O jubilejskoj prigodi obnove redovničkih zavjeta s. Vianeje retfalačku su župu pohodile sestre Naše Gospe, predvođene vrhovnom glavaricom časnom majkom M. Zrinkom Šestak iz glavne kuće matice u Zagrebu, te je ujedno svečano proslavljen susret župljana i redovnica redovničke zajednice pastoralno prisutnih u Retfali šezdesetak godina. Svečanu pjevanu svetu misu, kojoj je prethodila procesija mnoštva ministranata, predvodio vlč. Robert Almaši, župni upravitelj župe Snježna Gospa u Harkanovcima i upravitelj Svetišta Majke Triput Divne u Ivanovcima. Misno slavlje s nakanom za nova i postojeća redovnička zvanja su suslavili: retfalački župnik vlč. Ivan Jurić, vlč. Ivan Živić, župnik Župe sv. Jakova u Gunji i upravitelj svetišta Gospe Šumanovačke, fra Zoltán Dukai, ispovjednik u Franjevačkom samostanu sv. Križa u Tvrđi, salezijanac don Dragutin Detić i retfalački župni vikar vlč. Florijan Zagorščak.

„Zaustavljamo se danas, u slavlju ove euharistije i u ovom svetom i svečanom činu obnove redovničkih zavjeta i divimo se velikim Božjim djelima među nama. Okupljeni smo u ovoj retfalačkoj crkvi Uzvišenja sv. Križa u duhu slavlja, molitve, radosti, ljubavi i prijateljstva zajedno s Kristovom izabranicom, s. Vianeom Pezer koja, nakon 25 godina, zahvaljuje na daru redovničkog poziva i obnavlja svoje zavjete životnog predanja Bogu i zajednici DSNG“, uvodno je rekao predslavitelj Almaši.

Nakon zborne molitve, u službi riječi su sudjelovali: Nevenka Iličić (slavljeničina sestra), s. Tarzicija Tunjić i vlč. Ivan Živić navijestivši Evanđelje po Mateju (Mt 9, 36-10, 8), propovijedao je predslavitelj Almaši koji je potaknut poslušanim odlomkom razmatrao o suosjećajnoj Isusovoj ljubavi prema masi naroda, pastirskoj službi i pozivu na služenje. „Isusova dobrota ne iscrpljuje se u suosjećajnoj ljubavi, već djelatno intervenira da ublaži ljudsku patnju. Mnoštvo je tu, ali nema pastira. Žetva preobilna, a žeteoci i žetelice u neznatnu broju. Zato Isusov poticaj učenicima na pouzdanu molitvu da Gospodar žetve pozove i pošalje djelatnike u njivu svoju. Njegova je njiva, njegova žetva, njegovi radnici. Njegovo je mnoštvo. A on jedini zna i ima potpuno rješenje. Ovdje vidimo da šalje svoje apostole ne samo zato da šire Radosnu vijest, već da pomognu nevoljnima, potrebitima, bolesnicima. Zato ih je posebno ovlastio. Isus nam je rekao da molimo Gospodara žetve da on pozove radnike na svoje gospodarstvo. Sve je njegovo. Vjerujemo da Bog poziva brojne kandidate i kandidatice kako njegova Crkva ne bi ostala bez svećenika, bez redovnika i redovnica. Odakle onda činjenica da se mnogi ne odazivaju? ‘Mnogo zvanih, malo izabranih’ (Mt 22,14). Molimo stoga Gospodara svega da bude ne samo dosta pozvanih, nego dosta i izabranih.

Svi smo pozvani na svetost samim krštenjem. Ali, redovnice i redovnici posebno su pozvani da kao zavjet polažu evanđeoske savjete čistoće, siromaštva i posluha da pridonesu svetosti Crkve. Da Crkva bude ne samo ‘jedna’, ‘katolička’ i ‘apostolska’, nego osobito ‘sveta’! Dobro je ovdje upitati se svaki dan: Koliko mi, svećenici, redovnice i redovnici, kao i ostali vjernici svojim životom i primjerom, molitvom ili zanemarivanjem molitve potičemo ili priječimo očitovanje takvih zvanja u našoj svakodnevnoj konkretnoj praksi, umjesto da se, kako sv. Pavao danas kaže ‘dičimo u Bogu po Gospodinu našem Isusu Kristu’? Tko se od nas diči, ponosi svojim Bogom, svime što čini za nas? Tko prije svega u vjeri ima to: ponos što je tako moćan i dobar Bog izabrao baš nas pozvati k sebi? Oduševljenje nad onim što nam nudi i priprema za budućnost! Imamo li to? Ili smo preokupirani svojim brigama, dužnostima, strahovima…svećenici i redovnici brigom oko stada, strahom od neuspjeha, pada ugleda… Čak i ozbiljni vjernik, predan radnik na njivi Gospodnjoj, može upasti u zamku i vrtjeti se sam oko sebe, umjesto da stoji pred svojim Bogom, Njemu se divi, uživa i odmara dušu na njegovim bogatstvima. I onda od njega živi. Ne od sebe, u rješavanju svojih problema, koji uglavnom dolaze odatle što se vrtimo sami oko sebe. Umjesto na Boga, navezani na same sebe“, razložio je Almaši.

