Socijalnu samoposlugu blagoslovio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić pozvavši na solidarnost s onima koji oskudijevaju.

„Caritas, ova socijalna samoposluga su nastavak onoga što doživljavamo za euharistijskim stolom i to je ona zadnja, konačna inspiracija koja vas, poštovane i drage sestre svetog Križa nosi, one koji s vama surađuju, Terezijin krug. Želite svjedočiti ono što živimo i slavimo kao otajstvo za euharistijskim stolom. Ne možemo blagovati s istoga euharistijskoga stola i potom ostati ravnodušni za naše sugrađane, za braću i sestre koji su u velikoj potrebi. Ne možemo jedni nagomilavati zalihe, čuvati ih, a drugi oskudijevati”, kazao je nadbiskup Hranić, javlja Radio Đakovo.

No, upozorio je, socijalne samoposluge, Caritas, ne mogu biti zamjena za socijalnu državu. „Tako često se događa da oni koji su negdje na rubu, koji su marginalizirani, koji su bolesni, osobe s invaliditetom.., da tako često za njih u proračunu ostane jako malo i da nemamo dovoljno za njih. Socijalna samoposluga, Caritas, Crkva, druge humanitarne udruge, ne mogu zamijeniti socijalnu državu i mi ovdje se uopće time ne nadahnjujemo niti mislimo da možemo riješiti socijalne probleme tolikih naših sugrađana koji se doista s ozbiljnim problemima suočavaju, ali ono što možemo je, osim što želimo donijeti Boga, posredovati iskustvo Božje blizine, želimo i na način i u granicama koliko god je to nama moguće pokazati solidarnost tim ljudima da naše propovijedanje Isusa Krista ne bi bilo prazno i ne bi bilo jalovo”, poručio je nadbiskup Hranić.

Zahvalivši svima onima koji su bili angažirani oko osnivanja socijalne samoposluge i svima koji će pomagati, kako je rekao, da police socijalne samoposluge ne ostanu prazne, posebno je naglasio da se vodi računa o dostojanstvu onih koji će dolaziti po pomoć u socijalnu samoposlugu.

„Vodimo računa o ljudskom dostojanstvu svakoga čovjeka pa i onoga koji je sirotinja. On ima svoje ljudsko dostojanstvo i najčešće, baš zato što čovjek ima svoje ljudsko dostojanstvo i oni koji su u velikoj potrebi, jer imaju svoje dostojanstvo, onda i ne dođu prositi, nego će radije gladovati nego da dođe moliti. Evo, vas molim da ih dočekujete takvim licem, takvim srce, da svatko tko bude ovamo dolazio da se osjeti potvrđenim u svome ljudskome dostojanstvu i da mu ne bude teško doći ovamo i da, odlazeći odavde, može osjetiti i prepoznati da ga Bog ljubi i da ga Bog nije ostavio i da mu zato šalje vas ljude, nas ljude, koji se trudimo, nastojimo i želimo biti bližnji”, zaključio je nadbiskup Hranić.

Socijalnu samoposlugu otvorila je sestra Valerija Široki, provincijalna poglavarica Milosrdnih sestara svetog Križa, koja je u prigodnoj riječi istaknula da je međusobna solidarnost i pomaganje prirodno poslanje svakog čovjeka, a napose vjernika.

„Danas je vrijeme takozvanih modernih siromaha; ljudi koji su ostali bez posla i prihoda, koji su u kreditima, koji nigdje ne spadaju u smislu da bi im netko trebao pomoć, koji se poput psalmiste pitaju „Gospodine, odakle će nam pomoć doći?”. Potreba vremena volja je Božja, geslo je našeg utemeljitelja oca Teodozija Florentinija čija je suutemeljiteljica blažena majka Marija Terezija Scherer čije ime nosi ova udruga. Blažena majka Marija Terezija Scherer je i u najpotrebnijima prepoznala potrebu vremena, ali i volju Božju. Istu potrebu prepoznala je i skupina Đakovčana, vjernika – laika koji su se udružili u krug ljubavi – Terezijin krug i u onim najmanjima, kako ih Isus naziva, egzistencijalno ugroženima, prepoznaju potrebu današnjeg vremena”, kazala je provincijalna poglavarica čestitajući inicijatorima, članovima i podupirateljima na ovoj inicijativi.

Zahvalu svima koji su se angažirali oko osnivanja prve socijalne samoposluge u Đakovu i onima koji su napunili police uputile su i sestra Eva Karmela Dominković, predsjednica i sestra Deodata Kočonda, tajnica Socijalno-humanitarne udruge „Terezijin krug”.