Boris, što Vas osobno vuče pomagati u Caritasu?

Čitav život tražim, odnosno kao obitelj, tražimo svoj put u vjeri i ovo pomaganje mi je na neki način temelj onoga zbog čega smo u Caritasu. Ali temeljno ono zbog čega smo ovdje u ovom skladištu, jer svi smo mi ovdje na neki način pogođeni potresom, više ili manje, ali isto tako se na neki način i liječimo u toj hali. Dolazimo ovamo jer ovo je terapija. Osim što pomažemo drugima koji su u potrebi, mi zapravo najbolje pomažemo samima sebi i svojim bližnjima.

Laura, zašto si ti ovdje?

Ja sam maturantica i imam skoro 19 godina. Ovdje sam ponajprije zato što jako volim volontirati i činim to već godinama, u različitim projektima. Najveća zahvala za to ide mojim roditeljima koji su mi odgajali tako da ne idem za novcem nego za pomaganjem drugima. To je nešto što me izgrađuje kao osobu i zato sam ovdje, radi tih divnih ljudi koje gledate, tih divnih ljudi koji zaista daju i srce i dušu da bi bili i radili ovdje. Znam mnoge kojima su kuće zaista razrušene, koji nemaju gdje biti u ovom trenutku. Oni nisu otišli, nego su ostali i ovdje pomažu svojim sugrađanima.

S čime se susrećete u obilasku terena, bilo u Sisku, bilo u okolnim mjestima?

Ovoga trenutka došao sam iz tvornice u kojoj radim i u kojoj se srušilo čitavo skladište. Međutim, svi djelatnici, čak i oni kojima su kuće porušene, u ovom trenutku daju prioritet pokretanju posla jer od ponedjeljka moramo nastaviti živjeti dalje.

Gledajući sve to, promatrajući ljude koji ovdje rade ili one s kojima razgovaram, pa i vas koji nam dođete kao potpora iz Zagreba, zapravo ne znam bih li se smijao ili obuzdavao suze.

Ono što susrećem kod svojih prijatelja, poznanika ili nekih neznanih ljudi, koje viđam po gradu, to su strašni razmjeri šteta koji su se dogodili. Pogotovo u gradu Sisku koji izvana, u nekim zgradama, izgleda lijepo – ali iznutra je to krš i lom. Gledajući sve to, promatrajući ljude koji ovdje rade ili one s kojima razgovaram, pa i vas koji nam dođete kao potpora iz Zagreba, zapravo ne znam bih li se smijao ili obuzdavao suze. Jer to je jedna mješavina svih mogućih osjećaja ovih dana u nama. Ne znam koliko vam vjerno mogu dočarati koliki je ovo stres za sve nas, ali upravo zato naglašavam ovu mladost i ove mlade ljude koji ovim volontiranjem ne gledaju ruševine koje su ostavili doma, nego grade neke nove pozicije u životu. Ovdje se događaju neke nove ljubavi, ovdje se ljudi iznova sprijateljuju i potiču nas starije da hodamo brže i radimo više. Ma, jedan fantastičan projekt!

Laura, može li se reći da je ova mladost ovdje jedan od plodova Susreta hrvatske katoličke mladeži u Sisku 2012.?

Ne znam puno o tome, ali mogu reći da smo ovdje prije desetak godina imali vrhunskog svećenika, vlč. Antuna Sentea, koji je dosta zaslužan za tu skupinu mladih koja je tada pokrenuta. Nekako smo s njim, pa i nakon njega, počeli graditi neke svoje projekte.

Volim volontirati i činim to već godinama, u različitim projektima.

Istovar šlepera / foto: Hrvoje Josip Bišćan

Ali ovdje nisu mladi samo Sisačke biskupije ili samo katolici. Ovdje su i mladi pravoslavci i muslimani, pa i ateisti. Dakle, ne dijelimo u potpunosti ista moralna načela i vrijednosti, ali ovdje smo zajedno, pod istim krovom, u istoj hali i ponašamo se jednako jedni prema drugima. Nema različitosti, nema nekakvog podsmijeha, ne vidi se da smo različiti – svi smo jednaki!

Kako pomoći Sisku, Petrinji i cijelom području Banovine?

Pozivam sve ljude dobre volje da osluškuju naše potrebe u ovim danima koji nam predstoje, jer ova kriza neće proći tako brzo. Ono što je zapravo ključ uspjeha ovoga grada, koji je tri ili četiri puta pokleknuo, i pod Turcima i u Domovinskom ratu i još nekim gospodarskim krizama u prošlom stoljeću, pomoć je sama podrška, pa i molitva koju mi osjećamo. To su i poruke koje dobivamo putem društvenih mreža od svih ljudi koji nas na neki način prate u ovoj krizi.

Ali tu su i oni dragi ljudi koji se otpute iz svojih mjesta donese barem malo kruha ili vrećicu nekih potrepština, dođu ovdje i zagrle nas, i oni su nam na neki način potpora da ustrajemo.

Naglašavam, mnogi su stradali i svima kojima je najpotrebnije, društvo će pomoći. Mi ćemo se iz perspektive Caritasa potruditi da svi ti ljudi na određen način imaju utjehu u zajedništvu koje ovdje stvaramo. Sve ostalo je na vremenu koje naprosto mora proći da bi se rane zaliječile, da bi traume nestale, a i da bi podrhtavanje tla stalo.

Sva pomoć koja dođe dobrodošla je, ali često osluškujte što predstavnici Caritasa izjavljuju da je trenutno potrebno, od higijenskih potrepština i praška za rublje, jer to je primjerice, danas nešto jako važno.

Za sve ostalo doći će vrijeme kada će se ljudi sjesti za stol, odraditi neke planove i reći: “Krećemo sagraditi neke nove domove.” U ovom trenutku podrška, molitva i svi ovi darovi koji nam šaljete je nešto što je hvalevrijedno i zato HVALA cijeloj Hrvatskoj, u domovini i dijaspori.

Poruka iz Siska za kraj?

Ponajprije, HVALA svima koji nam pomažu i svima koji šalju riječi podrške, jer nam to zaista jako puno znači. Vjerujem da i svaka mlada osoba koja je ovdje, ali i svaka duša koja ovdje radi, bez obzira što možda više nisu mladi po godinama, ali jesu u srcu, želi iskreno zahvaliti svim divnim, prekrasnim ljudima koji su ovdje uz nas. Moram naglasiti koliko volim to zajedništvo Hrvata koji su, bez obzira koliko raštrkani, koliko nekada u nesuglasicama, uvijek s onima kojima je pomoć najpotrebnija.