“Sve naše zajednice su posjećene između dva generalna Kapitula. Prilika je to da iščitavamo naše poslanje Nazareta i Betlehema ovdje i danas, naš zajednički život i druge teme. Bilo je govora i o kanonizaciji malog brata Karla kojoj se radujemo”, stoji u obavijesti koju su nam poslale zagrebačke Isusove male sestre.

Pišu kako ih je m. s. Eugeniya dirnula i svojim životnim iskustvom patnje kroz koju su prošli kao narod tijekom genocida: “Mada je izgubila veliki dio njezine obitelji, doživjele smo je istinitim svjedokom Uskrslog Krista. Ovakav posjet je uvijek i prilika za proširiti naš pogled van našeg bratstva slušajući što žive naše sestre u drugim krajevima svijeta, koji su izazovi za Bratstvo danas…”

Ovakav posjet je uvijek i prilika za proširiti naš pogled van našeg bratstva slušajući što žive naše sestre u drugim krajevima svijeta, koji su izazovi za Bratstvo danas

Inače, zagrebačka zajednica Isusovih malih sestara od prošlog ljeta pripada novoj proširenoj Regiji Srednje-Istočne Europe. “Regrupirale smo se sa sestrama iz Poljske, Češke, Slovačke, Mađarske i Srbije (Vojvodine). Na to je sigurno utjecao i smanjeni broj sestara i zajednica. Ujedno nam regrupiranje proširuje naše srce za druge realnosti. Istovremeno, druge savjetnice i generalna odgovorna u posjeti su ovih dana ostalim zajednicama u našoj Regiji”, poručuju male sestre.

Posjet m. s. Eugeniye Isusove male sestre završile su  hodočašćem Gospi Remetskoj povjeravajući joj svoje zajednice, cijelu Regiju, sve koji ih okružuju, susjede, prijatelje, svu patnju današnjeg svijeta…

Podsjetimo, povijest i počeci Bratstva Isusovih malih sestara potječu iz vremena kada je brat Karlo (Charles de Foucaud), 1898. u Nazaretu, napisao: “Ono o čemu sanjam, a da to sam sebi i ne priznam, ono što mi se nameće jest nešto veoma jednostavno i malobrojno, nalik na prve zajednice iz prvih vremena Crkve.” Tako je Bratstvo rođeno u želji, molitvi, žrtvi, posvećenju i ljubavi prema ljubljenom Bratu i Gospodinu Isusu, kako ga je brat Karlo rado nazivao.

Tu sam pronašla sav ideal o kojem sam sanjala, življeno Evanđelje, potpuno siromaštvo, povučenost među napuštenim pučanstvom i iznad svega ljubav u svoj svojoj punini: Isus – Ljubav

Čitajući životopis brata Karla mala sestra Magdalena piše: “Tu sam pronašla sav ideal o kojem sam sanjala, življeno Evanđelje, potpuno siromaštvo, povučenost među napuštenim pučanstvom i iznad svega ljubav u svoj svojoj punini: Isus – Ljubav.”

Nakon dugogodišnjih kušnji i iščekivanja 1936. odlazi u Saharu. Nepredviđene okolnosti, u kojima se bez sumnje očitovala volja Božja, vodile su je da osnuje novu kongregaciju, Bratstvo Isusovih malih sestara. “Bog me uzeo za ruku i slijepo sam ga slijedila.” Ovu vjeru i nepokolebljivo povjerenje male sestre Magdalene Bog je blagoslovio. Bratstvo je rođeno u pustinji i ubrzo se proširilo na svih pet kontinenata. Danas je prisutno u sedamdesetak zemalja, s oko tisuću i četiristo malih sestara.

Budući da su međunarodna zajednica, evanđeoski zahtjev jedinstva žele živjeti ponajprije među njima samima. Uvjerene su da biti “svjedoci jedinstva” jest sastavni dio njihovog poslanja. Žive u malim bratstvima obavljajući obične, jednostavne, poslove, već ovisno o sredini u kojoj žive: kao radnice u tvornicama, na polju, kao čistačice:.. “Ne izdvajaj se iz ljudskog društva… Poput Isusa budi dio tog društva… Prije nego redovnica, budi čovjek i kršćanka u punom smislu i ljepoti te riječi.” Bila je to želja male sestre Magdalene.

Euharistija, srce našeg života, srce povijesti, srce svijeta, srce je našeg poslanja

“U Crkvi, male sestre imaju specifično poslanje: svjedočiti čitavim svojim životom stvarnost Betlehema i Nazareta. Tako se pridružuju djelu Krista – Spasitelja, započetom u nemoći jaslica, a dovršenom u bijedi Križa.” (iz naših Konstitucija). “Euharistija, srce našeg života, srce povijesti, srce svijeta, srce je našeg poslanja. Tu mi crpimo snagu i razlog našeg postojanja. Dok svakodnevno molimo pred izloženim Presvetim u tišini želimo da se ta molitva produži u svakodnevici”, o sebi kažu Isusove male sestre.