Državni tajnik Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Ivica Bošnjak upozorio je da je broj žena u fertilnom razdoblju u posljednjih desetak godina pao s 550 na samo 500 tisuća, a dob u kojem žene rađaju prvo dijete se s 25 pomaknula na gotovo 30 godina. Naglasio je i da su brojne mjere dale pozitivne plodove: “Povećane su roditeljske naknade, gradi se petstotinjak vrtića, porezni odbici su značajno povećani, majke za svako rođeno ili posvojeno dijete dobivaju dva posto na mirovinu, potaknute su stambene mjere zbrinjavanja. To su sve brojni pomaci koji proteklih godina i desetljeća nisu bili učinjeni. Međutim, rezultati se ne mogu vidjeti ni preko noći ni u godinu-dvije. Ali oni su napravljeni i u fiskalnom su učinku itekako vidljivi.”

Državni tajnik Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Ivica Bošnjak

Govoreći o neispunjenom predizbornom obećanju o jednokratnoj novčanoj naknadi od tisuću eura, a koja je trenutno na 2500 kuna, Bošnjak je naglasio da su gradovi i županije sinergijski preuzeli te naknade. “Zakonske mjere osnažuju žene na tržištu rada, gradi se 500 vrtića, a naknade su povećane za 500 milijuna kuna”, podsjetio je državni tajnik. Spominjući pak tzv. mađarski model, prozvan populističkim, Bošnjak je objasnio da nije donio očekivane rezultate, s obzirom da Mađarska i dalje ima pad broja rođene djece. “Mađarski model samo je jedan od 28 modela, na prvi se pogled čini efikasan, ali broj novorođene djece u velikim gradovima i stopa fertiliteta je ispod nacionalnog prosjeka”, zaključio je Bošnjak.

Demografske mjere morale bi biti i dugotrajne i koordinirane

Demograf s Instituta društvenih znanosti “Ivo Pilar” dr. Nenad Pokos naglasio je da prvi put od neovisnosti imamo mjere koje su dobre, ali nisu dovoljne, s obzirom da bi trebale biti i dugotrajne i koordinirane. “Demografski podaci su jako loši. Ne možemo očekivati porast broja živorođenih, pogotovo ako je kod žena rođenih početkom devedesetih, ali i nekoliko godina unatrag, stopa fertiliteta samo 1,47 djeteta po ženi. Da bismo zaustavili daljnji pad, morali bismo postići najširi društveni konsenzus, što nije jednostavno.”

Svakako se treba i delimitirati roditeljske naknade. Od 1. travnja roditeljska naknada od 6. do 12. mjeseca djetetova života bit će 5600 kuna, umjesto dosadašnjih 2400, što je veliki pomak. Nužnost je i usklađivanje privatnog i poslovnog života majke, posebno radnog vremena te suzbijanje prekarnih oblika rada (privremenog, sezonskog ili povremenog zapošljavanja).

Status majke-odgojiteljice

Odgovarajući na pitanje o tome zašto se ne uvodi status majke-odgojiteljice, Bošnjak je naglasio da ministarstvo podržava sve mjere lokalnih zajednica, ali mjera roditelj-odgojitelj neće riješiti probleme jer žene izvlači s tržišta rada, a djecu iz vrtića. “Status majke-odgojiteljice je zastarjela mjera. Tko će, nakon što najmlađe dijete napuni 15 godina, zaposliti 50-godišnjakinju s malo radnog iskustva?”, zapitao se Bošnjak. Usto, brojke zainteresiranih za tu mjeru su, kako je rekao, znatno skromnije od očekivanog. Po Popisu 2011. tek je 10% obitelji imalo troje i više djece.

Demograf s Instituta društvenih znanosti “Ivo Pilar” dr. Nenad Pokos

Jelavić je dodala da Grad Zagreb prednjači u obuhvatu vrtićke i jasličke djece, s obzirom da su mjere počele prije dvadesetak godina i primijećen je porast broja trećerođene djece. “Čekamo donošenje nacionalne demografske strategije, ali ako se i dok se ne donese, mi moramo uvažavati specifičnosti Grada Zagreba”, poručila je Jelavić.

Za kvalitetnu demografsku strategiju potrebno je izdvajati barem 3% BDP-a. Republika Hrvatska je po izdvajanju po djetetu sa 155 eura na dnu EU, Slovenija izdvaja 337 eura i od početka 2000.-ih bilježi lagani prirodni prirast, a prosjek Europske Unije je 650 eura.

U emisiji je spomenuto i najavljeno skoro izdavanje Obiteljskih kartica, poticanje poslodavaca na razumijevanje za zaposlenike s djecom i omogućavanje fleksibilnog radnog vremena te da je iznos neoporezivog dijela za rođenje djece dignut na 10000 kuna. Zaključak emisije je da se određeni pozitivni koraci vide, ali da je dug put do stvarnih pomaka.