“Crkvena zvona su uvijek imala taj neki govor prema ljudima. Danas puno manje, nego prije. Prije su ta zvona bila i izvan liturgijske uporabe, na primjer kad bi bio požar ili kod nevremena, a nekoć je i svaki poziv za školu zvonio s crkve. Danas je to ostao samo kao poziv za misu i u manjim mjestima kad netko umre i kad počinje sprovod. Kako su ta naša mjesta sve manja i manja, sve češće se čuje to mrtvačko zvono. Zovemo ga mrtvačko jer ono tužno zvoni. Palo mi je na pamet, kako se sve manje djece rađa, zašto ne bismo učinili jednu pozitivnu atmosferu u mjestu kad se dijete rodi, da se sva zvona oglase, kao jedna radost života. Da se ljudi zapitaju tko se to rodio, da se malo trgnu i da ipak taj život slavi svoju pobjedu. Ljudi su to dosta dobro prihvatili”, poručio je don Jure Martinić u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju.

Ovaj običaj nije novost, don Ljubomir Galov iz Jelse na Hvaru ga je uveo već prije desetak godina, a prakticira se i danas. Don Jure kaže kako je reakcija mještana, ali i kolega bila odlična, a nada se da će i drugi prihvatiti ovu praksu.

Oduševljenje tom idejom pokazao je i nacionalni duhovni asistent OFS-a i područni duhovni asistent za zagrebačko područje fra Mate Bašić objavom na Facebooku: