Odsutnost četvorice biskupa vjerojatno će potkopati napore da se buduće tijelo predstavi kao potpuno reprezentativno za cijelu Katoličku Crkvu u Njemačkoj.
Kölnski nadbiskup kardinal Reiner Maria Woelki i biskupi Eichstätta Gregor Maria Hanke, Regensburga Rudolf Voderholzer i Passaua Stefan Oster ponovili su da ne namjeravaju sudjelovati u radu Sinodalnog puta u Njemačkoj, tijela za koje ističu da nema nikakvu nadležnost u Crkvi, objavili su njemački crkveni mediji.
Četvorica biskupa u pismu predsjedništvu Sinodalnog odbora odbacuju odluku toga tijela prema kojoj su obvezni sudjelovati u radu sinodalnog tijela, koje bi trebalo biti uspostavljeno 2026. te uključivati svih 27 njemačkih biskupa.
Odsutnost četvorice biskupa vjerojatno će potkopati napore da se buduće tijelo predstavi kao potpuno reprezentativno za cijelu Katoličku Crkvu u Njemačkoj, prenosi Katolički tjednik.
Manjina jasnih stavova
Kardinal Rainer Maria Woelki iz Kölna, biskup Gregor Maria Hanke iz Eichstätta, biskup Stefan Oster iz Passaua i Rudolf Voderholzer iz Regensburga sudjelovali su na „Sinodalnom putu“ (2019. – 2023.), koji je okupio njemačke biskupe i odabrane laike na pet skupština.
Četvorica biskupa smatrana su pripadnicima konzervativne manjine koja se protivila rezolucijama Sinodalnog puta koje pozivaju na značajne promjene katoličkog učenja i prakse.
Inicijativa, navodno pokrenuta u kontekstu krize zlostavljanja, rezultirala je rezolucijama na 150 stranica, u kojima se poziva na đakonsko ređenje žena, preispitivanje svećeničkog celibata, laičko propovijedanje na misama, veću ulogu laika u odabiru biskupa i reviziju Katekizma Katoličke Crkve o homoseksualnosti.
Jedna od najspornijih rezolucija, odobrena u rujnu 2022., pozvala je na osnivanje stalnog „savjetodavnog i odlučujućeg tijela“, sastavljenog od biskupa i odabranih laika, poznatog kao „Sinodsko vijeće“.
U rezoluciji se navodi da će novo tijelo „donositi temeljne odluke od nad-dijecezanskog značaja o pastoralnom planiranju, budućim perspektivama Crkve te financijskim i proračunskim pitanjima Crkve koja se ne odlučuju na biskupijskoj razini“.
No, u siječnju 2023. Sveta je Stolica njemačkim biskupima rekla kako ni oni ni sudionici Sinodalnog puta nemaju ovlasti osnovati takvo tijelo, koje bi de facto bilo iznad Biskupske konferencije.
Vatikan je u srpnja 2022. poručio da Sinodalni put „nije ovlašten obvezivati biskupe i vjernike na prihvaćanje novih oblika vodstva i novog smjera nauka i morala“. Više kardinala kurije u pismu od 23. siječnja 2023. pojasnilo je „da ni Sinodalni put ni tijelo koje bi on osnovao ni neka biskupska konferencija nemaju nadležnost uspostaviti ‘Sinodalno vijeće’ na nacionalnoj, dijecezanskoj ili župnoj razini.“

Kardinal Woelki i papa Franjo / Foto: Vatican Media
Papa Franjo je, podsjetili su potpisnici, 10. studenoga 2023. osnažio te izjave, pri čemu je u pismu uputio da je „već uspostava sinodalnog odbora u svrhu pripreme nacionalnog tijela za savjetovanje i odlučivanje“ zabranjena prethodnim pismom, koje je odobrio u specifičnom obliku. Papa je ponovio da takav odbor prema obliku naznačenom u tekstu odluke ne može biti u skladu „sa sakramentalnom strukturom Katoličke Crkve“.
Početkom 2024. iz Rima je stiglo još jedno pismo, koje je potpisao kardinal Robert Prevost, sadašnji papa Lav XIV. zajedno s kardinalima Pietrom Parolinom i Víctorom Manuelom Fernándezom, u kojemu je nedvojbeno navedeno „da Sinodalno vijeće nije crkvenopravno legitimirano i da Njemačka biskupska konferencija ne može biti njegov nositelj“, podsjetila su četvorica biskupa.
Istinska katolička sinodalnost
Kardinal Woelki i trojica biskupa u svome pismu poručili su da žele „i nadalje sve učiniti“ kako bi „podupirali rimsku sinodalnost u našim biskupijama“, „prvenstveno dijalogom, zajedničkim osluškivanjem Duha Svetoga, odvažnim govorom, savjetovanjem, zaštićenim prostorima za strukture i procese savjetovanja“.
Također su rekli kako će promicati „potvrdu zajedničkih temelja u vjeri i nauku Crkve i uvjerenje da je zajedničko slavlje euharistije ‘izvor i vrhunac’ ne samo kršćanskog života općenito, nego i izvor i vrhunac autentične katoličke sinodalnosti“.