Budi dio naše mreže

Svetište sv. Arnira – oaza mira i Božje ljepote!

Sveti Arnir, nadbiskup i mučenik, suzaštitnik je grada Splita. U svome redovničkom, svećeničkom, a kasnije i biskupskom životu želio je biti nositelj mira. Na mjestu gdje je mučen izvire voda za koju se vjeruje da je blagoslovljena, te pomaže u liječenju bolesti kože.

/ Svjetlana Đuran

Sveti Arnir je porijeklom iz Italije. Bio je monah u samostanu Kamalduensa u Fonte Avellanu, kraj Frontone, a biskupom je postao 1154. u Cagliju. Na molbu splitskoga klera Papa ga je imenovao splitskim nadbiskupom, te je kao upravitelj Splitske nadbiskupije nastojao uspostaviti mir između građanskog i seoskog pučanstva, rekao je za Hrvatski katolički radio don Jakoslav Banić, župnik Sitna Gornjeg i Dubrave gdje se nalazi svetište sv. Arnira.

Do mučeničke smrti dovelo ga je rješavanje spora oko crkvenoga zemljišta u mjestu Dubrava, koje je pripadalo nekadašnjoj Poljičkoj republici. “Arnir se zajedno sa svojim pisarima uputio u Poljica, u srce Mosora, kako bi došao na pregovore oko upravljanja crkvenom imovinom. Tražio je mir i pravednost u upravljanju jer je jedan dio seljana, potaknut plemenom Kačića, zlouporabio taj položaj. Arnir nije došao da bi naplatio nekakvu taksu i da bi tražio zemljište u povrat, nego da u mirnim pregovorima nađe rješenje i za jednu i drugu stranu”, rekao je don Jakoslav.

JURAJ DALMATINAC, reljef na oltaru grobnici biskupa Arnira, 1445., župna crkva u Kaštel Lukšiću

Kako je nadalje ispripovjedao, nadbiskup Arnir nije naišao na sluh, već su ga tadašnji seljani iz plemena Reljića dočekali u klancu u mjestu Dubrava, gdje su ga zasuli kamenjem. “Nadbiskup je padajući udario koljenima u stijenu koja se udubila pod njegovim koljenima. Na tome mjestu od 1180. godine do danas izvire voda za koju se vjeruje da je blagoslovljena, te pomaže u različitim bolestima liječenja bolesti kože i kod drugih blagoslova, a mještani su podigli i crkvu. Posebnost vezana uz samo mjesto nije samo izvor, nego jedan mir koji čovjek osjeća kada dođe u to svetište, jer osjeća da tu može doživjeti jedan mir, te je samo svetište prozvano oazom mira”, rekao je župnik Sitna Gornjeg i Dubrave.

Nadbiskup Arnir nije umro na mjestu kamenovanja, nego na putu prema Splitu u današnjoj Podstrani. Trebao je biti pokopan u katedrali, no prema pisanju splitskih kroničara i povjesničara događale su se stvari koje su upućivale na volju sv. Arnira i na njegovu svetost, te je on kasnije pokopan u samostanu sv. Benedikta van zidina. Danas se njegovo tijelo nalazi u župi Uznesenja BDM u Kaštel Lukšiću, a u splitskoj katedrali nalazi se oltar sv. Arnira u čast mučenika i sveca koji je svojim primjerom ostavio da uvijek i unatoč svih okolnosti moramo biti tražitelji mira, istine i pravednosti.

Svetište sv. Arnira u Dubravi

Crkva sv. Arnira u Dubravi sagrađena je u stilu starohrvatske gradnje, u kontekstu vremena u kojem je nastajala zajedno s građevinama samoga mjesta. “Sagrađena je ljubavlju i pobožnošću mještana sa svim darovima koje su mještani mogli u tome trenutku dati. U njoj se nalaze dva drvena oltara, koja su oslikana prirodnim bojama”, rekao je don Jakoslav opisujući njihov izgled.

