Kleknuti kako bismo u molitvi pronašli „mrvicu vjere“ i ne predati se naizgled unaprijed određenoj sudbini – onoj grobnica koje više nisu dovoljne da prime tijela uništena „bez prava i bez milosti“. S druge strane, zahtijevati da se drugi dovedu na koljena, zaslijepljeni ludilom svemoći, trivijalizacijom zla i nepravednim profitima, do te mjere da se sveto ime Božje uvlači čak i u govore o smrti – istaknuo je to papa Lav XIV. u razmišljanju na kraju molitve krunice za mir večeras, 11. travnja, u bazilici svetoga Petra, govoreći o borbi između tame ovoga dramatičnog trenutka povijesti, u kojemu se podsjeća na neizbježne odgovornosti vođa naroda i na stolove za kojima se planira naoružavanje i donose smrtonosne odluke, i svjetla Kraljevstva Božjega, koje prekida „demonski lanac zla“, isprepleten dronovima i osvetom.

Foto: Vatican media

„Rat razdvaja, nada ujedinjuje“

Papa Lav je započeo razmišljanje nakon molitve slavnih otajstava krunice, koja su se razmjenjivala s meditacijama crkvenih otaca, donosi Vatican News. Bila je to molitva koja je – kako je rekao – izraz vjere koja, prema Isusovim riječima, pomiče planine. Papa je zahvalio prisutnim vjernicima, kojih je bilo oko 7000 u bazilici i 3000 na Trgu svetoga Petra, te svima koji su se duhovno sjedinili iz raznih krajeva svijeta.

Rat razdvaja, nada ujedinjuje. Oholost gazi, ljubav uzdiže. Idolopoklonstvo zasljepljuje, živi Bog prosvjetljuje. Dovoljno je malo vjere, tek mrvica vjere, dragi moji, kako bismo se zajedno, kao čovječanstvo i uz čovječanstvo, suočili s ovim dramatičnim trenutkom povijesti.

„Ništa nas ne može zatvoriti u unaprijed određenu sudbinu“

Molitva – rekao je Papa – nije utočište za bijeg od odgovornosti, ni „anestetik“ za bijeg od boli izazvane tolikom nepravdom. Naprotiv, ona je najnesebičniji, najuniverzalniji i preobražavajući odgovor na smrt koji nas potiče da podignemo pogled i ustanemo iz ruševina.

Ništa nas ne može zatvoriti u unaprijed napisanu sudbinu, čak ni u ovom svijetu u kojemu se čini da nema dovoljno grobova, jer se i dalje razapinje, uništava život, bez prava i bez milosti.

Foto: Vatican media

„Nikada više rat!“

Brojni su današnji sukobi, ali nisu novi. Stoga riječi papā o ratovima dobivaju novu, iako dramatičnu, važnost. Papa Lav XIV. se prisjetio riječi svetoga Ivana Pavla II. u kontekstu iračke krize 2003. godine, kojima je papa Wojtyła, spominjući se još jednog iskustva sukoba koji je osobno doživio, onoga iz Drugoga svjetskog rata, potaknuo posebno mlade da, kao što je to učinio sveti Pavao VI. tijekom svog prvog posjeta Ujedinjenim narodima, kažu: “Nikada više rat!”

Moramo učiniti sve što je moguće! Dobro znamo da mir po svaku cijenu nije moguć. Ali svi znamo koliko je velika ta odgovornost.

Prepreka tom ludilu svemoći

Daleko od toga da je molitva čisto pasivan čin – napomenuo je Papa – ona nas odgaja za djelovanje, povezujući ograničene ljudske mogućnosti s beskonačnim Božjim mogućnostima. Tako misli, riječi i djela rastvaraju zlo, stavljajući se u službu nebeskoga Kraljevstva.

Kraljevstva u kojemu nema mača, ni drona, ni osvete, nema trivijalizacije zla, ni nepravedne dobiti, nego samo dostojanstvo, razumijevanje i oprost. Ovdje imamo prepreku tom ludilu svemoći koje oko nas postaje sve nepredvidljivije i agresivnije. Ravnoteža unutar ljudske obitelji teško je narušena. Čak se i sveto ime Boga, Boga života, uvlači u govore o smrti.

Foto: Vatican media

„Dosta je idolopoklonstva sebi i novcu“

Od sna o svijetu braće i sestara s jednim Ocem na nebesima, stvarnost se pretvara u noćnu moru naseljenu neprijateljima i prijetnjama, umjesto poticajima na slušanje i susret.

Dosta je idolopoklonstva sebi i novcu! Dosta je pokazivanja moći! Dosta je rata! Istinska se snaga očituje u služenju životu.

