„Noć vještica“ ili „Halloween“ poganski je običaj koji se obično se slavi u noći 31. listopada uoči svetkovine Svih svetih. Iako ga neki smatraju tek bezopasnom zabavom, kršćani ga ne bi trebali slaviti jer se suprostavlja kršćanskoj tradiciji.

Iako se „Noć vještica“ uglavnom smatra „američkim praznikom“, svake godine ga usvaja sve više zemalja. Mnogi koji slave nisu svjesni poganskog porijekla i simbolike tog slavlja, poput dekoracija, i kostima, koji su uglavnom povezani s nadnaravnim bićima i okultističkim silama.

Lubenice umjesto bundeva

Posljednjih godina ova proslava dobila je i ljetnu verziju tzv. „Summerween“.

Neobičaj spoj ljetne zabave i Noći vještica, postao je popularan na društvenim mrežama među ljubiteljima Halloweena, dok iščekuju proslavu u listopadu.

Može se reći da je Summerween vjerojatno „poguran“ i komercijalnim interesima s obzirom na to da su se uz pojam pretraživale i ideje za ukrašavanje poput lubenica izdubljenih kao bundeve, kolutova za plivanje u obliku duhova, dekoracija i recepata koji sadrže motive vještica, kostura i slično. Sam izraz „Summerween“ potekao je iz Disneyeve animirane serije „The Gravity Falls“.

Interes za pretraživanje pojma „Summerween“ na Googleovoj tražilici ovaj mjesec pokazao se na rekordno visokoj razini, s porastom pojma „Halloween u srpnju“, pokazuju podaci za Sjedinjene Američke Države.

Dok u SAD-u ove zabave djeluju „bezazleno“, slični trendovi pojavili su se i u Italiji, međutim u malo ozbiljnijoj organizaciji. Naime, „čarobne tržnice“, događaje proricanja sudbine i festivale vještica koje organiziraju općine i kulturne udruge oko vjerskih, sezonskih i državnih praznika zabrinule su vjernike u Italiji.

Izum tradicije i obmana okultizma

I udruga egzorcista primijetila je ovu „ljetnu pojavu“ te upozorila na obmanu okultizma u turističkim ponudama koje izmišljaju „čarobne tržnice, ezoterične predstave i događaje posvećene vješticama i otvorene za gatare. Jer misterij je fascinantan, a čarolija privlači turiste kao muhe med“.

„Suočeni s bezbrojnim događajima koje diljem Italije organiziraju općine, udruge i lokalne turističke zajednice kako bi proslavili takozvanu ‘Noć vještica’ između 23. i 24. lipnja, javlja se sumnja da je obmana pogodna za previše ljudi i da se uopće ne raspršuje. Doista, praznovjerje se čini institucionaliziranim u jedinstvenoj mješavini lokalnog turizma, gospodarskog rasta i ‘kulturnog širenja’.“

Misterij je fascinantan, a čarolija privlači turiste kao muhe med.

„Ovo izmišljanje tradicije gotovo je uvijek namjerno pozivanje na prošlost, motivirano širokim rasponom potreba: od političkih kriza do društvenih potreba. Na taj način, zajednica, bilo nacionalna ili lokalna, namjerava izraziti hipotetski kontinuitet s tom prošlošću, bilo djelomično stvarnom ili potpuno fiktivnom.“

Vještičje selo

„Tako je Calcata brzo postala ‘Vještičje selo’, zahvaljujući slabo objašnjenim legendama i vjerovanjima, toliko da neki kažu da ‘snažna ezoterična energija izvire iz podzemlja’, uz pomoć drevnog oltara obližnjeg italskog naroda Faliscan i špilja u kojima su se slavili arhaični obredi. I tu ne završava. Za ‘navodne vidovnjake’ se govorilo da mogu komunicirati s lokalnim životinjama, ‘gotovo uvijek mačkama’, a za vjetrovitih dana, pjevanje vještica iz davnih vremena (opisanih kao ‘slobodne i mudre žene’) moglo se čuti kako dopire između kuća.“

Ističu kako popularnost Calcate raste zbog izmišljene tradicije koju podržavaju mediji i – kako pišu – „snažna“, „opipljiva“, „potresna“ „energija“.

„Činjenica da ne postoje povijesni dokumenti koji potvrđuju prisutnost vještica u Calcati apsolutno je sporedna činjenica za medijski narativ.“

Reinterpretacija povijesnih i vjerskih događaja

Jedno od najvažnijih slavlja ruralnoj Italiji, blagdan svetog Ivana Krstitelja, zaštitnika žetve od oluja i suša, „poslužio je za miješajanje poganskih vjerovanja i kršćanskih obreda u tisućljetnom procesu povijesno-religijske prilagodbe raširenom diljem Europe. I diljem kontinenta, na blagdan sv. Ivana, među ljudima je bio drevni običaj paliti vatru i brati divlje bilje i cvijeće te ih ostavljati da se namaču u vodi cijelu noć, na otvorenom.“

„Danas se u četvrti Appio-Latino, na korak od Laterana, slavi „Festa di San Giovanni – La Notte delle Streghe“ (Blagdan svetog Ivana – Noć vještica) u organizaciji niza lokalnih udruga. Program je uključivao ‘Herbarie. Zvali su je vješticama’, kazališnu priču koja je kombinirala ‘žensko znanje o bilju’ s ‘drevnim i moćnim činom tkanja’. Zatim je u noći između 23. i 24. lipnja organizirana radionica pripreme vode sv. Ivana s ljekovitim biljem ubranim na poljima ‘prema tradicionalnim praksama’. Veliko finale bila je plesna predstava među plamenom, koja je osvijetlila ‘posljednju noć blagdana drevnim sugestijama i začaranim vizijama’ (RomaToday.it, 16. lipnja 2025.).“

Ističu da ovakve vrste događaja „izvan bilo kakve ‘folklorističke’ rekonstrukcije, mogu predstavljati rizično oživljavanje vještičarstva i svijeta magije jer predlažu reinterpretaciju povijesnih i vjerskih događaja“.

Posebno upozoravaju talijanske lokalne institucije „koje podržavaju, financiraju i promoviraju takve događaje mogu postati njihovi instrumenti, ponekad nesvjesno povjeravajući svoju organizaciju istinskim okultnim praktičarima (bilo zato što se maskiraju kao bezopasna udruženja, ili zato što djeluju manje-više inkognito), ukidajući tako, u ime de facto opskurnog relativizma, razliku između dobra i zla.“

Međunarodno udruženje egzorcista

Udruga postoji od 1994. godine. Vatikan ju je 2014. službeno priznao. Udruga prema vlastitim podatcima ima oko 900 aktivnih egzorcista i 130 egzorcista pomoćnika. Osnovao ju je o. Gabriele Amorth, (1925. – 2016.), poznatiji kao „papin egzorcist“.