Životni se vijek produljio, ne samo u Hrvatskoj nego i u Europi i pojedinim dijelovima svijeta, a stariji ljudi suočeni su s nizom problema. Koliko nas je zahvatila „kultura odbacivanja“ prema starijim osobama, kako s malom mirovinom osigurati dostojanstvenu starost, što može učiniti Crkva samo su neka od pitanja o kojima u novom broju Kane promišlja nekoliko autora. U tom se kontekstu nalazi i tekst Slavice Dodig kojeg prenosimo.
Kada nakon rasta i razvoja kroz djetinjstvo, mladalaštvo i odraslu dob čovjekove tjelesne i umne sposobnosti dostignu vršnu individualnu razinu, slijedi njihovo postupno, najprije neprimjetno, a potom i sve vidljivije propadanje. Taj se proces naziva biološkim ili fiziološkim starenjem. Promjene tjelesnih i umnih mogućnosti, uvjetovane nasljeđem i okolinskim čimbenicima, odražavaju se na radne sposobnosti, na mogućnost samostalna življenja i posebice na socijalnu aktivnost svake pojedine osobe. Stoga odgovor na naizgled jednostavno pitanje iz naslova ne može biti jednostavan. Pa ipak bi se najkraće moglo reći da se biološka starost odnosi na tjelesne funkcije, kronološka starost podrazumijeva broj proživljenih godina, dok funkcionalna starost označava sposobnosti svake osobe da pridonosi društvu u kojem živi.
Biološke granice starosti nije moguće odrediti kronološkom dobi, jer će neke mlađe osobe zbog radne nesposobnosti ranije otići u mirovinu, neke bi osobe otišle u mirovinu da još malo uživaju u životu, a neke starije osobe rado bi svoj radni vijek produžile iznad propisanih granica. U društvenom je pogledu uobičajeno da se starost definira proživljenim godinama života, kronološkom dobi, danom kada čovjek iz područja rada mora otići u mirovinu. Prema važećim odredbama Ujedinjenih naroda i Svjetske zdravstvene organizacije, starosna dob započinje nakon 65. godine. Budući da se ljudski vijek postupno produljuje, granice unutar starosnog razdoblja pomiču se prema starijoj dobi. Ono se danas dijeli na tri razdoblja, pa se govori o ranom, srednjem i kasnom starosnom razdoblju, odnosno o ranoj, srednjoj i kasnoj starosti. Rana starost obuhvaća dob od 65. do 75. godine života, a osoba tih godina je mlađe stara osoba. U ranoj starosti u tom se desetogodišnjem razdoblju očituju znaci slabljenja fizičkih sposobnosti. U srednjoj starosti, od 76. do 90. godine, čovjek je srednje stara osoba. Fizičke osobine i dalje imaju trend slabljenja. Osoba koja je starija od 90 godina ušla je u razdoblje kasne starosti; ona je dugovječna ili staro stara osoba, a u većine su osoba motoričke funkcije značajno oslabile.
Teret godina svatko osjeća na svoj način. Neke starije osobe, iako svjesne da ne mogu raditi sve što su prije radile, ipak nemaju osjećaj starosti na svojim leđima, ali osjećaju da je vrijeme dragocjeno i da ga trebaju provoditi s dragim ljudima. Bolesti prihvaćaju kao priliku da proniknu u svoju nutrinu, da rastu u duhovnom pogledu. Ima osoba koje se u mladim danima već osjećaju starima. Kad je Tin Ujević objavio pjesmu Svakidašnja jadikovka, imao je samo 33 godine. Nakon početnih, svima dobro poznatih stihova Kako je teško biti slab, / kako je teško biti sam, / i biti star, a biti mlad!, razumno je postaviti pitanje zašto se pjesnik,tako mlad, ipak osjećao starim. Sam je odgovorio na to pitanje. Bio je slab i nemoćan, sam bez igdje ikoga, umornih kostiju i žalosne duše. Nitko, ni mlad ni star, tko je okružen drugim ljudima, ne bi se smio tako osjećati.
Biblijski tekstovi prikazuju starost kao prirodan dio života na ovom svijetu. Vremešan čovjek koji je stekao iskustvo, znanje, razboritost, zdravu rasudbu i mudrost, svjestan je da duljina dana ne čini starost / časnom / niti se ona mjeri brojem godina. / Već razboritost – to su sjedine / ljudske, / i krepostan život – zrela starost. (Mudr 4,8-9)
Članak je uz dopuštenje preuzet iz revije Kana.
Naslovnica- Kana/veljača