Vlč. Jordan Rovis, žminjski župnik zahvalio je Bogu za 50 godina svećeničke službe u nedjelju, 19 studenog u Župi sv. Mihovila u Žminju gdje djeluje već 16 godina.
Zlatomisnik je predvodio misno slavlje, a prigodnu je homiliju uputio je porečki i pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan. Na početku je okupljene pozdravio moderator slavlja, aktivni župljanin žminjske župe, dr. sc. Elvis Orbanić. Uz slavljenika i biskupa koncelebrirali su: kancelar biskupije mons. Sergije Jelenić, pazinski dekan preč. Mladen Matika, rovinjsko-kanfanarski dekan mons. Vilim Grbac te više svećenika. Misi je nazočila s. Anamarija Rakocija, provincijalna poglavarica sestara milosrdnica Riječke provincije, čije susestre već više od pola stoljeća djeluju u žminjskoj župi.
Slavljenik je u uvodnom obraćanju istaknuo da je to slavlje ponajviše blagdan zahvaljivanja za dobro koje primamo od Božje dobrote, tom prigodom napose za veliki dar i milost svećeništva, jer, istaknuo je „svećenik je blagoslov za župu“. Podsjetio je i da se toga dana obilježava Svjetski dan siromaha te je citiravši papu Franju pozvao na pružanje ruke prema potrebitima i siromašnima.
50 godina svećeničkog djelovanja
U prigodnoj homiliji, porečki i pulski biskup u miru Ivan Milovan, je podsjetio kako je proslava godišnjice svećeničkog ređenja, prilika za zahvalu Bogu, ali i dobrim ljudima koji su bili sudionici u rastu, dozrijevanju i ostvarivanju jednog svećeničkog života i zvanja. „Svi smo danas na ovom slavlju kao jedna duhovna obitelj. Kao Crkva želimo se pridružili našem svečaru vlč. Jordanu Rovisu u tom činu zahvaljivanja, jer 50 godina svećeničkog života i rada doista je pravi razlog za davanje hvale i slave Bogu. Naš se zlatomisnik sigurno osobito sjeća svoga doma i pokojnih roditelja koji su ga u vjeri odgajali, i dali primjer svakidašnjeg praktičnog vjerskoga ponašanja, podržavali ga u njegovoj odluci za svećeništvo i dalje ga pratili tijekom školovanja, ali i kasnije tijekom svećeničkog života. K tomu, sigurno je i ondašnje ozračje u župi Pićan bilo podrška našem svečaru na putu tjelesnoga i duhovnoga odrastanja, kao i brojni plemeniti ljudi koji su mu bili blizi: odgojitelji, profesori u sjemeništu u Pazinu, i na Teologiji u Rijeci, te mnogi dobročinitelji, prijatelji, suradnici svećenici i laici.“
Osvrnuvši se na pastoralni rad vlč. Rovisa, biskup je posebno istaknuo službu u Svetvinčentu, gdje se zauzeo za promicanje i upoznavanje lika Miroslava Bulešića. Podsjetio je, kako je 80tih godina prošloga stoljeća, o 40. obljetnici mučeništva, zajedno s Biskupijom, organizirao prvo okupljanje svećenika i biskupa u Svetvinčentu. Deset godina kasnije, 1997. o 50. obljetnici mučeništvo organizirao je veliko župno slavlje na trgu ispred crkve, a misno slavlje je tom prigodom predvodio kardinal Franjo Kuharić.
Nadalje biskup je podsjetio, kako je vlč. Rovis za mladomisničku sličicu izabrao riječi „Sebe samoga posvećujem za njih da i onu budu posvećeni istinom”. U tom kontekstu je posvijestio, kako „svećenik prima od Boga poslanje i posvećuje svoj život naviještanju evanđelja, a to znači Božje istine i ljubavi prema čovjeku. Istina je lijepa, ona je kao sunce, ali je zahtjevna i nekada neugodna. No, Isus je rekao ‘samo istina će vas osloboditi’. Danas, u vremenu slobodarstva i laži, subjektivizma, moralnoga relativizma još je zahtjevnije ali i posebno važno naviještati tu Božju, vječnu istinu o obitelji, braku, spolnosti, solidarnosti i povjerenju. Svećenik je pozvan biti prijatelj svakog čovjeka, ali uvijek i svagdje biti svjedok i navjestitelj istine evanđelja.“
Svi danas želimo zahvaliti dobrom Bogu sa velečasnim Jordanom, ali i za velečasnog Jordana, čovjeka jednostavnoga i plemenitoga, ustrajnoga i vrijednoga u služenju Crkvi i narodu, rekao je biskup, te ukazao na riječi koje je sv. Ivan Pavao II. Izrekao o svećeništva u prigodi svoga 50. godišnjeg jubileja „dar i otajstvo. Dar, nešto čime je svećenik osobno i zajednica vjernika od Boga obdarena; otajstvo nešto što nikad do kraja ne shvaćamo jer je to misterij suradnje s Bogom u spašavanju svijeta. Poznate su nam riječi iz evanđelja, ‘žetva je velika, a radnika malo. molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u svoju žetvu’. Biskupi i svećenici, a i vjernici potrebni su Kristu u službi drugih. Uz druge nakane molimo i za dar novih svećenika, pa i iz ove župe“.