Papa Lav XIV. je citirao svetoga Ivana XXIII., koji je u svojoj enciklici Pacem in Terris istaknuo da od mira svi imaju koristi: pojedinci, obitelji, narodi, cijela ljudska obitelj te, podsjećajući na riječi Pija XII., dodao da se s mirom ništa ne gubi. Ratom se pak sve može izgubiti.

Neizbježne odgovornosti vođa naroda

Riječi papā pridružuju se moralnoj i duhovnoj energiji milijardā ljudi koji još uvijek vjeruju u mir i biraju ga. Među njima, glasovi najmanjih najviše zaslužuju da ih se sasluša.

Slušajmo glasove djece!

Papa je pritom spomenuo pisma koja prima od onih koji žive u zonama sukoba te kako se u njima opaža istina nevinosti i nečovječnost postupaka kojima se neki odrasli ponosno hvale.

Draga braćo i sestre, obvezujuće odgovornosti vođa naroda svakako postoje. Njima upućujemo vapaj: stanite! Vrijeme je za mir! Sjednite za stol dijaloga i posredovanja, a ne za stol za kojim se planira ponovno naoružavanje i donose smrtonosne odluke!

Foto: Vatican media

„Vratimo se vjeri u ljubav“

Međutim, tu je, ne manje velika, odgovornost svih nas, muškaraca i žena iz brojnih različitih zemalja; golemo mnoštvo koje odbacuje rat djelima, ne samo riječima. I to čini obraćajući srca i umove na Kraljevstvo mira, izgrađeno u sredinama u kojima svakodnevno živimo, suprotstavljajući se polemikama i rezignaciji kroz prijateljstvo i kulturu susreta.

Vratimo se vjeri u ljubav, umjerenost i dobru politiku. Trebamo se izgrađivati i osobno uključiti, svatko slijedeći svoj poziv. Svatko ima svoje mjesto u mozaiku mira!

Poput stijene koja se kap po kap izdubljuje

Papa Lav XIV. se potom osvrnuo na samu molitvu krunice, stojeći pokraj kipa Majke Božje Kraljice mira, koji je 9. travnja prenesen na Trg svetoga Petra iz istoimene župe u rimskoj četvrti Monteverde. Napomenuo je kako je krunica, poput drugih drevnih oblika molitve, povezala vjernike svojim postojanim ritmom utemeljenim na ponavljanju, te istaknuo da mir napreduje na isti način – riječ po riječ, gesta za gestom, poput stijene koja se izdubljuje kap po kap ili poput tkanja na tkalačkom stanu, pokret za pokretom. To su duga razdoblja života, ali znak su Božje strpljivosti.

Ne smijemo dopustiti da nas preplavi ubrzanje svijeta koji ne zna za čim juri, kako bismo se vratili služenju ritmu života, skladu svega stvorenoga i brizi o njegovim ranama.

Citirajući potom još jednoga papu, svojega prethodnika papu Franju, papa Lav XIV. je istaknuo da su potrebni tvorci mira koji su dosjetljivi i odvažni, u „arhitekturi“ u kojoj djeluju različite institucije društva.

U službi pomirenja i mira

Univerzalnost mira, u nizu slavnih otajstava, istaknuli su vjernici s pet kontinenata koji su upalili svjetiljke, uzimajući plamen iz svjetiljke mira iz Asiza. Molitveno je bdijenje potom završilo, ali ne i predanost molitvi, na koju je papa Lav XIV. potaknuo da svatko obnovi na putu kući.

Crkva je veliki narod u službi pomirenja i mira, koji napreduje bez oklijevanja, čak i kada odbacivanje logike rata može dovesti do nerazumijevanja i prezira. Ona naviješta evanđelje mira i uči poslušnosti Bogu, a ne ljudima, osobito kada je riječ o beskonačnom dostojanstvu drugih ljudskih bića, koje je ugroženo stalnim kršenjima međunarodnoga prava.

„Samo smo jedna obitelj koja plače, koja se nada i koja se ponovno diže“

Zaključujući razmišljanje, Papa je spomenuo svoju poruku za 59. svjetski dan mira, u kojoj je poželio da svaka zajednica postane „dom mira“, kako bi pokazala da mir nije utopija.

Braćo i sestre svih jezika, naroda i nacija, jedna smo obitelj koja plače, koja se nada i ponovno ustaje. Neka nikada više ne bude rata, avanture bez povratka; nikada više rata, spirale žalosti i nasilja.

Novi mir

Nekoliko minuta prije molitve krunice, Papa je pozdravio vjernike koji su se okupili na Trgu svetoga Petra kako bi molitvu pratili na velikim zaslonima. Hvala vam za vašu prisutnost, što ste se odazvali ovom pozivu – rekao je Papa.

Želimo cijelom svijetu reći da je moguće graditi mir, novi mir koji se može živjeti zajedno sa svim narodima svih religija i svih rasa.