Promocija knjige "Od vila ilirskih do Bijelog puta: stranputicama bosanske i hercegovačke povijesti" hrvatskog povjesničara Ive Lučića održana je u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u Zagrebu, simbolično 10. prosinca na Međunarodni dan ljudskih prava i dan kada je 1993. konvoj Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu krenuo iz Zagreba za Lašvansku dolinu u BiH.
Autor piše o dva stoljeća bosanske i hercegovačke povijesti, a zadnji dio posvećuje humanitarnom konvoju Bijeli put. Knjigu je među ostalim predstavio i liječnik dr. Ivan Bagarić koji je bio u konvoju i radio u ratnoj bolnici u Novoj Biloj. On je podsjetio je da je sanitet osnovan mjesec dana prije osnivanja HVO-a.
S kolegama u BiH i uz svesrdnu potporu kolega liječnika iz Hrvatske i tadašnjeg hrvatskog vodstva, naslućujući što se sprema, krenuli smo u osnivanje saniteta, bolnica. Nije lako bilo osnivati te bolnice na najneuobičajenim mjestima, ali željeli smo pomoći svima i pomagali smo svakome bez obzira na vjeru i nacionalnost. Da nije bilo Bijelog puta bojim se da bi Lašvanska dolina bila druga Srebrenica”, rekao je dr. Bagarić.
Dr. sc. Mario Jareb ocijenio je da je u knjizi odličan i dokumentima potkrijepljen prikaz politike na prostoru BiH u dva zadnja stoljeća.
Knjiga je historiografsko osvježenje i držim da će imati dobar odjek i među povjesničarima, ali i u društvu. Prof. Lučić kada objašnjava povijest, politike, sukobe i političke odnose u BiH govori o sterotipima koje treba promijeniti”, rekao je Jareb.
Na kraju predstavljanja prof. Lučić je rekao da je kao i u prošloj knjizi “Vukovarska bolnica – svjetionik u povijesnim olujama hrvatskog istoka” pokušao na temelju protekla dva stoljeća naći uzroke koji su doveli do rata u BiH. Došao je do zaključka da to nije mogla biti samo provala nacionalizama.
Radi se naravno o procesu konstituiranja nacija. Radi se o procesu koji je povremeno bivao ili zaustavljan ili nasilno usmjeravan. Ali, kad se oslobodio do kraja, onda je rezultirao sukobom, jer nijedna od tih nacija nije imala elitu koja je izrasla u jednom dugotrajnom procesu u demokraciji, nego smo nakon komunističkog razdoblja, imali te militarizirane elite koje nisu imale demokratskog kapaciteta, koje nisu znale pregovarati, koje nisu prihvaćale i priznavale legitimitet drugoga.
Središte tog rata i cijele ove knjige je bolnica u Novoj Biloj koja je posebno važna jer je ona jedina, ili jedna od rijetkih bolnica u svijetu, u kojoj se istovremeno i liječilo ranjenike i gdje se služila sv. misa. I vrlo je važno da Nova Bila i Vukovar bude nešto o čemu uvijek moramo kao nacija brinuti, poručio je Lučić.
Nova knjiga Ive Lučića objavljena je u nakladi Hrvatskog instituta za povijest i Hrvatske liječničke komore.