Autor teksta s mrežnih stranica Konzervativac.hr tako, uz ostalo, piše da Luka Popov u svojoj knjizi tematizira vjeru i objavu (ali i neke filozofske teme), počevši od pitanja naravne teologije (argumentiranje u prilog Božjem postojanju vođeno naravnim svjetlom razuma), gdje se spominju filozofski velikani poput Aristotela i sv. Tome Akvinskog.

Kroz analizu određenih izjava značajnih doktrinarnih događanja povijesti Crkve (poput Prvoga vatikanskog sabora), relevantne povijesne dokazne građe, iznošenja mainstream katoličkih pozicija iz Katekizma Katoličke Crkve te citiranja istaknutih teologa (poput pape emeritusa Benedikta XVI.), Popov nastoji prikazati bit katoličke vjere, njen status u povijesti i kulturi te odgovoriti na neka tipična pitanja klasičnih loci apologetici poput:

Jesu li Evanđelja i Djela apostolska istovjetna originalima? Jesu li svjedočenja apostola pouzdana? Jesu li dogme tek anakrone izmišljotine?

(Foto: Facebook)

Nakon toga autor izlaže ‘kršćanski pogled na svijet i povijest’ gdje se dotiče gotovo svih najvećih doktrina kao što su: stvaranje, svrhovitost svijeta, vjerski simbolizam, istočni grijeh, utjelovljenje i otkupljenje, eshatologija, no piše i o drugim temama…

Treće poglavlje o odnosu između vjere i znanosti – ključni dio knjige – Popov započinje povijesnim osvrtom na razvoj znanosti koju prikazuje, u važnoj mjeri, kršćanskim projektom.

Tako vjera u prirodne zakone, njihovu ljepotu i općenitost, univerzalnost logičkih zakona kao i povjerenje u ljudska osjetila služe kao uvjet mogućnosti znanosti, uvjet koji ne može biti ‘dokazan’ samom znanstvenom metodom.

Upravo su ove (posebnim metodama prirodnih znanosti nedokazive) početne postavke znanosti produkt kršćanskoga svjetonazora koji svijet smatra stvorenjem dobroga i razumnoga stvoritelja.

Kulturi koja bi, recimo, prihvaćala svijet kao iluziju (mayu) upravo nedostaje motivacija za istraživanje istoga ili za uzimanje iskustvene spoznaje ozbiljno.

Centralna teza knjige lijepo je sažeta u ovoj rečenici: ‘Ako je predmet istraživanja prirodnih znanosti Božje stvorenje, onda je jasno da između prave znanosti i objave ne može biti nikakvog proturječja, jer oboje imaju istog autora’. (ZO, 104) U ovome poglavlju autor iznosi još poneke zanimljive crtice iz povijesti kršćanstva poput slučaja Galileo.

U zadnjemu poglavlju Popov nudi vlastita razmišljanja o budućnosti odnosa znanosti i vjere. Znanost ima sve više problema s ideologijama i sumnjivim filozofskim temeljima, dok je jedna od najvećih tragedija opći bijeg od filozofije i teologije…

Iako se knjizi može prigovoriti – i to se može pronaći u cjelovitom osvrtu – autor smatra kako to ne treba zasjeniti činjenicu da se radi o vrlo čitkom, pametno napisanom i kvalitetnom djelu…

I prema tome može služiti kao dobar uvod u problematiku, pogotovo onima koji žele koncizno iznesen kršćanski stav.

Općenito je jako teško prelaziti na tuđe znanstveno područje, a Luka Popov je uspio poprilično lijepo prikazati glavne filozofsko-teološke poante, a da sam nije stručan u tome području… Slično se odnosi i na kvalitetno prenesen nauk Crkve koji prikazuje pošteno i držeći se službenih dokumenata…

Popovljevo je razumijevanje povijesti filozofije, znanosti i religije vrlo impresivno i ova knjiga može pomoći kao svojevrsni redpill pseudohistoriografskim fabrikacijama na kojima su današnje ali i prošle generacije odrasle.

Dobar je primjer slučaj Galilea Galilelia, kojega svjetina smatra svojevrsnim herojem ili čak mučenikom znanosti. Često se čuje narativ o ‘zloj inkviziciji’ koja ga je okrutno zatočila dok se on samo borio za istinu i pravdu. Autor raskrinkava ovaj prosvjetiteljski mit…

Anti-mitski pristup se može vidjeti i u iznesenoj perspektivi objektivne povijesnosti središnjih tvrdnji kršćanstva. Iako su činjenice Kristova života, kao što je smrt na križu, široko prihvaćene u historiografiji, u javnosti se može dobiti dojam da je priča o Kristu samo legenda ili mit…

Još jedan od odličnih argumentativnih elemenata knjige jest perspektiva o velikoj ulozi kršćanstva kao uvjetu mogućnosti razvoja znanosti.