Crkva sv. Arnira, Dubrava. Foto: katun-dubrava.weebly.com

“Na glavnom oltaru prikazan je svetac i čistilište – ona božanska ljubav koja nam se očituje unatoč svim našim pogreškama. S druge je, pak, strane prikazan pakao. Malo je crkava koje imaju jedan takav prikaz kao što ima ova, upravo ukazujući na veličinu Božje ljubavi i na okorjelost ljudskog grijeha koji čovjeku ne dozvoljava da se oslobodi i da krene prema Bogu, nego želi ostati u toj tami i zavezanosti svojih grijeha i zamamnosti zla. Zato se i ta voda koja izvire ispod oltara koristi za oslobođenje od svakoga zla i od svake bolesti kože i tijela. S druge strane crkve je jedan mali oltar koji je posvećen Blaženoj Djevici Mariji – Gospi Snježnoj koja se slavi 5. kolovoza, dan nakon blagdana sv. Arnira”.

Sveti Arnir. Foto: katun-dubrava.weebly.com

Zanimljiv je način kako izvire voda. Don Jakoslav je kroz 12 godina župničke službe slušao brojne priče i prispodobe o vodi, najprije o samom njezinom izviranju. “Na tom rubnom dijelu kamena u kojem se nalaze dva otiska koljena, udubljena u kamenu, vidi se jedna bijela crta točno kao jedna granica, i tu se stvaraju svojevrsne kapljice kao suze koje polako kapaju put koljena samoga sveca. Nekako u narodu postoji tumačenje kako su te čiste suze bistre vode zapravo kajanje i oplakivanje mučeničke smrti jednoga sveca, i koji je svojim životom potvrdio svetost”.

Bunarić s vodom u crkvi sv. Arnira. Foto: katun-dubrava.weebly.com

Priče o čudima koja se događaju po zagovoru sv. Arnira prenose se s koljena na koljeno, a voda je na poseban način vezana za liječenje kožnih bolesti. U svetište su hodočastili mnogi vjernici koji, kako nekada tako i danas, sa sobom uzimaju jednu malu bočicu vode noseći blagoslov sa sobom. Don Jakoslav se kao župnik i sam imao prigodu osvjedočiti o čudotvornosti vode. Naveo je primjer izlječenja jednoga mladića.

“Prije nekoliko godina mladić je zamolio svoje roditelje da ga dovedu u svetište sv. Arnira, jer je čuo da mu to može pomoći da se izliječe bradavice na njegovim rukama. Kako roditelji nisu stizali od posla, u želji da pošto-poto dođe, došao je sa svojim susjedom. I, kako običavaju hodočasnici mazati vodom tamo gdje im je potreba, on je namazao ruke vodom, pomolio se sv. Arniru, sudjelovao u misnom slavlju, i krenuo kući. Bradavice su nestale do povratka doma. Kasnije su došli njegovi roditelji zahvaliti Bogu u svetište sv. Arnira”.

Proslava blagdana sv. Arnira

Sam se blagdan proslavlja svečano, a prethodi mu trodnevnica tijekom koje su uz duhovna uobičajena i kulturna događanja. U trodnevnici se prvi dan slavi misa za mir i pravednost, drugi dan je posvećen Crkvi i obitelji, a treći je dan za sve potrebe bolesnika. Župnik Banić ističe da se zadnjih godina puno radi u svetištu, ono se obnavlja i mijenja s naglaskom da tu ljepotu i mir osjete ljudi koji tu dolaze.

Proslava blagdana sv. Arnira. Foto: katun-dubrava.weebly.com

“Cilj nam je svake godine potaknuti da se naši mještani što više druže i da se oni koji tu dođu osjete kao kod svoje kuće i obitelji. Zato smo na sam blagdan navečer, nakon blagoslova s Presvetim, uveli Dan obitelji i mjesta u kojem želimo da uz ono duhovno, bude i malo svjetovnog. Jer, nedostaje nam druženja i razgovora, a mi smo imali želju da ostane taj jedan segment zajedništva. Ono što želimo naglasiti je upravo to zajedništvo i otvorenost. Svatko tko želi može tu doći, osjetiti jedan mir za dušu i tijelo i biti dionik slavlja”, rekao je don Jakoslav Banić.

Foto: katun-dubrava.weebly.com

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja