Povremeno igranje videoigara najčešće počinje iz znatiželje i zabave, no s nedovoljno razvijenim kompetencijama odgoja za medije takav oblik zabave može otići i u drugu krajnost, a to je ovisnost o igranju videoigara, neovisno o dobnoj skupini, piše Hrvatsko društvo bračnih i obiteljskih savjetovatelja.

Ipak, videoigre imaju i svoje pozitivne strane, pa ćemo započeti s njima.

• Pozitivne strane videoigara su:
• razvoj motorike i kognitivnih sposobnosti
• razvoj brzine zaključivanja i donošenja odluka
• razvijanje vještine timskog igranja
• učenje o važnosti pobjede i razumijevanja poraza u videoigri
• brže prepoznavanje objekata u okolini
• učenje putem edukativnih videoigara
• dodatni alat pri odgojno-obrazovnim procesima
• zabavno provođenje slobodnoga vremena (kontrolirano i pod nadzorom)

No, unatoč navedenome, ukoliko se izostave kontrola i nadzor te sam odabir videoigre za navedenu dob, u obitelji se mogu javiti i neželjene posljedice koje mogu uključivati:

• rastresenost, smetenost pri obavljanju svakodnevnih obveza
• problemi sa spavanjem i apetitom
• upoznavanje neželjenih nepoznatih osoba
• navikavanje koje može dovesti do ovisnosti o videoigrama
• ovisno o uzrastu, nedovoljna spoznaja pri razlikovanju stvarnoga od virtualnoga svijeta
• agresivni obrasci ponašanja pri porazu ili gubitku bodova u videoigri
• gubitak empatije prihvaćanjem nasilja kao jedinog rješenja za dobivanje dodatnih bodova pri igranju neprimjerenih nasilnih videoigara.

Ono što svakako može pomoći djeci i odraslima unutar obitelji, ali i svim drugim zajednicama jest najprije edukacija o videoigrama, poznavanje pouzdanih izvora i odabir edukativnih, zabavnih i dobi primjerenih videoigara usklađenih s dječjom osobnošću.