Poručila je to za Hrvatsku katoličku mrežu Marija Dugandžić u ime međugorske župe – organizatora i domaćina od 29. svibnja do 1. lipnja sedme Međunarodne duhovne obnove.

Seminar tih dana u hercegovačku ‘ispovjedaonici svijeta’ dovodi sa svih strana redovito oko 200 ‘pro-life’ sudionika; liječnike, medicinsko osoblje, branitelje i zagovornike života, one koji su izgubili dijete, koji su ranjeni spontanim ili namjernim pobačajem, supružnike koji žele djecu, pro-life aktiviste, žrtve obiteljskog nasilja, samohrane roditelje, trudnice i tolike druge.

Voditelj ove duhove obnove je fra Stanko Mabić, a prijaviti se još uvijek možete putem e-maila seminar.marija@medjugorje.hr .

Prijave zaprimljuje naša sugovornica koja, uz to, napominje da je u programu živo prisutna Majka Života koja je prisutna u Međugorju.

Prve dvije godine duhovna obnova je bila samo za liječnike i medicinsko osoblje, a pojavila se potreba već u trećem izdanju uključiti i sve druge u uvodu spomenute.

Dolaze ljudi iz petnaestak zemalja. Svaki dan program počinje klanjanjem – s Isusom želimo započeti dan – a protkan je predavanjima, razmišljanjima, katehezama i na kraju dana je večernji molitveni program u crkvi; krunica, misa, klanjanje.

Sudionici idu na ‘Brdo ukazanja’, mole krunicu te ‘križni put’ na Križevcu. Dakle, program koji je u Međugorju dio je programa svake Međunarodne duhovne obnove, pojašnjava dalje Marija Dugandžić.

Prisjetila se iskustva s jednom liječnicom iz Ukrajine. Oni tamo imaju u bolnicama mjesečnu plaću od 50 eura.

Na samom kraju duhovne obnove, na kojoj je prije par godina sudjelovala, priznala je, kao svoj zaključak, da je ona tek tu u biti shvatila da je pobačaj ubojstvo. Do tada toga nije bila svjesna i vratila se u Ukrajinu gdje je tražila odmah promjenu radnog mjesta.

Otišla je iz bolnice u dom zdravlja. Dala je otkaz kao ginekolog specijalista i nastavila raditi za manju plaću, 30 eura, samo da ne bi bila dovedena u situaciju da mora ponovno raditi pobačaj.

„To su toliko snažna iskustva, toliko duboka, ljudima je teško o tome govoriti, ona ostanu negdje u njihovoj dubini između čovjeka i Gospodina”, naglasila je za našu redakciju.

„Sve to uvijek stvara jedan osjećaj, barem meni, divljenja prema onome što Bog radi u srcima ljudi, u njihovim dušama, ali istovremeno još više je osjećaj odgovornosti jer spoznaješ da su ti ljudi potaknuti Duhom Božjim u nekom trenutku svog života i da ih Majka Marija zove da dođu k njoj, a mi smo tu samo malo olovčica u Božjim rukama, kao što kaže sv. Majka Terezija.”

Dugandžić je iznijela i drugi primjer jedne gospođe iz Amerike koja sa 65 godina na predstojeći seminar, prvi put dolazi u Međugorje, noseći u sebi ranu pobačaja, jer se tim riječima i prijavila.

„Znači, to je jedna rana koja živi u toj duši nekoliko desetljeća. Netko je nju pozvao, netko je nju dotakao, netko drugi, ne mi, i to stvara jedan osjećaj silne odgovornosti prema svakom čovjeku. Nisu to tek brojevi, skup ljudi, nego osoba, pojedinac”, zaključila je.