U uvodu emisije je rečeno da je pozvana bila i ministrica obrazovanja Blaženka Divjak. Međutim, iz Ministarstva je poručeno da zbog ranije preuzetih obaveza nitko nije u mogućnosti doći. U telefonskom razgovoru istaknuto je i da o ovoj temi više ne žele istupati u javnosti.

Dr. Marijana Togonal s Odjela za komunikologiju Hrvatskoga katoličkog sveučilišta i bivša članica Radne skupine za izradu kurikula hrvatskoga jezika upozorila je na netransparentnost izrade toga dokumenta.

Pojasnila je da je od Ekspertne radne skupine tražila odgovor na pitanja tko je intervenirao u dokument na kojem su radile legalno izabrane članice Radne skupine, tko je tražio recenzije te, napokon, zašto recenzije nisu javno objavljene.

“Ekspertna radna skupina je odgovorila da oni ne znaju kakve su recenzije i tko je radio na dokumentu. Navodno je taj upit poslan ministrici, no do danas ni stručna ni šira javnost nije dobila odgovor tko je radio na dokumentu, tko je i na temelju čega mijenjao ishode te, najvažnije, tko je napravio sporni popis lektire.”

Važnost lektire u odgoju i obrazovanju

Prof. dr. Dubravka Težak s Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dodala je da od tog Fakulteta nije zatraženo stručno mišljenje. Govoreći pak o važnosti i smislu lektire, dr. Težak je naglasila: “Kad dijete nauči čitati, prvi cilj djela koje stavljamo pred njih jest da dijete stekne naviku čitanja i da zavoli čitanje. U kasnijim razredima se zahtjevi i ono što očekujemo od lektire širi.

“Književnost je vrlo zahvalna materija i s njom se može mnogo postići: dijete proširuje i obogaćuje svoj rječnik, usavršava svoj i pismeni i usmeni način izražavanja, čitajući književna djela dolazi do novih spoznaja te osvještava i kulturni i nacionalni identitet. Mnogo se toga postiže lektirom.”

Osnivač i glavni urednik portala srednja.hr Marko Matijević rekao je da je jedan od problema što za ocjenjivanje i eseje ne postoje ujednačeni kriteriji u cijeloj zemlji, dodavši da bi osnovna paradigma trebala biti da učenici zavole čitanje.

Misteriozni nestanak popisa lektire iz 2018.

Togonal je, osvrćući se na to da je Radna skupina za doradu kurikula radila od 21. prosinca do 3. siječnja, rekla da su odmah primijetili da nedostaju važni dijelovi, primjerice književno – teorijski i jezični pojmovnik, a tzv. prošireni popis lektire bio je sveden na samo dvadesetak kanonskih djela. Potom se zapitala:

“Gdje je nestao prošireni popis lektire iz 2018., mi ne znamo. Kada je nestao, zašto se “zagubio”, zašto ga nije bilo u tom dokumentu? Na sva smo ta pitanja odgovore tražili, ali odgovore nismo dobili.”

“Mislim da bi Ministarstvo moralo odgovoriti što se sa starim popisom dogodilo i tko je sastavio sadašnji popis? Naime, nema nikakvog razloga da budemo netransparentni, s obzirom da se radi o nacionalnom dokumentu koje je važan za sve nas, za djecu, roditelje i učitelje.”

Težak je naglasila katastrofalne posljedice ako djeca ne čitaju. Kao problem je istaknula uvriježenu shemu da učitelji i najteža djela obrađuju na nezanimljiv način. Kao alternative je spomenula diskusiju umjesto puke reinterpretacije, čak i mogućnost njihove vlastite kazališne adaptacije spomenutog djela uz, općenito, kreativan pristup lektiri.

Uloga (ne)stručnjaka u kurikulu

Matijević je dodao da su na portalu radili analizu sedam verzija kurikula hrvatskog jezika. S obzirom da nitko ni s Filozofskog ni Učiteljskog fakulteta nije radio na posljednjem dokumentu, zapitao se tko JE radio?! Ističući da je od krucijalne važnosti način podučavanja na nastavi i edukacija nastavnika, Matijević je zaključio:

“Ministrica Divjak je dekretom imenovala mentore u Školi za život. Ti ljudi nisu prošli kroz neki javni poziv i zapravo sada imamo jako lošu edukaciju. Istovremeno smo zaobišli Agenciju za odgoj i obrazovanje koja je primarno zadužena za edukaciju nastavnika.”

Na pitanje tko bi trebao odlučivati o lektiri, ali i drugim temama, Togonal je rekla da bi najbolje bilo osluškivati djecu i učitelje. U zaključku je ponovila: “Smatram da je zadaća Ministarstva okupiti stručni tim, i to ne preko javnog natječaja nego po pozivu. Naša akademska zajednica u Hrvatskoj nije velika i znamo tko su stručnjaci za pojedina područja. Taj bi tim uključivao metodičare i stručnjake iz različitih područja koji bi trebali napraviti i objasniti prošireni popis lektire. S tog popisa, razumne dužine, nastavnici bi mogli, imajući pred očima konkretni razred, ponuditi djela koja bi odgovarala njihovim zahtjevima i sposobnostima.”