Svečano je otvoren Park oko Milenijskog križa, omeđen Trgom kralja Tomislava u Velikoj Gorici, koji od utorka, 11. srpnja, nosi ime Park Josipa Frkina. Točno nakon 13 godina od njegove smrti, Park je dobio ime po svom začetniku kao veliku zahvalu za sva djela koje je mons. Frkin činio u službi svećenika u tom gradu.
Mons. Frkin rodom je iz Domaslovca pored Samobora, a svoju svećeničku službu vršio je punih 26 godina u Župi Navještenja Blažene Djevice Marije u Velikoj Gorici. Na njegovu inicijativu, izgradio se Milenijski križ koji je postavljen u znak zahvale Kristu i Djevici Mariji što su čuvali Veliku Goricu od ratnih razaranja u Domovinskom ratu.
Park su otvorili gradonačelnik Velike Gorice Krešimir Ačkar i brat pokojnog mons. Josipa, fra Vatroslav Frkin, koji je danas na službi u samostanu BDM u Samoboru.
Mnogobrojni vjernici, obitelj i prijatelji okupili su se oko Parka Josipa Frkina te u procesiji nastavili put prema župnoj crkvi gdje je svetu misu zahvalnicu predslavio mons. Josip Kuhtić, kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog i župnik Župe Pohoda BDM na Dolcu u Zagrebu, u koncelebraciji fra Vatroslava Frkina, voditelja Kuće susreta Tabor fra Ivana Matića te ostalih svećenika.
Procesija
U svojoj homiliji dotaknuo se života mons. Frkina, kako je skromno živio, pun nade i vjere koju je radosno dijelio s drugima.
“Što znači ugošćavati, dijeliti i davati se? To znači stvarati nove mentalitete biti perment i kvasac tamo gdje se živi s puno ljudskosti u prihvaćanju drugoga.
Danas možemo opet reći – danas počinjemo ispočetka jer kršćanski život znači ići od početka kroz početka, koji nemaju nikada kraja. Put nije lak, ali kada život postaje teži saznaš da si jak. Početak je najvažniji dio posla, iako smo početnici sam početak je sada ovdje, govorio je Josip. Bio je veliki sanjar i često se sjećam njegovih riječi: Nema života bez snova. Zato danas zahvaljujmo za dar života jednog takvog svećenika”, istaknuo je mons. Josip Kuhtić.
Misno slavlje animirao je župni zbor Navještenja BDM.
Mons. Josip Kuhtić predslavio je misu
Po završetku euharistije uslijedio je vanjski kulturno, glazbeni program kod Muzeja Turopolja kojeg je vodila Lejdi Oreb, a na kojem su bila svjedočanstva vjernika. Nastupila su mnogobrojna kulturna društva iz Velike Gorice, a za glazbeni program zaduženi su bili tamburaški sastav Lajbeki i Najbolji Hrvatski Tamburaši.
Svečano imenovan Park Josipa Frkina / Foto: City portal
Svečano imenovan Park Josipa Frkina / Foto: City portal
Svečano imenovan Park Josipa Frkina / Foto: City portal
Svečano imenovan Park Josipa Frkina / Foto: City portal
Mons. Josip Frkin
Mons. Josip Frkin rođen je 22. srpnja 1930. godine u Domaslovcu kraj Samobora, kao prvo od petero djece Ane i Josipa. Za svećenika je zaređen na svetkovinu apostolskih prvaka Petra i Pavla 1957. godine. „Isuse daj da, kao i Ti, ljubim Crkvu i svega sebe za nju predam da se ona učvršćuje i širi!“, bilo je njegovo svećeničko geslo.
Kao tada na mladoj misi, tako i u cijelom svećeničkom životu mons. Frkina, za njegovim je stolom uvijek bilo mjesta za zaboravljene. S vrata njegova župnog doma nitko nije otišao praznih ruku. Služio je u pet župa – u Župi sv. Marije Okićke te Župi sv. Josipa Radnika u Klinča Selu, u Glini u župama Maja i Glina, u Župi sv. Stjepana prvomučenika u Botincu, u Župi bl. Marka Križevčanina u Selskoj cesti u Zagrebu te najduže, 26 godina, u Župi Navještenja Blažene Djevice Marije u Velikoj Gorici u kojoj je proveo pola svog 53-godišnjeg svećeničkog služenja.
U njegovo vrijeme obnovljena je stara župna crkva Navještenja BDM, župna kuća te izgrađen funkcionalni pastoralni centar Nazaret. U župi je od 1981. do 2008., nastavljajući sve ono što je postojalo za vrijeme njegovog prethodnika vlč. Marka Varge, razvijao raznoliku pastoralnu djelatnost. Bila su mu važna djeca, mladi, obitelji, stariji, duhovna zvanja… i kao dobri pastir davao je do znanja svojim župljanima da je tu zbog njih. Volio je župljane i oni su bili njegova obitelj.
Uz priprave za sakramente pričesti i krizme koje su već postojale, u njegovo vrijeme na župi su pokrenute kateheze za sve razrede osnovne škole, za srednjoškolce, studente i radničku mladež. Organizirani su bračni susreti, molitve, karizmatski susreti, misije i euharistijska klanjanja. Pokrenuta je misa mladih svake subote uvečer u 20:15 u kapeli sv. Lovre, koja se nalazi nasuprot dviju velikogoričkih osnovnih škola, a mladi su uz njegovu pomoć pripremili misne nakane koje su bile stalne: za uspješan završetak školovanja i radno mjesto, za pronalazak bračnog druga i osnivanje sretnih obitelji i da se svako začeto dijete u Velikoj Gorici rodi. U njegovo vrijeme pokrenuti su zbor djece, zbor mladih ‘Navještenje’, veliki župni mješoviti zbor, Caritas, Biblijsko bdjenje, proslavljene su mlade mise i redovnički zavjeti. Organizirao je brojna hodočašća od kojih vjernici Turopolja posebno vole zavjetno pješačko hodočašće u Mariju Bistricu. Naime, početkom Domovinskog rata mons. Frkin se zavjetovao da će, ako Velika Gorica ostane nerazorena, sa župljanima zahvalno pješačiti u Mariju Bistricu i natrag. Zavjetno zahvalno velikogoričko pješačko hodočašće u Mariju Bistricu preraslo je u tradicionalno Zahvalno velikogoričko pješačko hodočašće svake godine prve subote u mjesecu rujnu. Pokrenuo je i list „Navještenje“ koje je izlazilo kao mjesečnik za sve tri velikogoričke župe.
Godine 2007. mons. Frkin, tada ujedno i velikogoričko-odranski dekan, proslavio je zlatnu misu – 50 godina svećeničkog djelovanja.
Nakon umirovljenja kratko je vrijeme bio supsidijarom župe u Lasinji, a potom duhovnik u samostanu Kćeri Srca Isusova u tom mjestu.
Preminuo je 2010. godine u 80. godini života i 53. godini svećeništva.
Mons. Frkin gradio je živu Crkvu i bio sijač koji je posijao dobro sjeme, a danas župa Navještenja BDM ubire plodove njegovog ustrajnog i požrtvovnog rada.