Pacem in terris bila je i posljednja enciklika pape Sv. Ivana XXIII., koji je umro manje od dva mjeseca nakon njezinog dovršenja, zbog čega su je nazvali i njegovom svojevrsnom oporukom, piše povijest.hr.

Enciklika se osobito bavila problemom postizanja mira u svijetu (Pacem in terris u prijevodu znači Mir na zemlji). Ta je enciklika izdana samo nekoliko mjeseci nakon završetka Kubanske raketne krize do tada najkritičnijeg hladnoratovskog sukoba u povijesti, koja je podsjetila svijet na mogućnost globalnog uništenja nuklearnim oružjem, u slučaju nepostojanja dijaloga i dobre volje na objema stranama tzv. Željezne zavjese.

Enciklika je naglašavala potrebu za rješavanjem konflikata putem pregovora, a ne posezanjem za oružjem. Istaknuta je važnost poštivanja ljudskih prava na razini država, ali i moralnih obveza na razini pojedinca. Zanimljivo je da je The New York Times objavio encikliku u cijelosti, što je bio prvi takav slučaj. U SAD-u je sljedeće godine započelo i dodjeljivanje nagrade zvane Nagrada Pacem in terris za mir i slobodu. Ta je nagrada u međuvremenu dodijeljena znamenitim mirotvorcima poput Sv. Majke Terezije, službenice Božje Dorothy Day, nadbiskupa Héldera Câmare, Sargenta Shrivera i mnogih drugih. Među dobitnicima te nagrade čak je šest osoba kojima je dodijeljena Nobelova nagrada za mir.

Izvor: Katolički tjednik