Povodom današnje proslave župne svetkovine sv. Martina iz Dugog Sela, razgovarali smo s velečasnim Ivanom Valentićem koji odnedavno u toj župi vrši službu župnika. Velečasni Ivan Valentić istaknuo je u u razgovoru što je uistinu važno u slavlju župne svetkovine tog poznatog i dragog sveca i poznajemo li ga dovoljno ili uz njega vežemo samo običaje koji nisu bit njegova lika. Pripremom za župnu svetkovinu trodnevnicom nastojalo se u župnoj zajednici probuditi u vjernicima konkretne životne odluke i djelovanje. Neke od zanimljivih aktivnosti u župi su i blagoslov trudnica te molitva sv. Roku za zaštitu od bolesti i prestanak pandemije.

“Ove godine zamišljena proslava koja je usmjerena na ono što je važno, a to je samo slavlje u crkvi, kao spomen na tog dragog nam sveca. Tako smo se mi ove godine pripremali kroz tri dana, trodnevnicu koju smo svakog dana počeli molitvom krunice bl. Djevici Mariji i pobožnošću sv. Martinu. Pronašao sam litanijske zazive sv. Martinu, kojih nema mnogo ali su svi zanimljivi i poticajni, zatim jednu molitvu sv. Martinu koju smo molili svake večeri prije mise i nakon toga slavili misu koju su predvodili u trodnevnici prvi dan vlč. Jakov Rađa, drugi dan Marko Nimac i treći dan vlč. Filip Marić.

Ovo neobično vrijeme u kojem živimo kao da nas ponovno vraća na ono što je bitno, jer vrlo lako se može izgubiti i sudjelovati u nekim običajima za koje ne znamo zašto su bitni, čemu koriste i koji im je smisao.

“Nastojali smo kroz te različite propovjednike dobiti poticaje za svakoga od nas za konkretno djelovanje na temelju Evanđelja i Riječi Božje koje smo slušali i uz pomoć tog nadahnutog tumačenja napraviti novi korak u svom životu. Svetkovina sv. Martina je središnji dan u godini naše župe i župne zajednice”, rekao je vlč. Valentić.

Budući da je na našem oltaru slika s likom sv. Martina, imali smo ophod oko oltara što je prilika da vjernici učine zavjet i mole na taj način jer osjeća se potreba za dodirom i blizinom oltara i vjerujem da će mnogima biti poticaj da se češće kroz godinu sjete moliti zagovor ovog dragog sveca”, rekao je velečasni Ivan.

Što se tiče aktivnosti u župi, vlč. Valentić rekao je da nastoji raditi ono što je moguće u ovom trenutku i to kroz redovite aktivnosti poput: župne kateheze za prvopričesnike i krizmanike, susrete ministranata i mladih, Marijina legija i neke druge zajednice koje se ovdje okupljaju kao i zborovi. “Kroz sve to se ipak vidi život zajednice, da zajednica radi i ne zaustavlja se bez obzira na to što neke druge stvari staju jer sve što radimo usmjerava nas na nedjelju i slavlje euharistije”, rekao je.

“Kroz navedene aktivnosti i susrete rađaju se i nove stvari. Tako smo ove godine u rujnu započeli svake treće srijede u mjesecu s molitvom i blagoslovom za trudnice.

Budući da sam prije dolaska u Dugo Selo čuo da je taj grad jedan od onih s najvećim prirodnim priraštajem, odlučio sam da bi bilo dobro dati s naše strane ono što možemo, a smatram da je blagoslov itekako važan za trudnice.

Vidim to po odazivu trudnica koje dolaze jer osjećaju da im je to važno. Žene su svjesne da to nije nimalo jednostavan i lagan trenutak i da je tu stvarno potrebna pomoć, pa mi kao crkva nastojimo dati ono što možemo. Tog dana imamo svečanu misu i blagoslov trudnica. Na kraju mise podijelim blagoslov i prigodnu molitvu koju onda potaknem da je mole do poroda. Obitelj također uz trudnicu moli na način da se u trenutku poroda obitelj okupi i mole za uspješan ishod poroda,”istaknuo je velečasni.

Blagoslov trudnica posebno je važan u ovom vremenu kada znamo da mnoge trudnice moraju same poći na porod i ne mogu biti sa svojim muževima i vidim kolika im je bitna ta blizina, pomoć i molitva obitelji ali i čitave župne zajednice.