Na kraju homilije biskup je potaknuo vjernike da podrže svećenike u njihovu životu i radu, a slavljeniku je čestitao riječima „U ime svega ovoga okupljenog Božjeg naroda i u svoje osobno ime najsrdačnije ti čestitam Tvoj zlatni jubilej, 50 godina Tvoga svećeničkog služenja. Tijekom svih tih godina trudio si se sijati sjeme Riječi Božje u dobrom i zlom vremenu, buditi nadu, ohrabrivati, okupljati. Neka Ti Gospodin, jer On je Gospodar žetve bude najboljom slavom, zahvalom, utjehom i nagradom. Čestitamo Ti, zahvaljujemo Ti i kličemo Ti: živio naš vlč. Jordan”.
Nakon popričesne molitve čestitku u ime župne zajednice uputila je Nada Galant, pjesnikinja i aktivna župljanka, koja je svoje misli i čestitke povodom tog značajnog događaja za župu izrekla na dijalektu, na žminjskoj čakavštini. Kancelar biskupije mons. Jelenić je pročitao čestitku koju je svečaru uputio porečki i pulski ordinarij mons. Ivan Štironja. U ime zlatomisnikove rodne župe Navještenja Marijina u Pićnu riječ je uputila predstavnica te župe Neva Gržinić. Prigodne stihove, zahvalnicu, djelomično na čakavskom dijalektu i djelomično na standardnom hrvatskom jeziku uputila je Marija Boljunčić.
Misi su nazočili i gosti iz Banovine, iz Župe Gora kod Petrinje, predvođeni vlč. Ivom Borićem, policijskim kapelanom, koji je više godina djelovao u Istri, a Žminjci su taj dio Banovine posjetili i potpomogli nakon nedavnog potresa. Vlč. Borić, koji je kroz više godina djelovao i u Istri, je slavljeniku uputio prigodne riječi čestitanja, a predstavnici župe Gora su vlč. Rovisu uručili prigodne darove i zahvalnicu.
Kako bi radost toga slavlja bila potpuna pobrinula se i Sveta Rimska Crkva, preciznije Apostolska Pokorničarna iz koje je tu prigodu vlč. Rovisu stigla pergamena s blagoslovom pape Franje koju je svečaru uručio moderator slavlja, dr. sc. Elvis Orbanić.
U završnim zahvalama vlč. Rovis se je prisjetio slavlja u rodnom Pićnu. Istaknuo je da ga obuzimaju osjećaji zahvaljivanja Bogu i ljudima. Osvrnuo se na svojih 50 godina svećeništva. Svećeničko je služenje istaknuo riječima „Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite” (Iv 15,9-1). “To su riječi koje razbuđuju I potresaju, svećeništvo je uistinu milost, Božje zamilovanje, Božji izbor, čudesno Božje izabranje, nedohvatljiva tajna”, rekao je slavljenik te je nadodao citat sv. Župnika Arškog “Veličinu i dostojanstvo svećeništva shvatiti ćemo tek u nebu.” „Svećenikovo se služenje najviše ostvaruje u Božjim očima i Božjoj tajni, najvažnije je ono što smo pred Bogom. Vidim i nalazim smisao svoga svećeničkog života, poslanja u predanom služenju Bogu i ljudima”, rekao je vlč. Rovis te je citirao svoje mladomisničko geslo “Služio sam I služit ću do volje Božje. Sebe sama posvećujem za njih da I oni budu posvećeni u Istinu”. U nastavku se sa zahvalnošću prisjetio svojih pokojnih roditelja koji su svesrdno podržali njegovo svećeničko zvanje, svih koji su mu u tome pomogli na putu formacije. Zahvalu je uputio biskupu Milovanu te mu je uručio pozlaćenu medalju bl. kardinala Stepinca.