U Argumentima HKR-a predstavljen je rad 65. teološko-pastoralni tjedan koji je ovaj tjedan održan u Zagrebu u organizaciji Katoličkog bogoslovnog fakulteta. Središnja tema bila je „Kršćanska nada u vremenu beznađa“.
Na tragu jubilejskih poticaja 65. teološko-pastoralni tjedan želi na interdisciplinaran način razmišljati o važnosti i mjestu koje nada općenito, a osobito kršćanska nada, ima u današnjem napetom i neizvjesnom svijetu. Temeljno motivacijsko pitanje moglo bi ovdje glasiti: Kako ljudima našega vremena približiti i naviještati Boga nade, na kojega se čovjek može osloniti i s njim hodočastiti kroz život? To je pitanje jednako teološki i pastoralni izazov, koji poziva na osmišljavanje vjerodostojnoga navještaja koji bi mnogim našim suvremenicima pomogao otkriti Boga kao pouzdanoga suputnika u svim životnim etapama, pa i najtežima.
Kako ljudima našega vremena približiti i naviještati Boga nade?
Tema Tjedna želi, također, biti povezana sa šezdesetom obljetnicom zatvaranja Drugoga vatikanskoga koncila (1965. – 2025.), koji je veliku nadu položio kako u cjelokupnu obnovu Crkve tako i u njezin konstruktivan doprinos izgradnji skladnijega čovječanstva poručujući, među ostalim, da je budućnost „stavljena u ruke onih koji će biti sposobni nadolazećim naraštajima predati razloge življenja i nadanja“ (Gaudium et spes, br. 31).
Budućnost je stavljena u ruke onih koji će biti sposobni nadolazećim naraštajima predati razloge življenja i nadanja.
Prof. dr. sc. Mario Cifrak, obnašatelj dužnosti dekana KBF-a Sveučilišta u Zagrebu komentirajući temu je istaknuo da „mi slušamo što se događa u crkvi, a već je papa Franjo, najavljujući ovu milosnu godinu, odredio kao godinu nade. To nam je onda bilo imperativ da i ovaj teološko-pastoralni tjedan bude tema kršćanske nade u vremenu beznađa.“
Spomenuo je i prof. Antu Vučkovića koji je istaknuo u svom predavanju da je to malo ekstremnom beznađe jer onda smo „gotovi“ kad smo već u očaju. „Mi kršćanskom nadom želimo stalno biti usmjerivači, poticatelji da svijet nije u beznađu dok god smo mi kršćani Isusovi učenici koji odgovaraju na poziv svoga Učitelja da budemo ta nada za one koji su možda kraj nas očajni.“
Kršćanskom nadom želimo stalno biti usmjerivači, poticatelji da svijet nije u beznađu.
Da nada proizlazi iz pouzdanja u Boga, poručio je prof. dr. sc. Vladimir Dugalić. „Mi u vjeri prihvaćamo Božju riječ kao istinitu i želimo svoj život usmjeriti prema toj istini, a iz te vjere proizlazi nada. To je duboko pouzdanje da će Bog ispuniti obećanja koja je čovjeku dao i da će ispuniti obećanje što nam je dao – da ćemo imati život vječni. I kršćanin živi u toj nadi, jednoga dubokog pouzdanja u Božju blizinu i u Božju prisutnost da će On to ispuniti. I to stvara u čovjeku trajno raspoloženje.“
To je duboko pouzdanje da će Bog ispuniti obećanja koja je čovjeku dao – da ćemo imati život vječni.
Kršćanska nada temelji se na vjeri u Isusa Krista, utjelovljenoga Sina Božjega i spasitelja svijeta, uz kojega čvrsto prianja i kojega s ljubavlju slijedi do njegova ponovnoga dolaska. Ona se temelji, također, na povjerenju u Božju riječ koja obznanjuje da Bog voli čovjeka, da ga poziva na sreću i da ga nikada ne napušta. Upravo u toj nadi kršćanin dobiva snagu koja mu omogućava da pobijedi životne zaprjeke i da postigne svetost za koju je stvoren. Ta nada nije samo naravna ili ljudska sposobnost, nego je nadnaravna, tj. teologalna krepost koju Bog, zajedno s vjerom i ljubavlju, daruje čovjeku kako bi ga uzdigao k sebi i omogućio mu sudjelovanje u božanskom životu. Po krštenju i euharistiji kršćanin već sada, iako još ne u potpunosti, ima udioništvo u tom božanskom otajstvu, kao predokus eshatološke gozbe i vječnoga zajedništva s Bogom. Upravo u toj eshatološkoj perspektivi kršćani su uvijek bili ljudi nade, unatoč kušnji i tegobama kroz koje su u životu i povijesti prolazili. Danas su više nego ikad pozvani biti svjedoci nade.
Upravo u toj nadi kršćanin dobiva snagu koja mu omogućava da pobijedi životne zaprjeke i da postigne svetost.
Jedan od sugovornika u emisiji bio je mr. sc. vlč. Hrvoje Zovko, koji je naglasio da „imamo apsolutno pravo moliti Gospodina da učini u našem životu, u našem društvu ono što je nemoguće, ali rekao bih da imamo i apsolutno obvezu učiniti ono što je s naše strane moguće. Mislim da je početak i trag nade pogledati u mome životu, u vašem životu, što je meni moguće na što me Gospodin poziva. Možda nije mnogo, ali što je meni moguće u ovom trenutku. To može probuditi ne samo nadu u mome životu, nego i životu druge osobe.“
Emisiju u cijelosti možete pogledati na YouTube kanalu HKM-a.