U bazilici sv. Dominika u Bologni na mramornom sarkofagu isklesane su istaknute epizode iz života sv. Dominika prema svjedočanstvima braće koja su ga osobno poznavala.
800
U bazilici sv. Dominika u Bologni 1267. Nicola Pisano isklesao je na mramornom sarkofagu važne događaje iz života sv. Dominika, dok je Alfonso Lombardi 1532. godine isklesao još neke od epizoda na abonu između dvaju anđela. Ove skulpture, nastale iz svjedočanstava braće koja su osobno poznavala sveca, živi su i fascinantni dokument, pišu na svojim stranicama Dominikanci sjeverne Italije.
Kako bismo ‘iščitali’ arku sv. Dominika, prvo moramo shvatiti koje blago ona sadrži. Dana 24. svibnja 1233. godine, 12 godina nakon smrti, tijelo sv. Dominika premješteno je s mjesta prvog ukopa na drugo mjesto, dostojnije i pristupačnije vjerničkoj pobožnosti. Tom prilikom dogodilo se čudo koje su svi prisutni jednoglasno posvjedočili: ‘Kad je uklonjen kamen koji je pokrivao lijes, divan miomiris počeo se širiti iz otvora, a zapanjeni promatrači zapitali su se što je to.’ (B. Giordano, Okružnica Dominikanskom redu). Blaženo tijelo potom je stavljeno u škrinju od čempresa koja je danas smještena u arci. Sv. Dominik bio je ‘Kristov miomiris među onima koji se spasavaju i među onima koji propadaju’ (2 Kor 2,15). Zanosnom slatkoćom i nježnošću, ‘lako je privukao ljubav svih; bez poteškoća, čim su ga upoznali, svi su ga zavoljeli’. Ali istodobno je imao uzornu čvrstinu: ‘bio je toliko uporan u stvarima koje je smatrao prikladnima za Boga, da nikada ili gotovo nikada nije dopustio promjenu odluke nakon što ju je donio nakon zrelih savjeta.’
(B. Giordano, Okružnica)
Foto: Domenicani.it
Svojoj braći je govorio: «Mudraci, ti pobožni kraljevi, ušavši u kuću, pronađoše Dijete s Marijom, njegovom majkom, te se klanjaše i obožavaše ga. Sad smo i mi pronašli Čovjeka Boga s Marijom, njegovom služavkom.’ Zbog toga je bio strastveni navjestitelj Evanđelja i da bi nastavio svoje djelo, osnovao je Red propovjednika tražeći od Gospodina da braći pruži postojanost u životu i revnost u propovijedanju Riječi koja spašava.
Foto: Domenicani.it
‘Prije no što ga je začela, Dominikovoj se majci u viziji učinilo da u krilu nosi malenog psa, koji je, kad je izišao iz njezine utrobe zapalio cijeli svijet bakljom koju je držao u ustima, kao da posvuda širi onu vatru koju je Gospodin došao donijeti na zemlju.’
(B. Giordano, Libellus de principis Ordinis Praedicatorum, 1234.)
‘Kad je još bio vrlo malen, više puta mu se učinilo da je napustio krevet: poput nekoga tko se užasava mesnih delicija, radije bi legao na zemlju, umjesto da se mirno odmara ispruženog tijela na krevetu.’
(Pietro Ferrandi, Legenda o sv. Dominiku)
Foto: Domenicani.it
‘U vrijeme dok je Dominik studirao u Palenciji, takva je glad bjesnila tim krajem da su mnogi siromašni ljudi umirali od gladi. Dominik, ganut milosrđem, prodao je svoje pergamente, sastavljene vlastitom rukom, a prihod, zajedno s ostalim stvarima u njegovu vlasništvu, podijelio je siromašnima rekavši: “Ne želim učiti na mrtvim kožama dok ljudi umiru od gladi”.’
(Zbornik bolonjskog postupka kanonizacije, 1233.)
Foto: Domenicani.it
‘Fra Buonviso je ispripovijedio kako je u vrijeme dok je bio blagajnik samostana u Bologni, na njemu bilo da osigura potrebnu hranu za braću. Jednog dana posta nije bilo kruha u trpezariji. Fra Dominik je, kao i obično, dao znak da se kruh posluži na stolu; na što ga je svjedok upozorio da kruha nema. Tada je fra Dominik, ozarena lica, podigavši ruke hvalio i blagoslivljao Gospodina. Istog trenutka ušla su dva anđela noseći dvije košare, jednu s kruhom, a drugu sa suhim smokvama. Svjedok je potvrdio da to zna jer je bio prisutan.’
