Preč. Žmak predvodio je misno slavlje u zajedništvu s umirovljenim porečkim i pulskim biskupom Ivanom Milovanom. Koncelebrirali su mons. Vilim Grbac, preč. Milivoj Koren, preč. Željko Zec, preč. Mladen Matika, preč. Dalibor Pilekić, vlč. Ivan Štoković, vlč. Maksimilija Buždon, vlč. Ivan Kramar i vlč. Josip Mašina.

„S velikom radošću i zahvalnošću Bogu od kojega nam dolazi svako dobro sudjelujemo na ovom slavlju 50 godina svećeničkog života i djelovanja našeg vlč. Marija vrijednog svećenika, dragog prijatelja, dobrog, neumornog i ustrajnog radnika na Božjoj njivi naše biskupije“, započeo je propovijed biskup Milovan.

„Razlog i smisao proslave ovakve visoke obljetnice svećeničkog ređenja, uvijek velikodušna i radosna zahvala Bogu, ali i zahvala i brojnim ljudima koji su bili dionici u rastu i dozrijevanju jednoga svećeničkoga života i poslanja. Svi sabrani na ovom slavlju kao jedna velika duhovna obitelj, kao Crkva, želimo se pridružiti našem svečaru u tom činu zahvaljivanja, jer 50 godina svećeničkog života i rada doista je pravi razlog za davanje hvale i slave Bogu“, dodao je.

Nadalje je istaknuo da uz takvo slavlje svećenik prebire u svom srcu sav prijeđeni put i sve što je doživio  tijekom pet desetljeća. „Sjeća se rado svojih početaka. Naš se slavljenik sigurno spominje svoje rodne kuće u Lanišću, obiteljskoga doma i svojih rano preminulih roditelja. Oni su ga u vjeri odgajali, podržavali u njegovoj odluci i pratili tijekom godina školovanja. No, sigurno je i dobro kršćansko ozračje u Lanišću djelovalo na odgoj i životnu odluku maloga Marija.

Zatim, tu je bio primjer nekoliko mladića koji su već bili u sjemeništu, pa primjer vrijednoga župnika Petra Matijašića, koji je Marija i uputio u Pazinsko sjemenište. Posebno pak poticajno na Marijevu životnu odluku moglo je djelovati mučeničko svjedočanstvo bl. Miroslava Bulešića koje se dogodilo u Lanišću i ostalo je duboko u svijesti i srcima vjernika. Ovo ubojstvo trebalo je u onom poratnom vremenu zastrašiti vjernike, a zapravo se i u ovom slučaju dogodilo iskustvo iz prvih vremena kršćanstva da je krv mučenika postala sjeme novih kršćana, ovdje konkretno sjeme novih svećenika“, rekao je propovjednik.

Osvrnuo se na svećenički put preč. Žmaka, kojeg je započeo u župama Vrh i Račice gdje je kao svećenik proveo gotovo polovicu svog svećeničkog djelovanja. „I od tih svojih početaka naš Marijo bit će svećenik nadasve blizak narodu, s lijepim inicijativama u radu s djecom i mladima, te u obiteljskom pastoralu, a kako je i sam glazbeno nadaren, radio je posebno na njegovanju i oplemenjivanju crkvenoga pjevanja. Nakon 23 godine provedene na Vrhu, dolazi u ovu veliku i prostranu župu Buzet iz koje se upravlja s nekoliko manjih župa u okolici. Ovdje je u svojim zrelim godinama dao ono najbolje što je kao svećenik znao i mogao u naviještanju evanđelja, u katehizaciji, u liturgijskom životu župe, u mjesečnim obnovama, te u cjelokupnom svom pastoralnom radu“, poručio je umirovljeni porečki i pulski biskup.

Osvrnuo se i na mladomisničko geslo koje je prije 50 godina odabrao tada mladomisnik Marijo. Odabrao je riječi „U tebe se, Gospodine, uzdam“. U tom duhu je biskup Milovan rekao: „Na početku svoga svećeništva, a pred životom koji donosi uvijek puno nepoznanica, izazova i opasnosti očito je tada mladomisnik Marijo htio zazvati Božju pomoć i povjeriti se Božjoj dobroti. Kada je izabrao to životno geslo, nije ni  znao da je to također bilo i životno geslo velikoga junaka vjere i mučenika naše Crkve, bl. Alojzija Stepinca koji je u cijelom svome radu u teškim iskušenjima i velikim patnjama upravo s potpunim predanjem Bogu u vjeri i molitvi na herojski način uspio ostati vjeran do kraja.

