prezirali.
Foto: Vatican Media
Pokušavao je svima pružiti priliku da upoznaju Boga, da nešto nauče o njemu.
Bilo je dirljivo vidjeti ljude koji su tvrdili da su nevjernici kako ga mole za blagoslov.
Izrazi sućuti, kako ih je citirao nadbiskup Graubner, govore o izvanrednom čovjeku, naviknutom voditi dijalog usred vremena koje gubi orijentaciju, o hrabrom čovjeku koji se bori protiv lažnih optužbi, o pastiru čvrstom u vjeri i neustrašivom glasniku istine, spominju njegovu obranu temeljnih vrijednosti našeg društva, o njegovoj hrabrosti u vremenima progona Crkve i nastojanjima da joj obnovi život u slobodi.
Nadbiskup Graubner spomenuo je da je volio slaviti „značajne obljetnice kako bi učio iz povijesti“, volio je katedralu i pokrenuo izgradnju novih orgulja, postavio je temelje novog načina financiranja Crkve te se zalagao za vjeronauk u školama.
Opraštajući se od oca kardinala, moramo reći da imamo mnogo toga za zahvaliti Bogu.
„Možemo pokazati svoju zahvalnost nastavljajući rad na obnovi Crkve koju je toliko volio.“

Foto: Wikimedia Commons
Sućut pape Lava XIV.
U telegramu sućuti, papa Lav XIV. poručio je:
„S divljenjem se sjećam njegove hrabrosti tijekom vremena progona, kada, lišen slobode, nije posustao u svojoj privrženosti Kristu i Crkvi.“
Dominikanskog kardinala papa Benedikt XVI. imenovao je kardinalom 2012. godine, a preminuo je u Pragu u dobi od 82 godine.
Saznavši za kardinalovu smrt, Papa je izrazio svoju bliskost Crkvi u Češkoj, svoj dominikanskoj subraći, kao i „svećenicima, redovnicima i vjernicima koji su u njemu pronašli pastira kovanog u vjeri i neustrašivog navjestitelja Evanđelja“.
Očinskim srcem vodio je Božji narod, promičući pomirenje, vjersku slobodu i dijalog između vjere i društva.
Prije nego što je udijelio svoj blagoslov svima koji oplakuju kardinala Duku i sudjeluju u sprovodnim obredima, papa Lav XIV. povjerio je božanskom milosrđu dušu ovog dobrog i velikodušnog sluge i molio se da ga Bog primi u radost svog kraljevstva.
Više o uzornom životu kardinala Duke možete pročitati na stranicama IKA-e.