(Zbornik bolonjskog postupka kanonizacije)
Foto: Domenicani.it
‘Godine Gospodnje 1218., dok je maestro Dominik bio u Rimu, došao je dekan svetog Aignana d’Orléansa, maestro Reginaldo. Potom se teško razbolio. Maestro Dominik išao je k njemu nekoliko puta. Izliječio se od te vrlo ozbiljne smrtonosne bolesti, ali ne bez intervencije božanskog čuda. Zapravo, dok je gorio od groznice, Kraljica neba i Majka milosti, Djevica Marija, došla mu je u vidljivom obliku i pomazala ga zdravom mašću koju je donijela sa sobom, dodajući ove riječi: “Mažem ti stopala svetim uljem, tako da budu spremna donijeti Evanđelje mira.” Pokazala mu je i čitav habit našeg Reda. Odmah se osjetio izliječenim i neočekivano obnovljenim u svoj svojoj snazi. O ovom je čudo kasnije pripovijedao maestro Dominik u nazočnosti mnogih, a ja sam također bio prisutan.’
(B. Giordano, Libellus)
Foto: Domenicani.it
‘Kristov namjesnik (papa Inocent III.)” morao je iz vizije naučiti koliko je sveopćoj Crkvi bilo potrebno ono što je Božji čovjek Dominik želio postići božanskim nadahnućem (tj. osnivanjem Reda propovjednika). Jedne noći Papa je imao božansku objavu u snu. Činilo mu se da je lateranska bazilika bila toliko razorena da će se srušiti. Dok se bojao i tužno gledao u nju, došao je Božji čovjek Dominik i počeo ramenima podupirati cijelu građevinu. Papa je razumio značenje vizije i rado je prihvatio molbu Božjeg čovjeka.’
(Konstantin od Orvieta, Legenda o sv. Dominiku, 1245.)
Foto: Domenicani.it
‘Dok je sluga Božji Dominik bio u Rimu moleći se u bazilici svetog Petra, ruka Božja počivala je na njemu i on je u viziji ugledao Petra i Pavla. Petar mu je predao štap, Pavao knjigu i obojica su mu rekli: “Idi i propovijedaj, jer za to te je Bog izabrao.” I u tom se trenutku Dominiku učinilo da je vidio svoju djecu raštrkanu po svijetu kako idu udvoje propovijedati. Stoga je pozvao braću i rekao im da ih želi razasuti, iako ih je malo, u razne dijelove svijeta: zapravo znao je da ako se žito nagomila na gniježdu trune, a ako se rasprši donosi plod.’
(Konstantin od Orvieta, Legenda o sv. Dominiku)
Foto: Wikipedia
‘U trenutku Dominikove smrti, fra Guala, prior iz Brescie, vidio je otvor na nebu kroz koji su bile spuštene dvije bijele ljestve. Vrh jednih držao je Krist, a drugih njegova majka; a preko jednih i drugih prelazili su anđeli koji su se uspinjali i spuštali. Na dnu dviju ljestava, na sredini, nalazila se stolica, a na stolici je sjedio čovjek, koji je izgledao kao brat Reda. Krist Gospodin i njegova Majka polako su se penjali ljestavama dok onaj koji je bio dolje nije stigao na vrh. Tada je primljen na nebo u zraci svjetlosti i uz pjesmu anđela.’
(B. Giordano, Libellus)
‘Blaženi Dominik, zanesen duhom pred Bogom, vidio je Gospodina i Blaženu Djevicu kako sjedi s njegove desne strane, odjevenu, kako mu se činilo, u ogrtač boje safira. Gledajući oko sebe, vidio je predstavnike svih vjerskih redova pred Bogom, ali nije vidio nijednog svoga; zbog čega je počeo gorko plakati i, zaustavivši se u daljini, nije se usudio prići Gospodinu i njegovoj Majci.
Foto: Wikipedia
Blažena Djevica pozvala ga je rukom da joj priđe, ali nije se usudio pomaknuti dok ga Gospodin nije pozvao. Gospodin mu je rekao: “Želiš li vidjeti svoj Red?”. A on drhtavim glasom odgovori: “Da, o Gospodine”. Tada se Gospodin, položivši ruku na rame Blažene Djevice, ponovno okrenuo blaženom Dominiku: “Povjerio sam tvoj Red svojoj Majci”. Blažena Djevica razgrnula je ogrtač koji je nosila na sebi i raširila ga pred blaženim Dominikom, koji je ispod njega ugledao neizmjerno mnoštvo braće svoga Reda.’
(Blažena Cecilija, Čuda bl. Dominika, 1288.)