Možda mladomisnik Marijo nije prošao kroz tako teška iskušenja, ali ne sumnjamo da je i u njegovu životu bilo itekako i umora, razočarenja, zdravstvenih teškoća i drugih raznih problema. Danas mu želimo da i nadalje do kraja svoje životne trke u povezanosti s Bogom pronalazi uvijek novu snagu, strpljivost, utjehu i mir“, rekao je propovjednik.

„Svi mi danas okupljeni na ovom bogoslužju želimo zahvaliti dobrome Bogu za vlč. Marija i s njim za njegovo služenje, zahvaliti za svećenika dostojnoga i plemenitoga, ustrajnog u služenju Crkvi i narodu. Nakon smrti i uskrsnuća naš Spasitelj, Isus Krist treba ljude za naviještanje evanđelja, za dijeljenje sakramenata i vođenje zajednice vjernika. Zato on predaje ovlast Petru i drugim apostolima po kojima će djelovati njihovi nasljednici biskupi i svećenici u Crkvi.

Tu je ovlast vlč. Marijo prije 50 godina primio na svećeničkom ređenju u župnoj crkvi u Pazinu po polaganju ruku našega ondašnjega biskupa mons. Dragutina Nežića te je u vršenju svoje svećeničke službe ustrajao do danas. Misleći na svoje zvanje i on može sa sv. Pavlom ponoviti ‘zahvalan sam onomu koji me smatrao dostojnim povjerenja i pozvao me u svoju službu’“, rekao je mons. Milovan.

Podsjetio je da je sv. Ivan Pavao II. prigodom svoje zlatne mise svećeništvo nazvao darom i otajstvom. „Dar, nešto čime je svećenik osobno i zajednica vjernika od Boga obdarena. A otajstvo je nešto što nikada do kraja ne shvaćamo jer je to misterij suradnje s Bogom u spasavanju svijeta“, rekao je biskup.

U osvrtu na Isusove riječi iz evanđelja odabranog za tu prigodu da je „žetva velika, a radnika malo, molite dakle Gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu“, biskup Milovan je rekao da su biskupi i svećenici, a posljedično i svi vjernici poslani jer su potrebni Isusu Kristu u službi drugih.

„Sveti služitelji su na osobit način potrebni Kristu. On je zato ustanovio svećenički red i dao svoju punomoć za naviještanje Radosne vijesti, za posvećivanje po sakramentima i za vođenje Božjeg naroda. Svećenici su potrebni Bogu, ali svećenici su potrebni i Božjem narodu. Krist po svećenicima i danas vrši svoju službu pastira, učitelja i svećenika. On i danas, kao prije 2000 godina, gleda pred sobom ljude iscrpljene i umorne, a umorni, iscrpljeni nisu samo oni koji cijeli dan rade u tvornici, trgovačkom centru ili turizmu, nego i oni koji su preopterećeni brigama za obitelj, troškove stanovanja i posla, oni koji su zlostavljani, poniženi, odbačeni, koji su pali u depresiju, izgubili smisao života. Stati uz takve osobe, reći im dobru riječ, tješiti ih, pokazati im blizinu, to je posao svećenika“, kazao je propovjednik.

Nadalje je biskup podsjetio da je Isus još dodao „molite Gospodara žetve“, te u tom vidu  posvijestio kako On čitavo poslanje Crkve stavlja u znak molitve. Stoga, nastavio je, „ova današnja svečanost poticaj je svima nama da podržavamo naše svećenike i surađujemo s njima, osobito da molimo za njih i njihovu ustrajnost u zvanju, da molimo za nova duhovna zvanja tako potrebna u ovom čudnom i opasnom razvoju svijeta. A svećenička i sva druga dobra zvanja rađaju se iz naših obitelji, koje se trude čuvati svoje zajedništvo i otvorenost životu te odgajati djecu u pravim vrijednostima. Znamo da je svećenička služba vrlo odgovorna. Svećeniku je potrebna živa vjera, ljubav prema zvanju, radni elan, dobrota, razboritost, suzdržanost, mudrost. Podržavajmo zato naše svećenike u njihovome odgovornom radu“, potaknuo je mons. Milovan.

Na kraju homilije biskup Milovan je u ime svega okupljenog Božjeg naroda i svoje osobno ime čestitao zlatni jubilej. „Tijekom svih tih godina trudio si se sijati sjeme Riječi Božje u dobrom i zlom vremenu, buditi nadu, ohrabrivati, upućivati, okupljati i voditi. Neka Ti Gospodin, jer on je Gospodar žetve, bude najboljom hvalom i zahvalom, utjehom i nagradom. Čestitamo Ti, zahvaljujemo Ti i kličemo Ti: ‘Živio naš prečasni župnik Marijo i želimo Ti još plodnih godina u vršenju svećeničke službe i poslanja’“, rekao je propovjednik svečaru.

Homiliju je zaključio preporukom zlatomisnika zagovoru Nebeske Majke.

Nakon popričesne molitve uslijedile su čestitke.

Čestitka u ime vjernika Buzetskog dekanata

U ime svih vjernika Buzetskog dekanata čestitke je izrekla župljanka Marija Ribarić. „Razmišljajući o tome kako bi što vjernije mogla opisati službovanja našeg velečasnog Marija, pomislila sam ‘Bože moj, otkuda mladom čovjeku, kada se još ni ne pitamo što je smisao našeg postojanja, otkud jedna tako velika životna odluka cijelog životnog opredjeljenja? Biti svećenik. Svećenika smo nekad zvali ‘Gospodin’, ali on je puno više od toga. Danas bismo rekli moderno da je to ‘medij između ljudi i Boga’. Za većinu ljudi svećenik je osoba koja ima plemenite osobine, koje nastoji donositi u svojim propovijedima, a pokazuje ih svojim lijepim načinom ophođenja, svojim primjerom, skromnošću i poniznošću i drugim osobinama koji bi svatko od nas želio imati, a da smo time i sami bliže Bogu“, rekla je Ribarić na početku svog obraćanja.

Uz spomen osnovnih životopisnih podataka slavljenika prisjetila se, iz pričanja svoje majke, koji je to veličanstveni događaj bio mlada misa preč. Marija Žmaka u Lanišću, kamo su vjernici pohrlili i iz više od deset kilometara udaljenih sela. Spomenula je župe kojima je upravljao, a potom i istaknula: „Bavi se crkvenom glazbom kroz osnivanje i vođenje zborova, prvo u Vrhu, a zatim u Buzetu. Svjestan je koje neprocjenjivo kulturno bogatstvo i veliko značenje ima staroslavenska misa i laniško crkveno pjevanje, od čega smo neke segmente čuli i danas, a koje velečasni Marijo sa svojim asistentima marljivo vježba čuva od zaborava te predstavlja u raznim crkvenim prigodama. Lani je Laniška misa otpjevana u nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu“, rekla je Ribarić.

Spomenula je nadalje da je zlatomisnik autor skladbe „Mome gradu“ kojom je svečano otvoreno drugo izdanje najvažnije buzetske kulturne manifestacije „Subotina po starinski“. Spomenula je i njegov katehetski rad u buzetskoj osnovnoj školi, gdje su ga djeca, kako govori zapis u jednom članku iz regionalnog dnevnog tiska, bila prozvala „Super Marijo“.

Ribarić je nadalje istaknula još jedan segment djelovanja preč. Žmaka, „Po svom dolasku u Buzet pokreće sveobuhvatnu obnovu krovišta i unutrašnjosti buzetske župne crkve Marijina Uznesenja kao najznačajnijeg sakralnog spomenika kulture i također obnovu župne kuće u Starom gradu. To je bio ogroman vizionarski rad. Obnavljao je i zalagao se za obnovu raznih crkava na Buzeštini. Za iznimne zasluge i izuzetne rezultate te doprinosu razvoju Buzeta Mariju je 1999. godine, za Dan grada, dodijeljeno najviše odlikovanje Zlatna plaketa Grada Buzeta“, kazala je.

Napomenula je nadalje svečarovo zalaganje na izgradnji duhovne crkve, župne zajednice, „Ipak, za našeg Marija najvažniji rad bio je i ostao izgradnja duhovne crkve, jer nije cilj spriječiti propadanje samo sakralnih objekata. Kako je tom prilikom rekao velečasni Marijo, ‘nužna je živa crkva, aktivna župa i vjernici.’ Uza sve zdravstvene poteškoće koje ga prate pola radnog vijeka, velečasni Marijo ne izostavlja brigu za starije i potrebite. Brine za svoju stariju sestru Katicu. (…) A ne zaboravlja ni na redovite mjesečne mise u Domu za starije“, rekla je Ribarić.

Čestitka u ime župljana završena je obraćanjem preč. Žmaku i preč. Daliboru Pilekiću, izricanjem, uz čestitke preč. Pilekiću, pohvale njihovoj suradnji i zajedničkom djelovanju. „Obojica nikad ne zaboravljate na svoje župljane, na blagoslov kuća, na organizaciju potpora u vrijeme poplava i potresa, na uskršnji blagoslov hrane na parkiralištu u Mašimovoj škuji u vrijeme korone“, prisjetila se Ribarić specifične situacije.