Foto: /Pexels

“Uz to, zbog prisutnosti bolesti i zaraze zbog kojih su neki izgubili nekoga od svojih voljenih, uz epidemiološke mjere i oprez, sjetio sam se sv. Roka uz čiji sam zagovor i sam iskusio veliku milost izlječenja. Moji su roditelji dali zavjet sv. Roku i mogu reći da je bilo čudesno ozdravljenje jer ga se drugačije ne bi moglo ni objasniti. Uz to, razmišljao sam o mnogim vjernicima koji su iz naše župe došli iz krajeva gdje se častio sv. Roko, pa sam odlučio da srijedom nakon mise molimo pobožnost sv. Roku. Mole se litanije i zagovorna molitvu za zaštitu. Prije svega molimo da nas Bog čuva ali i da nam snage u ovim trenucima koji neka nam budu na obraćenje i izgradnju našega društva”, istaknuo je.

Svakog četvrtka ujutro od 7 sati do večernje mise u 18 sati omogućeno je vjernicima da u tišini mole pred Presvetim. Pred Isusa mogu staviti svoje molitve, nakane i prošnje, a nakon mise imamo zajedničko klanjanje. Također, jedan bitan trenutak je i sveta ispovijed za cijelu zajednicu i nastojimo biti redovito na raspolaganju, kad god je to moguće. Mnogi koriste tu priliku i vjerujem da će to činiti i dalje jer smo svjesni koliko nam je potreban ovaj sakrament.

“Ono što je lijepo spomenuti, prije nešto više od tjedan uoči svetkovine Svih svetih sa subote na nedjelju smo imali cjelonoćno bdjenje koje smo počeli navečer u 20 sati i završili u nedjelju prije jutarnje mise. Kapelan Petar Galeković i ja bili smo na raspolaganju do 1 sat iza ponoći. Odaziv vjernika je bio velik, a ono što me posebno veseli su mladi kojih je bilo mnogo i došli su iskoristiti tu priliku,” istaknuo je vlč. Valentić.

“Dok nisam saznao za ovu župu i preuzeo službu župnika, nisam bio posebno povezan sa sv. Martinom. Svojim dolaskom počeo sam ga pomalo upoznavati. Primijetio sam kroz litanijske zazive da je Martin imao svoj cilj i plan, a kad Bog ulazi u njegov život odjednom se njegov plan mijenja i on kreće u pravom smjeru. Kreće prema onome što jest njegov poziv, ne zaustavlja se na nekakvim idejama nego dopušta da ga Bog vodi tamo gdje on treba biti. Čovjek koji se obraća i krsti sa 23 godine započinje jedan novi život koji onda više nije samo njegov, nego postaje čovjek koji iz odnosa s Bogom živi s drugim ljudima i za druge ljude.

Važno je sv. Martina shvatiti onakvim kakav on jest. Nažalost, uz njega se vežu mnoge stvari i običaji koji su površni i ne daju smisao onoga što se slavi na današnji dan.

“Ne daju smisao onoj dubini koju je on živio u odnosu s Bogom i zato mi je želja i nadam se da ćemo živeći i naviještajući ono što je on sam živio svi dobiti poticaj i mijenjati mentalitet koji je stvoren oko sv. Martina i slavlja Martinja i usmjeriti se prema onome što je on živio, a to je ljubav prema Kristu gdje je crpio svu snagu da bi mogao ljubiti sve koji su mu povjereni. Tu mi je posebna priča vezana za njegova nasljednika sv. Brcka za kojega kažu da je bio jako težak i da je sv. Martin jako teško s njim izlazio na kraj. To upravo pokazuje koliko je sv. Martin ljubavi tražio i crpio u Bogu da bi onda svojeg učenika Brcka mogao ljubiti. Ta je ljubav, a ne neka sila, mijenjala i preobrazila Brcka da kasnije postane Martinov nasljednik i naposljetku i svetac”, podsjetio je.

 

Bog svakoga čeka i nikada za nikoga nije kasno.

Foto: Dario Zürchauer

“Svim čitateljima želim da im sv. Martin bude poticaj živjeti ljubav i hranite se na Kristovoj ljubavi i onda djela milosrđa duhovna i tjelesna živjeti u odnosu prema braći i sestrama koje nam je Gospodin povjerio na životnom putu”, zaključio je velečasni Ivan Valentić.