Tajnica Družbe sestara franjevki od Bezgrešnog začeća s. Katica Dabo za Svjetlo riječi  govorila je o samostanu Družbe sestara franjevki od Bezgrješnog začeća iz Dubrovnika. U nastavku saznajte nešto više o samostanu.

Kao znak nade svijetlio im je Gospin lik i dobrota onih koji su im svojim služenjem htjeli ublažiti muku izoliranosti i smrtonosne bolesti. Vjerujemo da su među tim dobrim dušama bile i trećoredice sv. Franje, prethodnice današnjih sestara koje se u dokumentima spominju sredinom 15. stoljeća. One su se kraj Gospine crkve posvećivale Bogu molitvom i služenjem potrebnima. Može se reći da posvećeni život na ovom mjestu u kontinuitetu traje već pet i pol stoljeća što Dančama daje osobit duhovni pečat oaze molitve i mira.

U 16. stoljeću, osim velikih ženskih samostana benediktinki, klarisa i dominikanki, u Dubrovniku je postojalo oko trideset malih trećoredskih zajednica franjevačkog i dominikanskog Reda. U ove male zajednice – trećoredske manastirske zadruge, kako su se nazivale – ulazile su djevojke pučanke iz dubrovačke okolice. Iz jedne takve franjevačke trećoredske zajednice nastanjene uz crkvu sv. Marije od milosti na Dančama, izrasla je današnja Družba sestara franjevki od Bezgrešnog začeća iz Dubrovnika poznatija pod imenom sestre Dančarke.

Samostan sv. Marije, Danče / Foto: Sestre franjevke od Bezgrešnog začeća

Ovdje ćemo ukratko prikazati povijesno-duhovni hod Družbe od prvotne, trećoredske zajednice do suvremene redovničke kongregacije, družbe papinskoga prava.

Kako je počelo?

Dirljiv je motiv izgradnje crkve na Dančama, izvan Grada, na hridima iznad mora. Srednjovjekovna Europa je bila često izložena različitim epidemijama koje su, najčešće iz Azije, prenosili pomorci, a od kojih nije bio pošteđen ni Dubrovnik. Godine 1430. Dubrovačka republika odlučuje da se na Dančama izgradi lazaret (karantena) za smještaj okuženih. Zbog sve učestalijih, epidemija kuge Veliko vijeće Republike 1457. donosi odluku da se na Dančama sagradi zavjetna crkvica sv. Marije od milosti s grobljem za ukop siromaha: „koji tu umiru u doba kuge, da ne umiru kao stoka, već da se kao kršćani sahranjuju na svetom mjestu te da o njihovim dušama bude neki spomen”, zabilježeno je u Odluci o gradnji crkve na Dančama.

Zbog sve učestalijih, epidemija kuge Veliko vijeće Republike 1457. donosi odluku da se na Dančama sagradi zavjetna crkvica sv. Marije od milosti s grobljem za ukop siromaha…

Crkva, u narodu poznatija kao Gospa od Danača, i danas služi kao samostanska crkva u kojoj se čuvaju dva remek-djela hrvatske renesanse, zavjetni darovi Dubrovčana: poliptih Bogorodica sa svecima, Lovre Dobričevića (1465.) na glavnom oltaru i triptih Bogorodica sa svecima, Nikole Božidarevića (1517.). Crkvica je omiljeno svetište Dubrovčana, osobito pomoraca. O privrženosti dubrovačkog puka i pomoraca ovom svetištu svjedoče srebrne zavjetne pločice izložene u crkvi. Pomorci gaje osobito pouzdanje u Gospu od Danača. Kad god brodovima prolaze pored Danača, brodskim sirenama pozdravljaju Gospu, a sestre im otpozdravljaju zvonjavom zvona, moleći za njih. Prema nekim izvorima ova jedinstvena tradicija povezanosti pomoraca i Gospe od Danača postoji od polovice 17. stoljeća.

Kad god brodovima prolaze pored Danača, brodskim sirenama pozdravljaju Gospu, a sestre im otpozdravljaju zvonjavom zvona, moleći za njih.

Lazaret na Dančama biva proširen 1466. godine. Izgrađena je kamena kuća za oboljele, kućice za sumnjive, cisterna i ogradni zid s vratima pod ključem koji je dijelio Danče od predgrađa Pile. Povod odjeljenja Danača kao zasebnog posjeda bila je kuga. Arhivski dokumenti kažu da su već tada (1466.) u prvom odijeljenju Danača od ostaloga zemljišta, ondje bile namještene dumne trećoredice  – Mantellate Francescane.