Spomenula je ljepotu zajedničkih župnih slavlja, „ali posebno su lijepe mise prve pričesti, kada se oko oltara sakupe dječica pa recitiraju i mole. A kad na kraju naš Marijo uzme harmoniku i svi zajedno zapjevaju, srca svih prisutnih župljana se napune nježnošću i radošću postojanja“, rekla je.

„Posebno se primjećuje koliko se velečasni Marijo i velečasni Dalibor dobro nadopunjuju i usklađuju. Vaša sloga i zajedništvo doprinose općem ugođaju i dobrostanju naše Crkve i grada. Vaše poslanje nikad ne završava, uvijek se s jednakim zalaganjem i nastojanjem brinete za župljane da se nahranimo Božjim blagoslovom i porukama kroz propovijedi koje mogu doprijeti do svake osobe otvorena srca, i koji nas od nedjelje do nedjelje prate i pripremaju na svaki novi dan i tjedan pred nama“, poručila je Ribarić.

Potom su čestitku uputili i predstavnici župe Vrh, prve župe gdje je svečar djelovao 23 godine, te su mu uručili umjetničku sliku panorame toga mjesta.

Završna zahvala slavljenika

Svečar je u svom završnom obraćanju, nakon najveće zahvale Bogu, izrazio zahvalnost porečkom i pulskom biskupu Ivanu Štironji koji ga je dva dana ranije nazvao i čestitao jubilej te zahvalio i za dar, komplet misnica, koje mu je u ime Biskupije predao preč. Pilekić.

Posebnu zahvalu na spremnosti da propovijeda i upućenim riječima homilije izrazio je biskupu Milovanu.

Zahvalu je uputio i svećenicima, „jer ovako zajedno se pokazuje jedinstvo Crkve i snaga koju Bog daje po sakramentima“.

Posebnu zahvalu uputio je preč. Pilekiću koji je koordinirao sve aspekte priprema za taj dan te mu je ujedno čestitao dvadesetu obljetnicu misništva.

„Zahvaljujem svojoj sestri koju gledam kao Martu iz evanđelja, koja je cijeli svoj život žrtvovala da pomogne mome služenju Bogu i Crkvi. Velika hvala mojim mještanima što su me podržavali jer su i oni zaslužni za moje svećeništvo, a vjerujem da je i moje svećeništvo plod žrtve i molitve blaženog Miroslava Bulešića koji je ubijen u Lanišću“, kazao je zlatomisnik.

„Hvala vama, dragi župljani župa Vrh, Račice i Draguć gdje sam proveo 23 godine. Hvala vam Vrh i Vrhuština jer, kako se kaže, to je moja prva ljubav bila i primili ste me kao svoga i uz vas je jačalo moje mlado svećeništvo. Hvala mojoj današnjoj župi Buzet i župama Sovinjak, Črnica Brest i Slum. S vama dijelim ovih 27 godina, trenutke života u svom svećeničkom zvanju.

Hvala pjevačima, sviračima, čitačima, ministrantima, svima vama, jer bez vas kakvo bi bilo moje svećeništvo? Hvala vam na molitvama i podršci jer znam da ste moji. Hvala vama koji ste spremali ovo slavlje i uređivali crkvu. Hvala gradskoj upravi na čelu s gradonačelnikom Damirom Kajinom. Damir je imao puno razumijevanja i uvijek otvoreno srce za sve“, rekao je slavljenik te je u nastavku spomenuo i donatore za organizaciju slavlja.

„Zahvala i pozdrav župljanima Buzetskog dekanata, župama Roč, Hum, Dolenja Vas, Vranja i Boljun. Svi skupa rastemo u vjeri u ovih 50 godina. Hvala vam na poklonima i neka vas Bog obdari svojim blagoslovom“, zaključio je preč. Žmak.

O zlatomisniku

Marijo Žmak rođen je 10. kolovoza 1948. u Lanišću od oca Ivana i majke Marije, a tu je završio osnovnu školu. Klasičnu gimnaziju završio je u Pazinskom sjemeništu, a Teološki fakultet u Rijeci. Nakon ređenja, 24. lipnja 1973. u Pazinu, mladu misu proslavio je 22. srpnja iste godine u Lanišću.

Pastoralni rad započinje 1973. godine u župama Vrh i Račice, ondje ostaje 23 godine, uz povremeno pomaganje u Sovinjaku i Buzetu. Od 1. rujna 1996. župnik je u Buzetu te upravlja župama Črnica, Slum, Brest i Sovinjak. Službu buzetskog dekana obnašao je od 1980., izabran je u pet mandata. Dana 20. studenog 2007. imenovan je kanonikom Stolnog kaptola svetog Maura u Poreču. Godine 1999., za Dan grada dodijeljeno mu je najviše odlikovanje, Zlatna plaketa Grada Buzeta.