Kiparica i povjesničarka umjetnosti Alojzija Ulman rođena je u Vinkovcima, 17. svibnja 1926. godine. Osnovnu školu završila je u Vinkovcima, gimnaziju je pohađala u Travniku i  Zagrebu. Godine 1945. diplomirala je na Višoj učiteljskoj školi u Osijeku. Nakon završene Više učiteljske škole radila je dvije godine kao učiteljica u osnovnoj školi u Vinkovcima, a od 1947. godine je predavala je povijest umjetnosti na vinkovačkoj gimnaziji. Kao profesorica gimnazije nosila je zlatni lančić s križićem oko vrata i tako javno svjedočila svoju vjeru pred učenicima, pa joj je zbog toga 5. srpnja 1954. godine bio uručen otkaz. Tako da je Alojzija (Lojzika kako su je zvali) Ulman ostala bez zaposlenja i bez sredstava za život, a imala je na brizi majku koja nije imala nikakvih novčanih primanja.  

Studirala je povijest umjetnosti od 1950. do 1956. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i učila kiparstvo u ateljeima kipara Frane Cote i Mile Wod. Počela je raditi u svom ateljeu u Vinkovcima i više surađivati s crkvom. Godine 1960. imenovana je referenticom za crkvenu umjetnost Biskupijskog ordinarijata u Đakovu. Istodobno je započela i rad u području pastoralne kulture u župi Vinkovci.  Godine 1960. odlazi na dvogodišnje umjetničko usavršavanje  na Ecole des Beaux Arts – Školu lijepih umjetnosti u Pariz, te dobiva nagradu za diplomski rad – poprsje Kardinal Alojzije Stepinac.

Alojzija Ulman

Pošto je tada u bivšoj državi vladao komunizam, nesklono vrijeme za vjersku slobodu i općenito pogled na lik i djelo nedavno preminulog a sada blaženog Alojzija Stepinca, umjetnica Alojzija Ulman svoje djelo nije mogla donijeti kući. Original se nalazi u Hrvatskom papinskom zavodu sv. Jeronima u Rimu, a brončani odljev poprsje Kardinala Alojzija Stepinca 1962. godine darovala je papi Ivanu XXIII., koji je znao i cijenio kardinala Stepinca. Nakon njegove blažene smrti odslužio mu je u Vatikanu zadušnicu i održao takvu propovijed da su neki prisutni rekli da bi ta propovijed mogla biti čin beatifikacije našega blaženika Alojzija Stepinca. 

Alojzija Ulman

Nakon što se vratila u domovinu Alojzija Ulman je izmodelirala kip Kardinala Stepinca, u prirodnoj veličini, za časne sestre Uršulinke, koje su joj izlazile u susret kad je bila ostala bez posla i za vrijeme studija u Parizu. Kip se nalazi u Uršulinskom samostanu u Slavonskom Brodu.

 Godine 1975. imenovana je članicom savjeta Komisije za izgradnju crkvenih objekata Đakovačko-srijemske nadbiskupije i animatoricom pastoralne kulture 1979. godine. Članicom Vijeća za apostolat laika Biskupske konferencije Jugoslavije imenovana je 1980. godine i članicom Foruma katoličkih laika Europe 1982. godine.  Za svoj pastoralni laički rad u Katoličkoj crkvi dobila je papinsko odlikovanje Pro Eclessia et Pontifice – Za Crkvu i Papu od Sv. Ivana Pavla II., u Vatikanu, 1989. godine.

Rafinirana umjetnica Alojzija Ulman izrađivala je kipove i restaurirala crkve i kapele, davala intervjue, držala predavanja i objavljivala znanstvene članke, slala brojne dopise i apele te održala bezbrojne konzultacije na terenu.

Osnovala je i vodila atelje sakralne umjetnosti (ATSUM) u Vinkovcima. Profesionalno je djelovala kao urednica lista Jugoslavenske biskupske konferencije Pastoralna kultura (PAK). Bavila se pisanjem i prevođenjem s njemačkog i francuskog jezika, sve u svrhu pastorala i umjetnosti.

.Alojzije Stepinac u Slav. Brodu

Nije moguće nabrojiti sva njezina djela. Riječ je o nekoliko tisuća skulptura i reljefa od sitne plastike do monumentalnih skulptura. Teme njezina umjetničkog opusa su: Božićne jaslice, preko sto ansambla sa po 5 i viče skulptura,  Križni putovi, križevi, grupe svetaca, pojedinačni kipovi te uređenje crkvenih prostora. Dobila je nagradu za najzanimljivije strane jaslice na Međunarodnoj izložbi ”100 Jaslica” u Rimu 1987. godine. Te jaslice se nalaze u Svetištu Majke Božje Remetske u Zagrebu, a sastoje se od sedam skulptura. Djela joj se nalaze diljem Hrvatske, Slovenije, Italije, Njemačke, Bosne i Hercegovine, u Vatikanu, Srbiji, Belgiji, Americi, Australiji, Malti, Engleskoj, Škotskoj i Zambiji.

Jaslice koje se nalaze u Remetama

Djelovala je vrlo aktivno u Ogranku Matice hrvatske Vinkovci od 1991. godine pa do svoje smrti, pisala članke i priređivala izložbe. Prva je dala prijedlog da se organiziraju Vinkovačke jeseni, još prije 60. godina (a započele su 1965. godine), da to bude smotra izvornog folklora, ali i gospodarska, kulturna, turistička, sportska i zabavna manifestacija. Izradila je prijedlog zaštite i revitalizacije za deset područje grada Vinkovaca pod naslovom “Deset puta kultura Vinkovci”1993. godine. Voljela je arheologiju i aktivno sudjelovala na Kongresima i simpozijima u zemlji i inozemstvu. Iznenada je preminula  u Splitu, 27. rujna 1994. godine, za vrijeme Međunarodnog kongresa za starokršćansku arheologiju, na kojem je aktivno sudjelovala. Pokopana je na gradskom groblju u Vinkovcima. Iznad svoje grobnice sazidala je veliku modernu skulpturu od grubog kamenja – kip Uskrslog Krista, a sada tamo čeka svoje uskrsnuće.

 Društvo Hrvatska žena Vinkovci posmrtno joj je priredilo retrospektivnu izložbu 2003. godine u Vinkovcima, a grad Vinkovci je  jedan prolaz, u blizini župne crkve sv. Euzebija i Poliona, imenovao njezinim imenom. Objavljene su dvije knjige o njoj: Marija Devidé, Alojzija Ulman, Vinkovci, 2003. i Matija Maša Vekić: Alojzija Ulman, kiparica i povjesničarka umjetnosti, Zagreb, 2020.