Posebno je naglasio kako se „danas smijemo dičiti i kao župna zajednica, osobito redovnička zajednica SDNG, što proslavljamo četvrtstoljetnu navezanost na Boga s. Vianee Pezer“ te je, čestitajući joj veliku obljetnicu, izrazio uzajamnu radost i zahvalnost Trojedinom Bogu za redovnicu, pripomenuvši kako srebrno slavlje „jubilarku vraća na korijene u rodnu Gunju, na godinu rođenja 1976., na skrovitu Gospu Šumanovačku, drage pokojne roditelje Stjepana i Cvitu, obiteljski dom odakle je sve počelo i odrastanje sa sestrama Dubravkom, Mirjanom i Nevenkom“. Pojasnio je kako u središtu današnjeg slavlja nije slavljenica, već je to Uskrsli Isus i njegova milost za kojom je krenula s. Vianea slušajući njegov glas „kao ono nekada Abraham bez karte života i adrese poslanja pred sobom, ali s povjerenjem u Gospodina; poput Mojsija, s istom vjerom da je on Jahve, Prisutni, koji u stupu od oblaka ide pred nama, ali po potrebi i za nama“.

„Da, Gospodin nas je zaveo, ali nam nije ništa oduzeo od onoga što je naše, dio naše osobnosti, nego je dopustio da u nama raste izvanredna sloboda, koju treba uvijek iznova svakoga dana živjeti, opredjeljujući se svakodnevno za služenje Kristu i njegovoj Crkvi. Kako to Gospodin zavodi? Što je to privlačno bilo za vas, s. Vianea, u Božjem pozivu da ste se posve mlade glave odlučili odazvati? Što je to privlačno u karizmi vaših utemeljitelja sv. Petra Fouriera i bl. majke Alix Le Clerc? Svećenik Petar Fourier, dar Božji onoga vremena svijetu i Crkvi odredio je geslo te program života i rada sestrama: Svakome koristiti, nikome ne škoditi! Činiti svako moguće dobro!, kazavši kako svaka članica Družbe mora imati „dušu djevice i srce majke“. Upravo je to spoznala kao svoje zvanje suutemeljiteljica s. Alix le Clerc: besplatno poučavati siromašne djevojčice, u vremenu kad su žene bile itekako zapostavljane. U duhu pravila sv. Augustina čija su pravila u temeljima družbinih Konstitucija, sestre trebaju imati duh koji je on preporučivao: ljubav prije svega, i to ljubav koja rađa radošću. Vi, draga sestro, ne biste ispunili karizmu vaših utemeljitelja da ste samo obnašali službe odgojiteljice postulantica, kasnije mladih sestara u junioratu ili pak kao kućna poglavarica nekoć u Davoru, danas ovdje u Retfali ili službu vrhovne tajnice Družbe ili vjeroučiteljice više od 20 godina. I te službe su velike, zahtjevne i blagoslovljene. (…) Današnji je dan obnove zavjeta, da ćete se Kristu – Zaručniku još više suobličavati. Zahvalni smo Bogu na daru Vašeg života, na spremnom odgovoru na Božji poziv i na nasljedovanju svoga Zaručnika u siromaštvu, poslušnosti i čistoći“, podsjetio je vlč. Almaši.

U obraćanju svečarici i časnim sestrama zaključujući poručio: „Bog kome se danas posvećujete je Bog Isusa Krista, Bog Petra Fouriera i Alix Le Clerk, Bog vaših svetih utemeljitelja i svih onih koji se posvećuju službi drugima. Svaki dan idite za Kristom! Hodajte za njim, a kad jasno ne vidite kamo i kako dalje, kleknite. U našem hodu za Kristom više služe koljena nego stopala. Tražite ga u molitvi i ljepoti, u bjelini i jasnoći hostije u Presvetom sakramentu, tom kruhu života i čudesnom znaku trajne njegove nazočnosti među nama. U molitvi i klanjanju razabirite, otkrivajte i produbljujte svoj odnos sa ‘Zaručnikom svoje duše’. Slijedite Gospodina u svim okolnostima i do kraja života.“

Nakon propovijedi, molitve Vjerovanja slijedio je obred obnove zavjeta s Vianeje, zbor je potom gromoglasno s narodom zapjevao Veliča liturgijske i liturgijske su čitačice Nevenka Špoljarić i Ivana Lendić predmolile molitva vjernika. Ljepotu pjevanog liturgijskog slavlja darovao je župni zbor uz ravnanje Ivana Bošnjaka i orguljsku pratnju Vjere Kurtović.

