Vatikan: Prijedlog teološkog dijaloga

Nakon susreta prefekta Dikasterija za nauk vjere kardinala Víctora Manuela Fernándeza i poglavara Svećeničkog bratstva sv. Pija X. don Davidea Pagliaranija u četvrtak 12. veljače u Vatikanu, bratstvo je odbilo obustaviti odluku o najavljenim biskupskim ređenjima.

Podsjećamo, bratstvo je početkom veljače objavilo da će posvetiti nove biskupe bez dopuštenja Svete Stolice. Susret s kardinalom Fernandezom zaključen je prijedlogom pokretanja „specifično teološkog dijaloga“.

Od strane Svete Stolice istaknuto je da bi posvećenje biskupa bez mandata Svetog Oca, koji ima vrhovnu vlast, koja je potpuna, opća, neposredna i izravna, značilo odlučan prekid crkvenog zajedništva, šizmu, s teškim posljedicama za bratstvo u cjelini.

Bratstvo negira optužbe za raskol

Generalni poglavar Svećeničkoga bratstva sv. Pija X. poslao svoj pisani odgovor Dikasteriju za nauk vjere, 18. veljače, popraćen s nekoliko priloga i potpisan od strane petorice članova Generalnog vijeća.

U njemu se bratstvo „brani od svake optužbe za raskol i, oslanjajući se na svu tradicionalnu teologiju i stalni nauk Crkve, tvrdi da biskupsko posvećenje koje nije odobrila Sveta Stolica ne predstavlja prekid zajedništva – pod uvjetom da ga ne prati raskolnička namjera ili dodjeljivanje jurisdikcije.“

Također, istaknuta je sumnja u mogućnost zajedničkog doktrinarnog dijaloga:

„Oboje unaprijed znamo da se doktrinarno ne možemo složiti, posebno u vezi s temeljnim smjernicama usvojenim od Drugog vatikanskog sabora. (…)

Stoga ne vidim kako bi zajednički proces dijaloga mogao završiti zajedničkim određivanjem što bi predstavljalo „minimalne zahtjeve za puno zajedništvo s Katoličkom Crkvom“, budući da se – kako ste i sami izravno istaknuli – tekstovi Sabora ne mogu ispravljati, niti se može dovoditi u pitanje legitimnost liturgijske reforme.“

liturgijsko ruho/ Foto: Canva

Reakcija kardinala Müllera

Kardinal Gerhard Ludwig Müller, koji je bio prefekt Kongregacije za nauk vjere (CDF) od 2012. do 2017., u izjavi 20. veljače izjavi istaknuo je da bi „osobne osjetljivosti trebale pasti u drugi plan“ za dobrobit jedinstva Crkve.

„Ako Bratstvo sv. Pija X. želi imati pozitivan utjecaj na crkvenu povijest, ne može se boriti za pravu vjeru iz daljine, izvana, protiv Crkve ujedinjene s papom“, napisao je Müller.

Ističući važnost da FSSPX prizna papinski autoritet „ne samo u teoriji već i u praksi“, njemački prelat je naglasio da se bratstvo mora podvrgnuti učiteljskom autoritetu Crkve „bez preduvjeta“.

„Nijedan pravovjerni katolik ne može se pozivati ​​na razloge savjesti ako se povlači iz formalnog autoriteta pape u pogledu vidljivog jedinstva sakramentalne Crkve kako bi uspostavio crkveni poredak koji nije u punom zajedništvu s njim“, rekao je Müller.

kardinal Gerhard Ludwig Müller / Foto: IKA

Pismo kardinala Saraha

Kardinal Robert Sarah, umirovljeni prefekt Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, sa zabrinutošću je uputio bratstvu poruku u kojoj ističe važnost poslušnosti Kristu, Crkvi i Petrovu nasljedniku.

„Želim izraziti svoju duboku zabrinutost i duboku tugu zbog objave Svećeničkog bratstva svetog Pija X., koje je osnovao nadbiskup Lefebvre, da će nastaviti s biskupskim ređenjima bez papinskog mandata.

Govorite da je ova odluka, koja bi bila neposlušnost zakonima Crkve, motivirana vrhovnim zakonom spasenja duša: suprema lex, salus animarum. Ali spasenje je Krist i On se daje samo u Crkvi.

Kako netko može tvrditi da vodi duše do spasenja drugim putovima osim onima koje je On sam naznačio? Može li želja za spasenjem duša rastrgati Mistično Tijelo Kristovo na možda nepovratni način?

Koliko je duša u opasnosti da budu izgubljene zbog ovog novog rascjepa?

Govorite nam da ovaj čin ima za cilj obranu Tradicije i vjere.

Znam koliko se polog vjere danas ponekad prezire čak i od strane onih koji imaju poslanje da ga brane. Znam da neki zaboravljaju da nam samo neprekinuti lanac života Crkve, naviještanja vjere i slavljenja sakramenata – ono što nazivamo Tradicijom – daje jamstvo da je ono u što vjerujemo izvorna Kristova poruka koju su prenijeli apostoli.

Ali također znam i čvrsto vjerujem da je u srži katoličke vjere naša misija slijediti Krista, koji je postao poslušan do smrti. Možemo li se doista odreći nasljedovanja Krista u Njegovoj poniznosti do Križa?

Nije li izdaja Tradicije utjecati se ljudskim sredstvima kako bismo sačuvali svoja djela, čak i ako su dobra?

Vjera nas nikada ne može dovesti do toga da se odreknemo poslušnosti Crkvi.

Sveta Katarina Sijenska, koja nije oklijevala ukoriti kardinale, pa čak i Papu, uskliknula je: ,Uvijek slušajte pastira Crkve, jer on je predvodnik kojeg je Krist postavio da vodi duše k Njemu.’

Dobro duša nikada ne može proći kroz namjernu neposlušnost, jer je dobro duša nadnaravna stvarnost. Ne svedimo spasenje na svjetovnu igru ​​medijskog pritiska.“

Padre Pio / Foto: Elia Stelluto e Parrocchia Paupisi

Kao primjer junačke kreposti poslušnosti uslijed trpljenja istaknuo je sv. Pija iz Pietrelcine:

„Želio bih podsjetiti da je sveti Otac Pio iz Pietrelcine bio nepravedno osuđen od strane crkvenih ljudi tijekom svog života. Kada mu je Bog dao posebnu milost da pomaže dušama grešnika, zabranjeno mu je ispovijedati dvanaest godina.

Što je učinio? Je li bio neposlušan u ime spasenja duša? Je li se pobunio u ime vjernosti Bogu? Ne; šutio je. Ušao je u razapetu poslušnost, siguran da će njegova poniznost biti plodnija od njegove pobune.

Napisao je: Dobri Bog dao mi je shvatiti da je poslušnost jedino što mu se sviđa; to je za mene jedini način da se nadam spasenju i pjevam pobjedi.

Možemo potvrditi da će najbolje sredstvo za obranu vjere, Tradicije i autentične liturgije uvijek biti slijediti poslušnog Krista. Krist nam nikada neće zapovjediti da prekinemo jedinstvo Crkve.“