Župna crkva Uznesenja Bl. Djevice Marije, danas Svetište Majke Naših Stradanja u Gori, teško je oštećena u razornom potresu 29. prosinca 2020. U Domovinskom ratu crkva je granatirana, zapaljena i minirana, a nakon rata obnovljena i proglašena Marijanskim svetištem Sisačke biskupije. Pri obnovi je na zvonu posvećenom Majci Božjoj upisano: „Majko Božja Gorska, Isusova mati, Sunce naših stradanja, ne prestani nam sjati“.
Tijekom snažnog potresa koji je koncem prošle godine pogodio Sisačku biskupiju oštećene su i mnoge crkve, njih tridesetak. Neke od njih će se moći obnoviti, no obrisi nekih će, nažalost, ostati tek u sjećanjima vjernika i prolaznika. Jedna od teško stradalih je i Crkva Uznesenja Bl. Djevice Marije u Gori, u čijoj se višestoljetnoj povijesti izmjenjuju rušenja i obnove. Inače, selo Gora nalazi se osam kilometara jugozapadno od Petrinje na prometnici koja vodi prema Glini.
Prema arheoloških istraživanjima crkva posvećena Djevici Mariji na tom je mjestu sagrađena od kamena u 11. ili 12. stoljeću kao romanička crkva. U 13. stoljeću preuređena je u templarsku gotičku crkvu koja je stradala u dugogodišnjim ratovima s Osmanlijama, da bi nakon prestanka ratova na početku 18. stoljeća bila popravljena i dograđena u baroknom stilu te opremljena baroknim inventarom – orguljama, klupama, propovjedaonicom i oltarima, a obnovljen je i cintor s pripadajućim kulama. U drugoj polovici 19. stoljeća crkva je i znatno produžena. Ta barokna građevina potpuno je srušena tijekom Domovinskog rata, neprijatelji su je početkom 1991. granatirali i zapalili, a 1992. i minirali.
Nakon rata crkva je obnovljena, da bi je razorni potres 29. prosinca 2020. ponovno jako oštetio.
U crkvu u Gori vjernici iz okolnih krajeva te Siska, Petrinje i Gline najviše dolaze na svetkovinu Marijina Uznesenja i teško im je nakon trideset godina ponovno vidjeti crkvu porušenu. Još je teže kada se zna da je u njezinu obnovu uloženo mnogo znanja, vremena, volje, ljubavi i materijalnih sredstava. Teško je skupiti snagu i krenuti ponovno, pokupiti ono što je popadalo, što se razrušilo i slomilo, zaboraviti staro i ponovno graditi novo… Baš zato želimo ovdje još jednom podsjetiti na posljednju obnovu crkve u Gori koja je 2012. godine proglašena Marijanskim svetištem Sisačke biskupije.
Nakon Domovinskog rata kada je raščišćeno područje na kojem je stajala crkva otkriven je veliki broj ulomaka romaničke, ali najviše gotičke, i naravno posljednje barokne arhitekture. Napravljeno je arheološko istraživanje i stručnjaci su dugo razmišljali što napraviti, koju od tih crkava obnoviti – romaničku, gotičku ili baroknu. Razmišljalo se da li napraviti faksimil barokne crkve, kako je uglavnom rađeno na tom području poslije rata, jer su ljudi pamtili vizure svojih crkava i zvonika i željeli su ih obnoviti. No problem je bio taj što je barokni inventar iz crkve bio uništen – oltari, klupe, križni put, kipovi, orgulje – pa se unutarnji ugođaj bez toga nije mogao obnoviti. Zato je odlučeno da se obnovi gotička templarska crkva budući da je nakon rata u ruševinama među ostalim pronađeno šest velikih i petnaest manjih kapitela (jedan nije pronađen), što je najveći i najvrjedniji niz kapitela predtatarskog doba u Hrvatskoj. Crkva je sagrađena tehnikom iz 13. st., kako se u to doba gradilo, pa su se kameni blokovi bez armature srušili u potresu 29. prosinca.
Obnovljena crkva bila je rekonstrukcija gotičke dvoranske crkve sa zvonikom na preslicu. Unutrašnjost je bila ukrašena suvremenim skulpturama akademskog kipara Tomislava Kršnjavoga, a rozeta iznad ulaza rekonstruirana je prema sličnim primjerima crkvi u Čazmi i Medvedgradu. Oko crkve obnovljen je cintor s četiri kule pokriven kalanom ariševom šindrom, kao i sama crkva. U istočnom dijelu dvorišta cintora rekonstruiran je bunar koji je iskopan 1976. godine za potrebe hodočasnika. Istražena su i 424 groba oko crkve u kojima su pronađeni vrijedni nalazi poput novca i nakita iz doba vitezova, ali i stariji nalazi iz starohrvatskog doba.
Pri obnovi su na zvonik postavljena i dva nova zvona. Na zvonu posvećenom Majci Božjoj Gorskoj stoji natpis: „Majko Božja Gorska, Isusova mati, Sunce naših stradanja, ne prestani nam sjati“, a na onom posvećenom zaštitniku biskupije sv. Kvirinu „S.Q.E.S.O.P.N.“ (Sveti Kvirine sisački biskupe moli za nas).
Iščitavajući povijest crkve u Gori, danas Svetišta Majke Naših Stradanja, i sada su aktualne riječi biskupa Vlade Košića koje je 2015. godine izgovorio na posveti crkve:
„Ostanimo i dalje, uvijek graditelji s Bogom, gradimo ne samo porušene crkve, kuće i zgrade, nego podižimo nadu u ljudima, izgrađujmo čovjeka, primajmo i odgajajmo djecu, poput Marije Bezgrješne povjerujmo da Bogu i nama s njim ništa nije i ne može biti nemoguće.“