U većini slučajeva, kada netko postane svetac u Katoličkoj Crkvi, njihov se blagdan pripisuje danu smrti. Taj bi dan tehnički bio godišnjica njihova ulaska u nebo. Bio bi to njihov “nebeski rođendan”.

U slučaju svetog Ambrozija, on je preminuo na Veliki petak, 4. travnja 397. godine, ali ga Crkva ne časti 4. travnja, donosi Aleteia.

Zašto je to tako?

Kao i u slučaju svetog Ivana Pavla II., koji je preminuo 2. travnja, Crkva je odlučila oba sveca premjestiti izvan korizmenog vremena jer bi to onemogućilo pravilno slavljenje njihova života.

4. travnja je često u Velikom tjednu i blagdan svetog Ambrozija bi bio zamijenjen.

Ono što je jedinstveno je da je Crkva odlučila pomaknuti blagdan svetog Ambrozija na 7. prosinca, kada je obljetnica njegova posvećenja za biskupa.

Bio je izabran za biskupa i morao je biti kršten prije ređenja.

Kada je 374. godine umro milanski biskup i kada je Ambrozije došao smiriti nerede koji su nastali kod izbora novoga biskupa, narod ga je, na poticaj jednoga dječaka, jednoglasno izabrao za biskupa, premda nije još bio ni svećenik pa čak ni kršten. U tjedan dana primio je krštenje te svećeničko i biskupsko ređenje. Sav je svoj imetak prodao i novac razdijelio sirotinji. U narodu je bio iznimno popularan, a imao je i velik politički utjecaj.

Blagdan svetog Ambrozija jedinstven je u tom pogledu i podsjeća na njegovu izvanrednu biskupsku službu.