Na kraju slavlja župnik Jurić je čestitao jubilarki s. Vianeji kazavši kako evanđeoski odlomak govori o molitvi Gospodaru žetve da pošalje radnike u žetvu svoju i „danas nam je drago, kao što je bilo čak i u komunističkim vremenima, da se časne sestre kreću ulicama i imali su veliko poštovanje prema njima, a mi, pogotovo Retfala neizmjerno cijenimo sestre prisutne ovdje više od šezdeset godina“.

„Nezamisliva je ovdje župa bez sestara koje, zaista, puno daju, ali kad gledamo sestre i računamo njihovu životnu dob, pitanje je koliko ćemo ih vidjeti ovdje u župi, a još rjeđe ćemo ih vidjeti na našim ulicama. A drago nam je kad sestre drže starački dom, svi bi išli u taj dom; kada drže dječji vrtić, svi bi išli u taj vrtić; drago nam je vidjeti časnu sestru u školi, međutim nema sestara i sami vidimo. Kad’ bih sagledao samo ovih 25 godina zavjeta, ove jeseni pet djevojaka otišlo bi k sestrama Naše Gospe. Što je pet djevojaka za Retfalu koja ima petnaest tisuća stanovnika!? Nismo u dubini povjerovali u Isusove riječi ‘molite Gospodara žetve’. Ne molimo mi ‘Gospodara žetve da pošalje radnike u svoju žetvu’, prvi se pred vama ispovijedam da baš na tu nakanu slabo molim. A kada bismo stvarno počeli molili, stvorili molitveno ozračje, onda bismo se mogli radovati naslijeđima, zavjetima i polaganju prvi zavjeta… Drage sestre, hvala vam za vašu prisutnost u ovoj župi. Nekako ste mi pri srcu jer sam kao dječak rastao ondje gdje i sestra Vianea, često bio uz vas i jučer smo zajedno bili u Šumanovcima gdje smo, gledajući Gospu zahvalili za puno toga što smo tamo primili i dobili svoja zvanja. Ovdje je i s. Tarzicija Tunjić koja je ispjevala pjesmu ‘Tebi Gospo Šumanovačka moje srce dvaput pjeva’. Vjerujem, draga s. Vianea da danas i Vaše srce ovdje u retfalačkoj crkvi pjeva. Čestitamo i radujemo se što ste prisutni u našoj župi,“ kazao je župnik praćen pljeskom vjernika i objavljujući darivanje slavljenice darovima župne zajednice koje je uz čestitku predao vikar vlč. Florijan Zagorščak.

Slavljenica je naposljetku zahvalila „dobrom Bogu za dar života udijeljen preko roditelja“, sestrama s obiteljima, redovničkoj zajednici koja joj je tijekom svih 25 godina bila podrška i poticaj, rodbini, prijateljima, kolegicama iz nastavnog kolektiva, sestrama iz drugih redovničkih zajednica za dolazak na slavlje (Marijine sestre čudotvorne medaljice), „pjevačima u zboru i Ivanu Bošnjaku, ministrantima, čitačima, članovima župnih vijeća koji su osobiti ures ove zajednice“. Osobito je zahvalila „predvoditelju misnog slavlja našem bivšem župnom vikaru vlč. Robertu Almašiju te prisutnim svećenicima i župniku vlč. Ivanu Juriću koji je s otvorenošću i radošću podržao moju želju da proslavim svoj srebrni jubilej u župi“, zaključivši: „Žetve je mnogo, a radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju – čuli smo Isusov poziv. Imat ćemo toliko i takvih svećenika, redovnica i redovnika kako i koliko budemo molili. Dok zahvaljujem na molitvenom zajedništvu, na radosnim susretima u proteklom desetljeću, želim vas zamoliti da molitvena povezanost bude uzajamna. Hvala Vam na svemu.“

Nakon svečanog blagoslova i završne pjesme „Tebe Boga hvalimo“, radosno zajedništvo je nastavljeno druženjem i svečanom gozbom ispred crkve te u župnomu prostoru. Jubilejskom slavlju u Osijeku (kao i prethodnoga dana o 650. jubileju Svetišta Gospe Šumanovačke) slavlju su nazočile redovnice DSNG iz kuća u Hrvatskoj.

Ana Pezer, najmlađa od četiri kćeri pok. roditelja Stjepana i Cvite Pezer, odrasla je u katoličkoj obitelji i revno odgajana u duhu vjere uz Gospu Šumanovačku. Za redovnički život odlučila se 1992. godine kada dolazi u Zagreb i započinje redovničku formaciju. Nakon godinu dana postulature (1995.-1996.), odnosno formacije prije novicijata u Osijeku, u novicijat ulazi 1996. i uzima ime s. Vianea. Prve redovničke zavjete polaže 1998., doživotne 2004. u crkvi Uznesenja BDM u Remetama, u Zagrebu. Od 2012. u retfalačkoj župi služi Crkvi, ispunjavajući družbino poslanje „odgojem stvarati novi, Božji svijet“ i njegovati crkveno pjevanje u duhu redovničkoga gesla „Svakome koristiti, nikome ne škoditi.“ (sv. Petar Fourier, utemeljitelj DSNG).