Mnoge filozofske pretpostavke znanosti koje znanost ne dokazuje izravna su posljedica kršćanske kulture i filozofije, a sam razvoj znanosti jest velikim dijelom produkt kršćanskoga svijeta. Ovakve se tvrdnje gotovo nikad ne čuju u javnosti, a postoje razni načini njihova povijesna utemeljenja…

‘Konzervativni kritičar’ također hvali autorovo odlično razumijevanje širine problema.

Na odnos filozofije, znanosti i religije Luka Popov nikako ne gleda usko, parcijalno i stereotipno, već nastoji svaku disciplinu razmotriti na njenom prikladnom mjestu.

Ovo je vrlo impresivno postignuće uzevši u obzir da čak i briljantan fizičar poput Stevena Hawkinga može pisati da je ‘filozofija mrtva’ pa se onda u knjizi baviti lošom filozofijom u kojoj radi elementarne logičke pogreške. Ovakav diletantizam nije stran vrhunskim istaknutim fizičarima pa tako Popov predstavlja pravo intelektualno osvježenje…

Zaključno, valja postaviti pitanje: Isplati li se čitati knjigu Luke Popova? Moj je odgovor jasno ‘da’. Negativne strane knjige nisu previše zasjenile one pozitivne strane i sigurno je da se radi o zanimljivom i lijepo napisanom djelu.

Najviše će imati koristi oni koje zanima vrijedna osobna perspektiva nekoga tko je ujedno i vjernik i znanstvenik te žele kvalitetne informacije u sažetom formatu. Knjiga je posebno prikladna za vjernike prirodoznanstvenike koji žele proširiti vlastito razumijevanje problema.

Zbog nekompliciranog stila, knjiga bi trebala biti sasvim čitka i široj javnosti.

S druge strane, smatram da od ove knjige neće mnogo koristi imati oni koje zanima mnoštvo detalja, rigorozna argumentacija i bogatstvo izvora, jer toga jednostavno u knjizi nema. Više je riječ o osobnoj perspektivi nego o nekakvoj iscrpnoj filozofskoj analizi problema.

Zato smatram da će ograničenu korist od ove knjige imati ljudi koji nisu vjernici i koji se s Popovom općenito ne slažu, zaključio je autor. Cjelovit tekst dostupan je na ovome linku.

Na svome profilu najpopularnije društvene mreže u Hrvatskoj na kritiku se kratko osvrnuo sam Luka Popov. Napisao je:

Hvala autoru Fredu Delacroixu na recenziji i preporuci. Cijenim i kritički dio, na kojeg samo mogu odgovoriti citatom iz Uvoda knjige:

I tako se rodila ideja za pisanjem ove knjige, u nadi da ću na ovaj način dati skroman doprinos ovoj raspravi i možda detaljnije izložiti neke njezine manje zastupane aspekte.

Zapravo, moja izvorna ideja bila je napisati opsežno djelo napisano po akademskim standardima koje bi se bavilo pregledom povijesti, filozofije i sociologije znanosti u svjetlu onoga što Katolička crkva naučava putem svog redovnog i izvanrednog učiteljstva.

No, taj će projekt morati pričekati neka mirnija vremena. Za sada ću se zadovoljiti ovom formom, u kojoj na sažet i nadam se sustavan način iznosim rezultate proučavanja, promišljanja i rasprava koje sam na ovu temu vodio tokom posljednjih desetak godina.

Dodajmo da je knjigu Popov tiskao u vlastitoj nakladi zahvaljujući fundraising kampanji koju je uspješno početkom veljače završio u samo nekoliko dana. Tada je izjavio da knjigu neće prodavati nego će je poklanjati knjižnicama, kulturnim institucijama i zanteresiranim pojedincima.

Ukratko, tko god želi knjigu, dobit će je, a može se direktno od njega naručiti. Upravo ovih dana knjigu ‘Znanost i objava’ predstavio je u Splitu i ponovno u Zagrebu, a fotografije koje koristimo su sa prvog predstavljanja početkom ožujka u Zagrebu.

Inače Luka Popov je gostovao u ovoj sezoni u programu Hrvatskog katoličkog radija u emisiji  ‘Zašto vjerujem’.

S predstavljanja knjige Luke Popova u Zagrebu (Foto: Facebook)