Družba Svećenika Srca Isusova jedna je od posljednje osnovanih u svijetu. Inicijali družbe, SCJ, potječu od dijela latinskog naziva Družbe “Congregatio Sacerdotes a Sacro Corde Jesu”.) U Hrvatskoj, a i drugdje u svijetu poznati su pod nazivom “dehonijanci”, prema osnivaču Družbe o. Leonu Dehonu.
Tko je bio Leon Dehon?
Odmah nakon ređenja, o. Leon Dehon počeo je razmišljati o osnivanju redovničke zajednice koja bi pored tri redovnička zavjeta polagala i zavjet širenja nauka Crkve. Još više proganjala ga je misao osnivanja zajednice koja bi se predavala studiju u rimskom duhu i koja bi imala posebnu pobožnost zadovoljštine Srcu Isusovu za grijehe, objašnjeno je na njihovim službenim stranicama.
U Hrvatskoj, a i drugdje u svijetu poznati su pod nazivom “dehonijanci”, prema osnivaču Družbe o. Leonu Dehonu.
Njegov osobni duhovni vođa savjetovao mu je da sačeka jasnije znakove Božje volje, što je odmah prihvatio. Nakon rimskih studija 3. listopada 1871. godine predao se je na raspolaganje svom biskupu, koji ga je imenovao kapelanom župe Saint-Quentin. Ta župa u koju je došao bila je duhovno zapuštena, zbog raznih pogubnih utjecaja tadašnjeg načina života. Većina vjernika živjela je daleko od kršćanstva i Evanđelja.
U svom djelovanju o. Dehon stavio je naglasak na sakramentalno dušobrižništvo. Ubrzo je došao do zaključka da se bez kolegija za mladež, doma susreta za radnike i katoličkih novina neće moći puno učiniti za radništvo koje se je udaljilo od Crkve.
Odmah nakon ređenja, o. Leon Dehon počeo je razmišljati o osnivanju redovničke zajednice koja bi pored tri redovnička zavjeta polagala i zavjet širenja nauka Crkve.
Najprije se posvetio mladima. Za njih je osnovao Patronat sv. Josipa, kojim se je u početku sam brinuo. Svojom gorljivošću i osobnom privlačnošću počeo je stjecati naklonost mnogih pristaša i simpatizera te njegove djelatnosti. Mnogi su ga i materijalno podupirali u njegovim nastojanjima da privuče mlade u Crkvu.
Posijano sjeme počelo je rasti i donositi plodove. Poraslo je sudjelovanje na misama, kao i prakticiranje sakramenta ispovijedi i pričesti. Sve više ljudi počelo je sa zanimanjem slušati njegove propovijedi i kateheze.
U svom djelovanju o. Dehon stavio je naglasak na sakramentalno dušobrižništvo. Ubrzo je došao do zaključka da se bez kolegija za mladež, doma susreta za radnike i katoličkih novina neće moći puno učiniti za radništvo koje se je udaljilo od Crkve.
O. Dehon ipak nije bio zadovoljan, jer je smatrao da sve to neće puno značiti, ako se ne bude utjecalo također i na poslodavce i vlasnike industrijskih poduzeća. Stoga je započeo i susrete s njima, svaka dva tjedna. Prvi rezultati su bili između ostalog -ukidanje rada nedjeljom. A to je u ono vrijeme bio veliki uspjeh. Sudjelovao je i na državnoj razini u raznim kongresima na socijalne teme i interesirao se je svakom djelatnošću na tom području.
Dehonijanci u Hrvatskoj
Prvi Svećenik Srca Isusova koji je na neki način stupio u kontakt s Crkvom u Hrvatskoj bio je p. Heinrich Bohmer, član njemačke provincije. On je u teškim vremenima materijalno pomagao mnogim redovničkim zajednicama časnih sestara, kao i bogoslovijama u Zagrebu i Đakovu (nabavke i donacije nekih strojeva koji su nedostajali i sl.)
Nakon njega je p. Antoni Ulaczyk iz poljske provincije u ožujku 1975. godine dozvolom tadašnjeg đakovačkog biskupa Ćirila Kosa došao u Slavonski Brod, na župu Duha Svetoga, te učeći hrvatski jezik, pomagao u dušobrižništvu. Zbog poteškoća s boravkom i zbog drugih obveza nakon dvije godine vratio se je u Poljsku.
Prvi rezultati su bili između ostalog – ukidanje rada nedjeljom. A to je u ono vrijeme bio veliki uspjeh. Sudjelovao je i na državnoj razini u raznim kongresima na socijalne teme i interesirao se je svakom djelatnošću na tom području.
