Orašac se spominje u starim kronikama već g. 1324. u kojima piše da je smješten »na stijeni, nekih četiristo metara od mora«, a župa je osnovana g. 1700. od dijela župa Trsteno i Zaton. Prema legendi Blažena se Djevica Marija ukazala siromašnom starcu iz Orašca, Mihu Vukašinoviću, u siječnju 1527. godine. U tri petka bila su tri ukazanja. Gospa je rekla samohranom starcu da se treba sagraditi crkva na čast Blažene Djevice Marije na izvoru "Dobra Voda". Ako se to učini Bog će osloboditi Orašac i okolna mjesta od kuge, glada i rata, a kuga je već započela 6.12.1526.
Župa u Orašcu počinje djelovati 1601. sa sjedištem u crkvi Pohođenja Marijina. Župa je ustanovljena za naselje Orašac, koje je bilo u župnoj zajednici Trsteno, te za naselje Poljica u sastavu župe Zatona.
Od 1690. u Orašcu su nazočni dominikanci. Sagradili su samostan i crkvu posvećenu sv. Ruži Limskoj. Dominikanci su otvorili pučku školu u Orašcu i povremeno upravljaju župom do 1777. g. Iza toga su napustili Orašac. Danas su, ta nekad samostanska kuća i crkva, privatno vlasništvo. Od 1970. župom upravljaju franjevci Bosne Srebrne, ekskurirajući iz Zatona.
Župna crkva
Župna crkva je posvećena Pohođenju Marijinu, a sagrađena je 1529. na inicijativu samca starca iz Orašca Miha Vukašinovića i župnika u Trstenom Luke Diodata. Oni su molili zaštitu Gospe u vrijeme haranja kuge, ali i u vrijeme gusarskih pljački. Legenda kaže da je Gospa uslišala njihove molbe, ali dala poruku da sagrade crkvu na Ločilu (pojilu) milodarima puka. U crkvi se uvelike štuje čudotvorna slika Gospe od Orašca, za koju se drži da je doplutala do obale Orašca pod dvorcem izvjesnog firentinskog gonfalonijera Petra Soderrinia. Kod ustanovljenja župe crkva je postala župna, ali je stoga proširena. Kasnije je u više navrata obnavljana, a 1826. skoro nanovo pregrađena. Početkom 20. st. potrijem je prigradnjom postao dio crkve, koja je posvećena 8. travnja 1909. g.
Župa Pohođenja Marijina u Orašcu
Legenda o izgradnji crkve
Prema legendi Blažena se Djevica Marija ukazala siromašnom starcu iz Orašca, Mihu Vukašinoviću, u siječnju 1527. godine. U tri petka bila su tri ukazanja. Gospa je rekla samohranom starcu da se treba sagraditi crkva na čast Blažene Djevice Marije na izvoru “Dobra Voda”. Ako se to učini Bog će osloboditi Orašac i okolna mjesta od kuge, glada i rata, a kuga je već započela 6.12.1526.
Kod trećeg ukazanja Gospa, sva obasjana svjetlošću, rekla je starcu: “Tvoje molitve i molitve drugih kršćana uslišene su od moga Sina, a i od mene. Sutra ujutro, rano, pođi paroku i reci mu da pođe s tobom po selima i skupi zadužbinu, pa neka izgradi na mjestu zvanom Ločište / Košište crkvicu na slavu i čast moga Sina i moju i tad će grozna i huda kuga nestati!”. Čim je svanulo starac je krenuo paroku u Trsteno, don Luku Diodatu. Ali kakvo je to bilo iznenađenje i za starca i za paroka. Kad je starac ispripovijedao paroku svoja viđenja, parok je u čudu priznao da je i on isto to doživio! I njemu se Gospa ukazala!
Župe Pohođenja Marijina u Orašcu
Parok pođe sa starcem Mihom skupljati milodare da se podigne crkvica po naredbi same Gospe. Orašani su se zavjetovali 2. veljače 1527. godine i postavili kamen temeljac na 2. srpnja, Dan Pohođenja Marijina. Kuga je odmah prestala! Godine 1528. navali preko 30 galija crnaca, arapa, turaka, gusara na Dubrovnik i okolicu. Orašani su se opet zavjetovali Blaženoj Gospi te nastavili s gradnjom tako da je već 2. srpnja 1529. godine bila dovršena prva crkva, sadašnja kapela.
Taj dan Orašani počinju slaviti svake godine kao zavjetni dan te uzimaju Gospu za svoju zaštitnicu….moja none se sjeća legende da su crkvu nekoliko puta počeli gradit na Katačinom brijegu. Ujutro bi svi zidovi bili srušeni i svaki je pokušaj propao sve dok crkvu nisu izgradili tamo gdje je Gospa rekla, na izvoru ‘Dobre vode‘ gdje je i dan danas…
Svjedočanstva o čudesima
Treba napomenuti da čudesa koja se ovdje spominju nisu nauk Crkve jer se Crkva nije očitovala ni o kojem neobičnom, čudesnom događaju na ovom Svetištu niti oko ovog Svetišta. Osim čudesnih
ozdravljenja najzanimljiviji su sljedeći događaji.
Godine 1801. čudom je spašena sveta slika od požara. “Dok je sav oltar izgorio i dio svete slike, ostadoše netaknute glave Gospe i Isusa iz plamena izvađene. Godine 1806. crkva Gospina je opljačkana i sveta slika je nestala. Par dana poslije sliku, zamotanu u platno, donijela je župniku djevojčica Marija Vicelja. Vraćajući se s Koločepa našla ju je među dračama na Velikom Potoku. …moja none se sjeća priče da su je ukrali Turci ili Rusi. Prilikom prelaska rijeke Omble barkom hvalili su se da su ukrali ‘Gospu Latinsku‘. Kad su pogledali u vreću slike više nije bilo tu, nestala je i pronađena na Velikom Potoku…”
Župe Pohođenja Marijina u Orašcu
Od pamtivijeka se nije čulo da je Gospin izvor, vrelo ispod Gospine crkve presušio. Okupacijom Orašca u Domovinskom ratu od strane Srpsko-crnogorske jugovojske i četnika nestalo je vode na izvoru. Njihovim odlaskom i oslobođenjem mjesta, voda je ponovno potekla, još jača nego prije, na prvu proslavu Gospe od Orašca nakon okupacije, 2. srpnja 1992. godine. Crkva je bila puna vjernika iako se iz Dubrovnika moglo doći jedino trajektom. Četnici su pucali s Golubova kamena po prometnici iz Dubrovnika prema Orašcu. Morem su došli i svećenici na ispomoć te donijeli krunice za naše vojnike koje je poslao biskup Želimir.
Crkva je bila prepuna Hrvatske vojske iz raznih krajeva Hrvatske koji su stigli uz ratne obveze moliti se Gospi. Svi su željeli dobiti krunicu oko vrata. Dok je župnik dijelio krunice čula se radosna vijest: Oslobođen je Golubov kamen i Dubrovnik je konačno deblokiran od višemjesečnog okruženja.