Mitar Dragutinac rodio se 21. listopada 1920. u Srijemskoj Mitrovici, u dijelu grada koji se zove «Kuzminski sokak» i očito nije slučajno dobio svoje ime. Prema predanju, svetoga su Dimitrija 304. godine pogubili Rimljani na Kamenitoj ćupriji, nedaleko od sokaka u kojem se rodio Mitar Dragutinac. U rodnom je gradu završio osnovnu školu i gimnaziju te 1938. upisuje Bogoslovno sjemenište u Đakovu. Za svećenika je zaređen u tom gradu 27. lipnja 1943.

Prve godine mladi svećenik djeluje kao kapelan u katedrali u Đakovu te obnaša dužnosti upravitelja biskupijske tiskare, vjeroučitelja u školi časnih sestara i druge. Početkom srpnja 1945. počinje obavljati župničku službu u Trnjanima, ali samo do prosinca naredne godine kada mora na odsluženje vojnoga roka u Hanrijevo kraj Skopja. Početkom ožujka 1949. stigao je u Strizivojnu i njoj ostao do svoje smrti. Župnikovao je do 1982., dakle četrdeset godina, a posljednjih je šest godina života proveo također u Strizivojni potpuno slijep: naime, 1976. obolio je od šećerne bolesti. Umro je 16. kolovoza 1989. i pokopan je na strizivojnskom groblju.

Himni o svecima nisu jedina poezija Mitra Dragutinca. Puno je pjesama napisao na temu marijanskih svetišta u svojoj biskupiji, ali brojne su i pjesme drukčije liturgijske tematike, pa i one nereligiozne, intimne i prigodne.

Četiri je desetljeća požrtvovno obnašao pastoralne dužnosti, ali i liturgijskom apostolatu, hagiografskim istraživanjima, crkvenoj popijevci. U socijalističkoj Jugoslaviji župa Strizivojna izgubila je župni stan i Mitar je Dragutinac stanovao desetljećima u seljačkoj obitelji Luke Andrića sve do izgradnje novoga župnoga doma u kome su svi zapažali iznimnu osobnu biblioteku, kakvih je doista bilo malo. A bilo je malo u Hrvatskoj ljudi koji su tako poznavali hagiografiju kao strizivojnski župnik, posebice je usrdno proučavao svece s panonskih prostora.

U Vjesniku Đakovačke biskupije od 1948. do 1965. objavio je 15 tekstova, osam imaju nadnaslov Naši sirmijski mučenici i u njima je obradio Anastaziju, Hermila i Stratonika, Donata đakona, biskupa Ireneja, Montana i Maksimu, Hermogena i Fortunata i druge, naravno i svoga zaštitnika Dimitrija kojemu će kasnije u istoj ediciji posvetiti još sedam priloga nudeći vrlo relevantna razmišljanja poznatih svjetskih hagiografa o spornim pojedinostima iz svečeva života i kadšto upoznavajući domaće istraživače s najnovijim dostignućima svjetske hagiografije.

U knjizi Ranokršćanski život u Vinkovcima koju je 1972. objavio u suautorstvu s Josipom Kunkerom i Lojzikom Ulman nalaze se i četiri Dragutinčeva himna: Svetom Euzebiju, Srijemskim mučenicima, Polionova žrtva, Polionu lektoru. Godine 1979. objavila je Kršćanska sadašnjost u Zagrebu važnu knjigu – Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Autori su iz poznatih kulturnih i crkvenih središta, Zagreba, Rijeke, Ljubljane, Zadra, Poreča, a uz ime jednoga u njih piše – Strizivojna! To dobro pokazuje dokle je u svom hagiografskom studiju dotjerao seoski župnik Mitar Dragutinac, koji je za tu elitnu ediciju napisao više od 70 natuknica koje obrađuju ranokršćanske svece i svece kasnijih razdoblja koji su živjeli na našim prostorima ili su na bilo koji način s njima bili povezani.

Osim što je proučavao živote svetaca Mitar je Dragutinac jako često i uspješno o njima pjevao. U knjizi S Kristom na križu, Opjevani martirologij koja je objavljena u Đakovu 2005. priređivači Pavao Madžarević, Ivan Andrić i Ivan Ćurić donose 82 Dragutinčeva pjesnička teksta posvećena ranokršćanskim svecima od kojih je 11 uglazbljeno i u posebnim se prilikama izvode na liturgijskim slavljima u Osječko – đakovačkoj nadbiskupiji.

Stihove je pisao svećenik kojemu nije najvažnija njihova estetska funkcija jer je ta poezija u službi nečega što je za Mitra Dragutinca bilo puno važnije od nje same.

God 1965. Dragutinac je pridružen Interdijecezanskom liturgijskom odboru koji se trebao brinuti o liturgijskoj obnovi na području cijele bivše Jugoslavije i poznati naš liturgičar o. Jure Radić u svojim ga sjećanjima ubraja u najuži krug onih koji su neumorno promicali liturgijsku ideju.

U knjizi S Kristom na križu nalazi se i 17 himana na latinskom koji su nastali u ostvarivanju obradi i prilagodbi liturgijskoga kalendara Đakovačke i Srijemske crkve. Ti su latinski tekstovi ili doslovan prijevod ili prilagodba Dragutinčevih himana na hrvatskom, a nastali su kao plod Dragutinčeve suradnje s isusovcem ocem Radogostom Grafenauerom koji je u Đakovu od 1960. do 1966. bio profesor i duhovnik Liceja.

Himni o svecima nisu jedina poezija Mitra Dragutinca. Puno je pjesama napisao na temu marijanskih svetišta u svojoj biskupiji, ali brojne su i pjesme drukčije liturgijske tematike, pa i one nereligiozne, intimne i prigodne. Njegova pjesma S dragih nam polja dolazimo k Tebi pjeva se i danas na misnim slavljima po cijeloj Hrvatskoj. Puno je toga iz njegova opusa nepročitano i nepoznato.

Stihove je pisao svećenik kojemu nije najvažnija njihova estetska funkcija jer je ta poezija u službi nečega što je za Mitra Dragutinca bilo puno važnije od nje same. Naravno, i on je nastojao da napiše lijepu pjesmu i uključio je u svoja nastojanja svoje fino poznavanje hrvatske i drugih književnosti, svoju načitanost i svoj glazbeni dar koji mu je sugerirao oblik stihova, njihov metar i ritam, ali glavno je za njega bilo da i pjesmom što bolje ispunja poslanje Kristova svećenika pa se ta poezija doima kao poziv na korsku molitvu u kojoj je on svećenik i pjesnik Mitar Dragutinac predmolitelj koji potiče druge da mole i pomaže im da što bolje razumiju poruku Evanđelja.

Akademik Stjepan Damjanović / Foto: Grgo Jelavic/PIXSELL

Akademik Stjepan Damjanović rođen je u Strizivojni. Po završetku gimnazije u Požegi 1965. pohađao je Filozofski fakultet u Zagrebu. Diplomirao je ruski jezik te južnoslavenske jezike i književnost 1970., te magistirao 1977. temom Vokalizam korizmenjaka Kolunićeva zbornika. Godine 1982. obranio je doktorski rad Interferiranje hrvatskih dijalekata i općeslavenskoga književnoga jezika u hrvatskoglagoljskim tekstovima XV. stoljeća. Bio je redovni profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na Katedri za staroslavenski jezik i hrvatsko glagoljaštvo (Odsjek za kroatistiku). Glavni tajnik Matice hrvatske bio je od 1999. do 2002., a njezin predsjednik je od 2014. godine. Redovni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti je od 2004. godine.