Njegov boravak u Hrvatskoj donio je plodove. Upoznao je i prve kandidate koje je kasnije, 1985. godine uputio u samostan u Beču, da bi tamo započeli svoju redovničku formaciju.
Od 1985. godine poglavari poljske Provincije na poticaj p. Antonija Ulaczyka šalju jednog drugog svećenika, p. Jaceka Kubicu u Zagreb. On je najprije učio hrvatski jezik, a zatim pomagao svećenicima iz različitih župa u radu s mladima i u dušobrižništvu na nekim župama.
Slijedeće godine stigao je još jedan poljski dehonijanac, p. Andrzej Wosko. Ta dva mlada svećenika, nakon svladanih osnova hrvatskog jezika našli su svoje stalno mjesto kao duhovni pomoćnici u dušobrižništvu župe u Retkovcu.
U jesen 1993. godine na prijedlog tadašnjeg dekana mons. Željka Jurak, dolazi do osnivanja nove župe od dijela župe Sv. Pavla u Retkovcu. To je sadašnja župa Marije Majke Crkve koja obuhvaća naselje Trnovčica i dio Poljanica u Zagrebu. Tu župu je zagrebački nadbiskup kard. Franjo Kuharić povjerio svećenicima dehonijancima i na prijedlog poglavara p. Andrzeja Woska imenovao za župnika tada novoformirane župe u Trnovčici (1993. g.)
Dehonijanska mladež
Utemeljitelji Hrvatske dehonijanske mladeži (HDM) su svećenici Presvetog Srca Isusova – Dehonijanci, koji su na taj način u okrilje velike Dehonijanske obitelji prigrlili i mlade župe u kojoj djeluju, sa željom da i oni žive karizmu utemeljitelja Družbe, sluge Božjeg o. Leona Ivana Dehona.
U jesen 1993. godine na prijedlog tadašnjeg dekana mons. Željka Jurak, dolazi do osnivanja nove župe od dijela župe Sv. Pavla u Retkovcu. To je sadašnja župa Marije Majke Crkve koja obuhvaća naselje Trnovčica i dio Poljanica u Zagrebu.
Mladi HDM-a izvršavaju obveze koje su si sami zacrtali, nasljedujući uzor oca Dehona i sa željom svjedočiti da svojim mladenaštvom mogu radosno slijediti Krista i pridonositi zadovoljštinu za uvrede koje se nanose Presvetom Srcu Isusovom:
- upoznati lik i djelo o. Leona Dehona i njegovu duhovnost
- surađivati sa svećenicima Dehonijancima u poslanju Crkve
- pronaći svoje mjesto i aktivno se uključiti u rad zajednice i župe
- redovita sv. Misa i sv. Pričest
- pobožnost Srcu Isusovu, devetnica Prvih petaka
- dnevno moliti molitvu Evo Srca
- izvršavati vlastite dužnosti u duhu žrtve i zadovoljštine Srcu Isusovu
Molitva sv. Leona Dehona
Evo Srca koje je toliko ljubilo ljude, ali često dobiva od mnogih, čak i od onih koje posebno voli, zaborav, hladnoću i nezahvalnost.
Gospodine, doprli su do nas tvoji jecaji puni bola. Ti si naime, otkrio službenici Tvoga Presvetog Srca da Ti je ova nezahvalnost bolnija nego sve patnje Tvoga križnoga puta i da bi smatrao neznatnim sve što si za ljude učinio, ako bi Ti oni bar malo ljubavi uzvratili. Taj odgovor ljubavi želimo sada pokloniti Tebi Gospodine. Po našoj ljubavi punoj suosjećanja i zahvalnosti hoćemo Te utješiti. O kad bismo živjeli sebedarje, odricanje i savršenu ljubav, koju Tvoje Srce toliko traži.
Stoga, kao što je Marija Magdalena izlila na Tvoje noge i presvetu glavu nardovu pomast, hoćemo i mi pokloniti naše poštovanje i ljubav, poniznost i žarku pobožnost. S Veronikom želimo Te utješiti za sve uvrede koje si primio. S Tvojom presvetom Majkom, sa svetim Ivanom i svim vjernim prijateljima koji su stajali na Kalvariji želimo Ti dati zadovoljštinu za samoću u kojoj Te ostavljaju mnoga srca koja Ti voliš. Htjeli bismo po našoj apostolskoj revnosti sva srca pridobiti za Te! Neka bude svugdje voljeno Presveto Srce Isusovo! Božanskom Srcu, najdostojnijem časti neka odjekuje slava, zahvala i utjeha, po svoj kugli zemaljskoj, sada i u vijeke vjekova. Amen.