U poticajnoj homiliji, fra Glavnik se osvrnuo na duhovni život sv. Male Terezije; njezin duhovni rast u vjeri i krepostima. Tako je između ostalog rekao da se sv. Terezija od Djeteta Isusa i od Svetog Lica potpuno predala Gospodinu nakon što je svladala sve poteškoće poput djeteta o kojem Isus govori u Evanđelju po Mateju (Mt 18,1-4).

Isus se zauzima za djecu jer su jednostavna, iskrena, imaju povjerenja u roditelje i daju se voditi. Djeca su najbolji poticaj svima nama za život Evanđelja i svetosti. „Kada uzmemo Novi Zavjet u ruke, kao što ga je sv. Terezija redovno uzimala, ulazimo u Isusov mentalitet, u Isusove misli. Tada stvari malo pomalo dolaze na pravo mjesto. U Božjem vrtu ima svega. Tu ljudi rastu. U tom vrtu susrećemo druge ljude koji isto tu žele rasti. Tu rastu raznovrsne biljke gdje svaki od nas nosi svoju osobnost.

U Božjem vrtu ima svega. Tu ljudi rastu. U tom vrtu susrećemo druge ljude koji isto tu žele rasti.

Sveta Terezija nas uči da je jako bitno spoznati svoja ograničenja, vlastite poteškoće i ono što naš život čini teškim. Kada smo svjesni svojih mana, nije ih dobro zakopati, gnojiti, okopavati, opravdavati… već biti svjesni da trebamo mijenjati način pogleda i gledati što možemo na malom putu svoga života promijeniti da nas taj put vodi u vječni život,“ istaknuo je propovjednik.

Što smo kadri promijeniti da bismo bili sličniji Kristu Gospodinu?

Život po Evanđelju koje je živjela i svjedočila sv. Mala Terezija može nam poslužiti za ispit savjesti u našoj svakidašnjici. Možemo si postaviti tri pitanja: „ Zašto se dajemo/ ne dajemo voditi se od Boga? Da li smo svjesni svojih mana/pogrešaka? Što smo kadri promijeniti da bismo bili sličniji Kristu Gospodinu?“ Ta si pitanja često moramo postavljati.

Na kraju homilije fra Tomislav je ustvrdio da se svetost može postići u kratkom vremenu kao što ju je postigla sv. Mala Terezija sa svega dvadeset i četiri godine, samo je bitno pouzdanje i beskrajno povjerenje u Gospodina.

Misna slavlja, središnje i večernje, animirale su čuvarice svetišta skladnim pjevanjem, a blagoslov ruža, simbola Terezijinih milosti, koje je obećala sipati na zemlju, nije izostao.

Za jubilarni blagdan stoljetnice proglašenja blaženom svete Male Terezije i 150. obljetnice njenog rođenja, sestre karmelićanke su se pripravljale devetnicom molitava, razmatranja i pjesama, a na sam blagdan, misnim slavljima prethodila je molitva krunice na nakane Crkve, hrvatskog naroda i svijeta, te Večernja Časoslova, kao primanje sakramenta pomirenja i Gospinog škapulara.