Veliki požar koji je buknuo u srijedu, 13. srpnja, između Vodica i Šibenika uništio je više od 3 tisuće hektara površine te dvadesetak kuća, brojne vinograde i maslinike. Požar je idući dan bio zaustavljen. Međutim, taj je požar zahvatio i zvonik crkve sv. Roka u Zatonu. Vidjevši da zvonik gori instruktor u Interventnoj jedinici policije Goran Nimac, kako je rekao u razgovoru za Hrvatsku katoličku mrežu, pohitao je sa svojom ekipom bez razmišljanja ugasiti nastali požar.
“Toga dana sam s jednim interventnim timom krenuo iz Šibenika u Zaton kako bi vatrogascima oslobodili put da bi se mogli slobodno kretati do požarišta i da mogu lijevati vodu iz hidranta kako bi gasili požar. Čim smo stigli tamo, nakon otprilike pol sata i na udaljenosti 30 metara od same crkve, primijetio sam da ide dim iz zvonika crkve sv. Roka. Istog trena sam poletio prema crkvi zajedno s još 4-5 policajaca. Upoznao sam i dežurne vatrogasce sa situacijom, to je trajalo jednu sekundu. Doznao sam da su vatrogasci na terenu.
Nije bilo više razmišljanja, svojim dečkima sam zapovjedio da iz službenih vozila uzmemo vatrogasne aparate. To smo i napravili, a to je trajalo jako kratko, možda pola minute. Došli smo do crkve. Na samoj crkvi su četvera vrata koja su bila zaključana. Bilo je okupljeno nekoliko mještana, ali oni nisu znali gdje se nalazi mjesni župnik. Bez razmišljanja morao sam se odlučiti za jedna vrata koja sam potom nasilno otvorio te smo krenuli kroz crkvu, pa kroz sakristiju i kružnim stubama do zvonika. Popeli smo se gore i već je to dobro dimilo. Bilo je čak i vatre na jednoj gredi, a bio je ondje i hrvatski barjak. Uzeli smo vatrogasni aparate i gasili… U međuvremenu je stigao i lokalni dečko koji je nosio brentaču s vodom i vatru smo ugasili vrlo brzo”, prisjetio se Nimac.
Požar na tornju crkve sv. Roka / Foto: Šibenik.in
Kako nam je otkrio Nimac, kasnije je doznao da je vatru na tornju crkve uzrokovala velika toplina požara u Zatonu.
“Veliki su borovi i velik je gustiš. To je zaraslo sve. Navodno, od velike topline i stare grede. Jedna je iskra pala na tu gredu pa se zapalila, tako kažu. Mislim da mi nismo bili ondje da bi za 2-3 minute crkveni zvonik izgorio i pao.”
Nakon gašenja požara u zvoniku crkve sv. Roka u Zatonu Goran Nimac osjećao se zadovoljno.
“Dečki su bili baš sretni, ali nismo imali mnogo vremena za razmišljanje jer smo se morali odmah uputiti u mjesto Raslinje gdje je buktio veliki požar. Ondje smo trebali izvlačiti starije ljude iz kuća. Tako su baka i djed od 80-ak godina imali troje djece s teškoćama u razvoju i imala su negdje 30-ak godina. O cijeloj situaciji razmišljali smo tek sutradan.”
Iako je Goran Nimac interventni policajac često sudjeluje u gašenju požara.
“U ovo doba svake godine pokrivamo cijelo područje Dalmacije.”
Kako bi se požari uspjeli izbjeći, Nimac vjeruje kako bi ljudi, koji mogu, trebali imati stoku.
“Ja se sjećam nekad, prije Domovinskog rata, svaka kuća je imala stoku, pogotovo ovce i koze. One su putem jela stabla i onda je bilo prohodno te nisu izbijali požari. Sad su ostali samo stariji ljudi, mladi odoše vani… Sve je zaraslo, ali kad bi se ljudi vratili i bavili poljoprivredom i stočarstvom bilo bi puno bolje.”
Nimac je postao policajac iz ljubavi prema domovini.
“Odlučio sam postati policajac još 1996. godine. Najviše me na to nagnalo domoljublje. Dolazim iz mjesta pored Benkovca koje su Srbi zapalili pa sam se 1995. ondje vratio. Jedino je tata umro nekoliko godina poslije, ali svi smo živi i zdravi, hvala Bogu!”
O junačkom činu spašavanja crkvenog zvonika sv. Roka u Zatonu, Nimac skromno poručuje:
“Ma da su i drugi bili na mom mjestu, učinili bi isto.”