“U ovoj tužnoj prigodi uz studente splitskog sveučilišta prisjećamo se i preostalih pet studenata sa Sveučilišta u Mostaru koji su zajedno s njima tragično preminuli: Žane Pavković, Stipe Pavkovića, Ivana Miličevića, Stjepana Jukića i Mie Soldo. U boli i tuzi, ali s vjerom u vječni život izražavamo duboku sućut obitelji preminulih studenata čiji su životi i snovi nažalost prerano ugašeni. Ovdje su studirali i živjeli s nama i nažalost prerano nas napustili. Stoga je dostojno i časno s njima se javno oprostiti”  istaknuo je  dr. don Mihael Prović, studentski kapelan i povjerenik za mlade.

Rektor Sveučilišta u Splitu prof. dr. sc. Dragan Ljutić, izrazivši sućut roditeljima, obiteljima, prijateljima tragično preminulih mladih ljudi rekao je da ih nikada neće zaboraviti.
“Ispred njih je bila prekrasna mogućnost života, mogućnost rasta, razvoja i napretka. Zato sada tugujemo za mladim životima, tugujemo za neostvarenim mogućnostima. Nećemo ih nikada zaboraviti”

– Izgubili smo osmero mladih života na početku njihovih putova, osmero djece koja su tek počela sanjati svoje snove. Kao znanstvenici svjesni smo da se takve tragedije događaju gotovo svakodnevno svuda po svijetu, da su splet nekih nesretnih okolnosti.

Kao vjernici utješeni smo vjerom da je svih osam sada na nekom ljepšem i boljem mjestu i da licem u lice gledaju svoga Stvoritelja.

Ipak, imamo pravo zapitati se kao ljudi zašto se to dogodilo. Imamo pravo plakati. Ciceron je u jednoj od svojih izreka rekao: „I kratak životni vijek je dovoljno dug za pošten i častan život.“ Upravo to se odnosi na naših osam studenata. Njihovi prijatelji opraštali su se od njih uistinu dirljivim i nježnim mislima, a riječi koje su najčešće upotrebljavali bile su ‘dobri, pošteni, neiskvareni, ponos svojih obitelji i zavičaja”, rekao je rekao je prof. dr. sc. Nikola Koceić-Bilan, dekan Prirodoslovno-matematičkog fakulteta.

U njima smo prepoznali vlastitu djecu, braću i sestre, našu rodbinu i prijatelje.

Foto: Sveučilište u Splitu

Prof. dr. sc. Srdjan Podrug, dekan Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje rekao je da je “teško, zapravo nemoguće, u ovom trenutku pronaći riječi koje bi mogle dati ikakav smisao ovoj nezapamćenoj tragediji ili koje bi pružile makar i najmanje zrno utjehe obiteljima i svima onima koji su ih poznavali i voljeli. Vijest o njihovoj smrti sve nas je strahovito potresla s jedne strane zato što smo u njima prepoznali vlastitu djecu, braću, sestre i rodbinu i prijatelje, a s druge strane zato što nas je još jednom podsjetila koliko je zapravo život krhak. O Mariji i Stipi ne mogu vam puno toga  osobno kazati zato što ih u ovom kratkom vremenu kojeg su proveli studirajući na našem Fakultetu nisam imao priliku bolje upoznati. Međutim, mogu zaključiti kako se radilo o dvoje mladih ljudi koji se nisu bojali uhvatiti u koštac sa životnim izazovima budući da su se u ovim teškim životnim uvjetima u kojima živimo proteklih godinu dana spremno odlučili upustiti u avanturu studiranja daleko od svog doma i svojih najmilijih.”

U ime Studentskog centra sućut je izrazio Marijan Bašić, voditelj domova.
“Na početku svog studentskog života, upoznavanju svih njegovih ljepota sve je stalo nepravedno. Mnogo pitanja se svima nama nameće po glavi zašto baš oni. No, pravog odgovora nema. Nema ga danas, niti će ga sutra biti.

“Preostaje nam samo da sklopimo ruke na iskrenu molitvu i pomolimo se za obitelj preminulih da im Bog pomogne da izdrže ovu patnju. Budimo svi zajedno dio molitvene obitelji s njihovim najbližima, neutješnim roditeljima, braćom i sestrama.”

Dragi studenti, vaše su bogatstvo uspomene i zgode po kojima ćete ih pamtiti. To nikad neće izblijedjeti.

“Dragi studenti, prijatelji našega Stipe, Marine i Mirele vjerujem da svatko od nas ima uspomenu i zgodu po kojoj će ih pamtiti. To je vaše i naše bogatstvo koje nikada neće izblijediti. Oni su sada na boljem mjestu gdje će nad svima nama bdjeti. Stoga budimo zahvalni da smo bili dio njihova života.”

Od svojih kolega oprostio se i Mateo Marušić, predsjednik Studentskog zbora Sveučilišta u Splitu.
“Kada spomenemo Novu godinu pomislimo na novogodišnje odluke, pomislimo na pokušaje da budemo bolji, na želje da rastemo i napredujemo. Naši Marija, Mirela i Stipe, uz ostalih petero mladih, nisu imali prigodu ostvariti svoje odluke, svoje prilike i snove. Ali ostaju vječni primjer nama da živimo i dišemo u ljubavi, da svaki dan budemo bolja osoba od one koja smo jučer bili.”