Sportaši uče svladati izazove i iskušenja trenirajući, ustrajnošću i žrtvom. Kada prvaci, napornim radom, uspiju napraviti razliku, što točno rade? Ističu se od svojih protivnika pokazujući im da se ceste sada razilaze. Razlika znači da se ustrajnošću sada stvara jaz. Jaz između pobjede i poraza, između prvaka i drugoplasiranog. Mjeri se u sekundama, centimetrima ili potisku. Svi sportaši reći će vam da se pobjede osvajaju na treningu, u mraku i samoći, u ogorčenoj borbi protiv sebe, piše Aleteia.

Razlika dolazi iz ovog teškog rada koji se sastoji u jačanju vaše volje. S kojim ciljem? Ne biti najbolji, već jednostavno postati bolji. Da budemo i sretni, jer kad se vratimo svojim trenucima sreće, duboke radosti i osobnog ponosa, razumijemo da oni često dolaze po cijenu patnje, truda i neimaštine. Korizma nam omogućuje da iskusimo veću napetost pred iskušenjima u bitkama našega života, na bojnim poljima naših sukoba, kako vanjskih tako i unutarnjih.

Odaberite pobjedu

Često smo pokopani u blatu svojih briga i svojih izbora, iscrpljenosti i potrazi za utjehom. Ove je situacije dobro opisao sveti Pavao: „Ne činim dobro što želim, nego zlo koje ne želim“ (Rimljanima 7, 19). Da, to je točno, to smo i mi. Znamo i bolje, ali stalno padamo.

Pa, radujmo se. Ne zbog pada, jer je to moguće izbjeći i naštetiti, ali radujmo se … u iskušenju. Ne tražimo to, naravno, ali suočimo se s tim. Paradoksalno, napast je naša šansa, prilika da se odlučimo i napravimo pravi izbor.

Foto: Unsplash

Da se vratimo na sportsku metaforu, iskušenje je odlučujuća zona trenja, krajnji dribling, posljednji udarac, rafal koji omogućuje “stvaranje razlike”, odabir, rizik, postizanje pobjede, slijeganje ramenima od poraza i odreći se sramote. Što želimo postati? Kakvu sudbinu želimo zagrliti? Život proždrljivosti ili veličine? Put života ili smrti? Postati pogani ili sveci? Kad nas napast uhvati, pomislimo na one sportaše i svece koji su izabrali pobjedu.

Korizma je natjecanje na dobrom i zlu, sučeljavanje i predaja. Srećom nismo sami. Naše obitelji, prijatelji i svećenici mogu se izmjenjivati ​​kao naši suigrači i treneri koji će nam pomoći da se okrenemo Kristu. On je uvijek taj koji u nama stvara stvarnu razliku.