Igre na sreću su „jedan od najbržih putova do razaranja ljepote vlastitoga života, do gubljenja volje za životom i do malodušja širih razmjera“ upozoravaju biskupi Zagrebačke crkvene pokrajine.
Ovisnost o kockanju bila je središnja tema 64. sjednice biskupa, održane 24. lipnja u Sisku. O toj je temi na 68. plenarnoj skupštini raspravljala i Hrvatska biskupska konferencija.
Tada je istaknuto da se u posljednjim godinama prepoznaje sve snažnije širenje ovisnosti o kockanju, te teške i teško izlječive bolesti, i njezinih razornih posljedica za pojedince, obitelji i društvo.
Ovisnošću o kockanju pogođeno 500 tisuća Hrvata
Procjenjuje se da je do pola milijuna Hrvata izravno ili posredno pogođeno problemima vezanim uz ovisnost o kockanju, a u pastoralnome radu sve je prisutnija muka s kojom se susreću i koju trpe osobito oni koji imaju ovisnike o kockanju unutar svojih obitelji. O brzome širenju te ovisnosti govore i podatci o povećanju broja ovisnika na liječenju.
Upozoreno je na: laku dostupnost različitih oblika kockanja, nedostatnu zaštitu djece i mladih, veliku raširenost kockanja elektroničkim (online) putem i agresivno oglašavanje „igara na sreću“. Ipak, tadašnji poziv na potrebu posvećivanja dužne pozornosti problemu nije urodio željenim plodovima.
Od problema nije izuzeto ni svećeništvo ni redovništvo
Umjesto toga, problemi koji se razvijaju pod širokim pojmom „kockanja“ nalaze se u svim porama društva, tako da oni ne pogađaju samo pojedince nego se tiču i obitelji, raznih društvenih skupina i cijeloga naroda, pri čemu nije izuzeto nijedno zvanje ni zanimanje pa tako ni svećeništvo ni redovništvo.
Upozorenja, poziv i poticaji biskupā
U svojoj pastirskoj službi i odgovornosti upravljanja, u širini pastoralnih prisutnosti, iz izravnih susreta s vjernicima i, posebice, s crkvenim službenicima, kao i s članovima redovničkih zajednica, biskupi osjećaju da je potrebno snažnije upozoravati na pogubnost tzv. igara na sreću.
Ističu da je potrebno učiniti više da bi se preduhitrile i ublažile posljedice sadašnjih okolnosti, pri čemu je važno djelovanje civilnih vlasti, počevši od zakonskih i drugih propisa.
Mjerodavne institucije se ne zalažu
Osobito zabrinjavajućim smatraju to što se mjerodavne institucije u Hrvatskoj istinski ne zalažu u tome području, tako da se opravdano stječe dojam kako se u mnogočemu prihvaća zaštitnički odnos prema izvorištima i promicanju kockanja.
Dovoljno je promotriti medije, gdje su u gotovo svim oblicima društvenoga komuniciranja i u prilozima raznih tematskih sadržaja isprepleteni nametljivi promidžbeni poticaji koji usmjeruju ljude prema kockanju.
Gotovo je nemoguće izbjeći promidžbu kojoj su izloženi natjecatelji i gledatelji svih dobi
Posebno je bolno vidjeti kako se ukorjenjuje promidžba koja se odnosi na djecu i mlade, u čemu su zoran primjer sportska natjecanja i sve što je s njima povezano. Gotovo je nemoguće izbjeći promidžbu kojoj su izloženi i natjecatelji i gledatelji svih dobi, kako na stadionima, u dvoranama i na drugim borilištima, tako i pratitelji medijskih prijenosa, jer su sadržaji kockanja – bez imalo zadrške – trajno istaknuti tijekom utakmica i natjecanja, počevši od odjeće (dresova) samih natjecatelja i drugih proizvoda povezanih sa sportom, do reklamnih površina i sredstava koja vrve mamcima za ulov budućih žrtava kockanja.
Posebno je problematično novo otvoreno područje igranja elektroničkim putovima koje zahvaća mlađe i ranjivije naraštaje, razvijajući se na „platformama“ koje su dostupne posvuda i u svakome trenutku. Takva vrsta igranja nadmašila je brojeve fizičkih prisutnosti igrača u kockarnicama i svakako su uzrok daljnjih nestabilnosti u društvenome tkivu.
Igre na sreću stvaraju lažnu nadu
Tzv. igre na sreću kod igrača stvaraju lažnu nadu o brzome i jednostavnome stjecanju materijalnoga dobitka, a zapravo vode u ropstvo dugovanja i ovisnosti, dok stvarnu materijalnu korist, izvučenu na temelju uništavanja i bijede tuđih života, imaju vlasnici i organizatori takvih igara, te oni koji im omogućuju takvo djelovanje.
Može se naići na pokušaje opravdavanja djelatnosti koje promiču kockanje, no treba jasno reći da se radi o zavodljivim, ali lažnim argumentima, te da su zauzetost i glasovi koji idu u prilog kockanju zapravo glasovi za ponižavanje i obescjenjivanje života, obitelji i temeljnih društvenih vrjednota.
Nije li licemjerno, pitaju biskupi, da se pojedine tvrtke kojima je djelatnost „igra na sreću“, predstavljaju sponzorima nekoj drugoj plemenitoj djelatnosti u društvu, kao što je upravo sport? Nadalje, nije li kratkoročan interes, u kojemu se nalazi i država, da dobije financijska sredstva, zapravo gubitnički, jer – gledano dugoročnije – patološka ovisnost o igrama (ludopatija) vodi u mnogo veće troškove i samu državu, kao što je to, na primjer, slučaj s ovisnošću o alkoholu ili o duhanskim proizvodima i raznim opijatima?
Stvarajmo širi društveni savez u sprječavanju razvijanja patoloških ovisnosti
Svjesni razorne snage ovisnosti o kockanju, biskupi pozivaju na stvaranje širega društvenoga saveza u kojemu bi se pronalazili putovi za sprječavanje razvijanja patoloških ovisnosti i ozračja u kojemu je kockanje prihvatljivo ili čak i poželjno.
Crkva će uvijek biti suradnica u svim onim nastojanjima koja su na tragu smisla kršćanske i općeljudske odgovornosti prema dobru pojedinca, obitelji i društva, razvijajući osjećaj za istinsku zabavu, a posebice duh solidarnosti i suosjećanja s bližnjima u njihovim potrebama.
Ova igra je jedan od najbržih putova do razaranja
Kada se spomene riječ „igra“, ona po sebi nosi ljepotu i blagodati za čovjeka i društvo. Ima snagu radovanja, stvaranja zajedništva, zdravoga nadmetanja, oblikovanja susreta u kojima se ući ophoditi s drugima, shvaćati potrebe bližnjih, pomagati i praštati, pobjeđivati i gubiti, voljeti i nadahnjivati se. U ovome slučaju igra zapravo i nije igra, nego jedan od najbržih putova do razaranja ljepote vlastitoga života, do gubljenja volje za životom i do malodušja širih razmjera.