Sveta Stolica je 13. siječnja 1992. priznala suverenost i nezavisnost Republike Hrvatske. Pater Tonči Trstenjak je svjedočio tom povijesnom trenutku. Donosimo njegove dojmove koje je rekao za Hrvatski katolički radio.
“Uvijek kad se sjetim toga dana pun sam emocija i lijepih osjećaja. Kako sam već radio od 1991. na HRT-u pozvao me ondašnji urednik informativnog programa Obrad Kosovac i rekao mi da idem u Vatikan jer će Sveta Stolica možda priznati Hrvatsku. U Rim sam stigao 12. siječnja 1992., a drugi dan sam se akreditirao u Uredu za tisak Svete Stolice”, rekao je p. Tonči Trstenjak.
Pater Tonči Trstenjak naglasio je kako je tad dan bio izrazito sunčan i miran. “Pri povratku u smještaj primio sam poziv da se vratim natrag do Vatikana. Brzo sam došao do Ureda za tisak Svete Stolice, a kada sam ušao unutra tamo su već čekali neki dopisnici koji su međusobno razgovarali o neizvjesnosti situacije. Čuo sam od talijanskog dopisnika kako bljuje po Hrvatskoj te kako govori da će Vatikan priznati Hrvatsku i da je to velika sramota i nenormalan potez. Pozvali su me tada da uđem u dvoranu”, rekao je.
Jedini sam Hrvat bio tamo u dvorani.
“Nakon toga su ustali i počeli čitati priznanje Hrvatske. To priznanje je išlo prvenstveno za tim da se prekidaju odnosi s državom Jugoslavijom kakva je bila do tada te da se priznaju Hrvatska i Slovenija kao samostalne države. Za mene je to bio snažan osjećaj. Jedini sam Hrvat bio tamo u dvorani”, istaknuo je p. Tonči Trstenjak.
Javljam vam veliku radost Sveta Stolica je danas priznala Hrvatsku kao samostalnu državu
Naglasio je da su tada svi zauzeli telefone kako bi objavili vijest pa je morao otići dalje kako bi javio u Hrvatsku što se dogodilo. “Išao sam u isusovačku kuriju do p. Ive Pavina te otišao u njegovu sobu uzeo telefon i javio se na HRT. Odmah su napravili izvanrednu vijest i pustili mene da izgovorim riječi: „ Javljam vam veliku radost Sveta Stolica je danas priznala Hrvatsku kao samostalnu državu. Danas točno u podne Sveta Stolica priznala je novu stvarnost odnosno novu državu na području bivše Jugoslavije”, prisjetio se,
“Svi smo našli zajedno te smo slavili u Rimu u Zavodu sv, Jeronima. Ondje smo napravili veliku proslavu. Bio je to za mene najsnažniji događaj u mom životu iza moga svećeničkog ređenja. I danas kada se toga sjetim u meni se probude slični osjećaji”, zaključio je.