Samostan sv. Marije, Danče / Foto: Sestre franjevke od Bezgrešnog začeća

Dokumenti iz 1644. izričito spominju dumne na Dančama (dumna je dubrovački naziv za redovnicu od starine, potječe od lat. riječi domina – gospođa) koje nakon premještanja lazareta u istočni dio Grada, ostaju na Dančama kao čuvarice crkve i groblja. U dokumentima iz 1709. zajednica se službeno naziva Dumne trećoredice sv. Franje. Ove pobožne djevojke su nosile posebno odijelo kao vanjski znak posvećenja, a za ulazak u zajednicu trebale su pismeno odobrenje dubrovačkog biskupa. Dvorile su bolesnike i umiruće po kućama i živjele skromno od ručnog rada i milostinje. Obred oblačenja vršio je župnik župe sv. Andrije, a franjevci iz samostana Male braće kao duhovni asistenti, primali su ih u Treći red. Dolaskom mlade djevojke Ivanke Milin početkom 20. st. jednostavni život zajednice na Dančama započeo se korjenito mijenjati.

Ivanka, s. Margarita Milin (Ugljan, 1891. – Dubrovnik, 1973.) se zdušno posvećuje obnovi trećoredske zajednice na Dančama te je 1925. god. zajednica pripojena Franjevačkom redu i priznata kao samostalna ustanova pod nazivom: Družba sestara Bezgrešnog začeća III. reda sv. Franje. Iste godine su potvrđene prve Konstitucije Družbe, a 1932. odobren prvi novicijat.

Sestre razvijaju odgojiteljsku djelatnost u matičnoj Biskupiji i 1928. god. otvaraju odgojni zavod za djevojke na Dančama, a 1929. preuzimaju franjevački samostan sv. Nikole u Stonu gdje otvaraju dječje zabavište i domaćinsku školu. Od 1938. – 1963. vode odgojne zavode za napuštenu djecu u Argentini, a 1958. započinju apostolski djelovati po župama Dubrovačke biskupije, a uskoro i šire. Na Vrhovnom kapitulu Družbe 1973. godine preuređene su Konstitucije prema smjernicama II. vatikanskog sabora i Družba dobiva sadašnji naziv: Sestre franjevke od Bezgrešnog začeća iz Dubrovnika. Godina 1983. za Družbu je od povijesnog značenja jer je tada uzdignuta u red ustanova papinskog prava.

Zajednica danas

Danas sestre žive u pet vlastitih samostana i djeluju na devet filijala na području pet biskupija u hrvatskom narodu (Dubrovnik, Zagreb, Krk, Šibenik, Mostar), u Njemačkoj i Kanadi. Glavna svrha Družbe je unapređivati kršćanski odgoj, vršiti djela kršćanske ljubavi i pomagati u župskom apostolatu. U skladu s karizmom sestre imaju vlastitu predškolsko-odgojnu ustanovu u Zagrebu (Dječji vrtić sv. Franje) i vode Caritasov dječji vrtić Sv. Josipa u Mostaru. Svoje poslanje ostvaruju i na župama kroz katehezu (školsku i župsku), crkveno pjevanje, sakristansku službu, u odgojnom radu s mladima, brinu se za stare i nemoćne u domovima i rade u bolnicama.

Temelj našega života je poslušnost Evanđelju Gospodina našega Isusa Krista. Naša duhovnost i način života nadahnjuje se na Pravilu života braće i sestara Trećeg samostanskog reda sv. Franje.

Glavni cilj Družbe i svake pojedine sestre je ustrajno nastojati oko vršenja savršene ljubavi po opsluživanju evanđeoskih savjeta; bez pridržaja se posvetiti služenju Evanđelja, ulažući sve snage i sposobnosti u širenje i učvršćivanje kraljevstva Božjega u svijetu svakom vrstom apostolata, posebno župskog. (iz Konstitucija Družbe)

Družba danas ima 49 zavjetovanih sestara. Sjedište Vrhovne uprave Družbe nalazi se u Dubrovniku u kući Matici na Dančama. Sadašnja vrhovna poglavarica Družbe je s. Darija Jovanović.