U ponedjeljak, 18. studenoga 1991., oko 7:30 sati pripadnici srpskih paravojnih postrojba, te 9. Kninskog korpusa JNA na čelu s Ratkom Mladićem, počeli su krvavi pohod na Škabrnju. Pomoć su im uz topništvo i tenkove pružili i zrakoplovi kao i helikopter kojim je izvršen desant na Škabrnju. Samo tog dana u Škabrnji je stradalo 48 civila i 15 branitelja. Podmukli napad JNA i četnika iznenadio je mještane. Nitko nije bio napustio Škabrnju, a zaposleni Škabrnjani i taj dan išli su na posao.
Škabrnjanka Mara Škara, čiji su muž i sin bili branitelji, toga jutra na svom radnom mjestu u Zadru čula je da je njena Škabrnja napadnuta.
“Škabrnja gori! Škabrnja napadnuta! Na sve strane Škabrnja u plamenu! Zamolila sam Isusa za spas, da pošalje svoje anđele da pokaže mužu i sinu put kući. I meni dolazi u misli: Majko, uzmi svoje oružje, a moje oružje je krunica. Ovim putem pozvala bih naše majke, djecu i očeve da uzmemo krunice u ruke i da molimo u našim obiteljima jer su nas krunice vratile u našu Škabrnju i dobili smo našu domovinu krunicom u ruci!”
Hrvatski sanitet imao je veliku ulogu u Domovinskom ratu. U požrtvovnom spašavanju hrvatskih ranjenika u Sanitetu je bila i škabrnjska braniteljica Branka Ražov, medicinska sestra s prve linije fronte.
“Tada smo svi bili ni jedni uz druge i to je ono što nas je hrabrilo u tim trenucima. Dan danas suosjećate s tim pacijentima, vojnicima koji su bili hrabri. Nažalost, i danas ih često sretnem na odjelu gdje radim, na Koronarnoj jedinici Opće bolnice Zadar i tamo dođu pacijenti naši branitelji i vidim da su stvarno utučeni i nesretni, ali kad se mi sretnemo uvijek imamo neku lijepu temu, nešto lijepo za popričati i prisjetiti se starih dana. Idemo prema naprijed!”